U Velikoj Britaniji "Maršom mira" počelo obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici
Velik broja članova bosanskohercegovačke dijaspore odazvao se na poziv Muje Delića te njegove porodice i prijatelja da kroz dvosatnu šetnju i progodnim programom odaju počast svim žrtvama srebreničkog genocida.
Tokom šetnje Mujo je učesnicima prezentirao kako je izgledao proboj u cilju da stignu do slobodne teritorije. Govorio je o njegovom preživljavanju, gubitku porodice kao i svih koje je poznavao, načinu na koji su preživljavali najteža ranjavanja i nošenju ranjenika u teškim uslovima.
Na kraju višesatnog marširanja održan je čas historije. Fokus je bio na omladini.
Alen Suljić je imao devet godina tokom geonocida u Srebrenici. Prisutnima je opisao kako je sa majkom i dva brata preživio Potočare gdje je svojim očima vidi šta četnici rade nedužnom narodu i kako se ljudi iz očaja vješaju. Bježali su od zločinaca u namjeri da dođu do slobodne teritorije. U tom maršu smrti Alen je izgubio oca.
Zijad Fajković iz Bosanske Gradiške imao je dvanaest godina kada su mu komšije Srbi odveli oca i amidže 1992 godine. I nakon trideset dvije godine nisu pronađeni tako da ni sada ne zna da li su živi. Ispričao je kako je sa majkom i sestrom kao dvanaestogodišnjak preko Hrvatske i Slovenije došao u Veliku Britaniju.
Meho Jakupović je ispričao strahote koje je preživio u srpskim logorima u Bosanskoj krajini, a Fahra Jamaković, Sarajka sa privremenom adresom u Londonu pročitala je dvije poeme o Srebrenici. Samir Mehmedović je pročitao priču o sinu i majci, pod emotivnim nazivom "Nisam te poljubio, majko".
