Edin Batlak: Za stanje u Mostaru OHR je glavni krivac, ovdje je cijela država na ispitu
Kako ocjenjujete trenutno stanje u Mostaru, posebno u kontekstu neodržavanja izbora i presude Suda u Strasbourgu? Sama činjenica da su posljednji izbori u Mostaru održani 2008. godine dovoljno govori da je demokratija u širokom luku zaobišla Mostar. Više je vinovnika koji su zaslužni za ovakvo stanje, počev od vladajućih stranaka u gradu, koje to jesu i danas uprkos tome što nemaju demokratski mandat pa do OHR-a. Dugo govorim da je OHR uporno istrajavao na postizanju dogovora između dvije najveće stranke u Mostaru, pri tome znajući da je to pa nemoguća misija. OHR je 2004. godine proglasio Statut Grada Mostara čija su dva člana u kasnijem sudskom postupku proglašena neustavnim. Rješenje za korekciju ta dva člana mogao je uraditi svaki solidan pravnik u pravnom timu OHR za par sati rada. Obzirom da Statut nikada nije verificiran u Gradskom vijeću Mostara jer to nikada nije željela učiniti vijećnička većina, OHR je imao obavezu sam izvršiti stručni zahvat na svom tekstu Statuta. No, oni su se odlučili zlopatiti građane Mostara iskazujući svoju stalnu zabrinutost za stanje i odsustvo napretka, što je postalo predmetom viceva.
OHR nije smio dozvoliti da Mostar postane zarobljenikom i kolateralnom štetom zbog nesuvajanje Izbornog zakona na kojem insistira jedna od stranaka. Kao i svaki dobronamjerni građanin ove države obradovan sam presudom Suda u Strasbourgu koja je produkt apelacije naše sugrađanke Irme Baralije. Ustavni Sud BiH dobio je u zadatak da u roku od šest mjeseci donese odluku koju će nametnuti ako zakonodavna vlast u istom periodu ne donese odluku po ovom pitanju. Znam da se na valu presude Suda u Strasbourgu moraju poduzeti sve pravno i politički dozvoljene radnje uključujući pritiske i lobiranja prema odgovornim instancama kako bismo nakon 12 godina prisilne apsitenencije ostvarili svoje elementarno demokratsko pravo na izbore u Mostaru.
Već 13 mjeseci je prošlo od izbora, a vlast nije formirana, ni na državnom, entitetskom, a ni kantanalnom nivou. Koliko su realno razmjeri problema i koliko ispaštaju građani i privreda? U svakom poslu pa tako i u politici morate biti ozbiljni i odgovorni. Ukoliko toga nema, a kod nas toga ima vrlo malo, onda su posljedice nesagledive i naravno ispaštaju građani i privreda na kojoj se temelji svaka država. Problema ima jako puno i oni svoje izvorište prevashodno imaju u dvije stvari: različito gledanje na budućnost države i pretpostavljanje stranačkih interesa interesima države i građana.
Dekonstruktivne silnice su jako žilave i rade na razaranju države, time radeći protiv interesa svojih građana i naroda u čije ime tobože govore. Svi politički akteri bi morali razumjeti da je razgradnja Bosne i Hercegovine posao bez krčmara i da u tome neće uspjeti. Mnogo je više građana koji žele normalan i zajednički život u državi u kojoj su im se stoljećima rađali i živjeli preci. Bosna i Hercegovina nije nastala u Dejtonu, ona je tamo samo dobila novu unutarnju konstrukciju.
Dogovor oko imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara i preformuliranog ANP-a budi nadu da će na svim nivoima biti uspostavljena vlast. Vlast u HNK biće uspostavljena u vrlo kratkom roku nakon nakon uspostave Federalne vlade, a prije toga nije realno očekivati.
Bliži se druga godišnjica od presude Prliću i ostalima u Hagu. Koliko pravde je donijela ta presuda? Najvažnije je da je Haški sud utvrdio činjenice na temelju kojih je donio presudu. Presuda je time postala historijski relevantna i iz nje bi politike i lideri morali izvlačiti pouke. Za sada to ne ide u željenom pravcu. Slavljenje paradržavne tvorevine jeste negiranje presude, što bez potrebe dolijeva ulje na vatru. Počinioci su kažnjeni i služe kazne, ali projekti su živi i za sada zaštićeni što je ozbiljan problem. Za dobro svih lideri moraju shvatiti da se zbog sretnije budućnosti suoče sa presudom i prihvate je kao nepromjenjivi fakat čime će se otvoriti perspektiva za uspješnu i sretnu BiH.
Platforma za progres, koje ste aktivni član, na velika vrata došla je u Hercegovinu. Šta možemo očekivati od lokalnih izbora? Platforma za progres jeste apsolutno osvježenje na našoj političkoj sceni i naše političko djelovanje u narednom vremenu će potvrditi da mi nismo alternativa drugima i da nemamo alternativu. Platforma je najbrže rastuća politička organizacija koja je za godinu dana postojanja narasla na 6.500 članova i gdje se posebna pažnja posvećuje uspostavi mehanizama za zaustavljanje osoba bolesnih ambicija i loših namjera. Nakon izvjesnog početnog zastoja u Hercegovini ideja je uhvatila zamajac i svaki dan se koristi za uspostavu dobrih i zdravih organizacija širom Hercegovine tj. regije Neretve, koja je jedna od sedam regija u Platformi.
Imamo uspostavljene organizacije u Mostaru, Konjicu i Jablanici i na putu da uspostavimo čvrste organizacije u Stocu i Čapljini. Pored ovih sredina imamo članstvo u Širokom Brijegu, Ljubuškom i Neumu gdje radimo na uvećavanju broja aktivista kako bismo stekli uslove da možemo nastupiti na lokalnim izborima 2020. godine. Ako u nekoj sredini ne budemo imali najboljeg kandidata spremni smo podržati najboljeg kandidata iz druge stranke jer naš cilj je društveni boljitak sa najboljim ljudima.
Vjerujem u dobar rezultat na izborima što će biti potvrda ispravnosti našeg puta . U protekla četiri mjeseca bio sam koordinator regije i vodio procese uspostave infastrukture u ovoj regiji. Pred Kongres koji se održao u nedjelju 24.11.u Banja Luci kao odgovoran čovjek donio sam odluku da zbog velikih poslovnih obaveza ne mogu nastaviti djelovati u ulozi predsjednika regije i da to trebaju preuzeti druge odgovorne osobe koje imaju kapacitet započeto nadograditi na bolji način. Na Kongresu je kao predsjednica regije Neretva predstavljena gđa Edisa Demić. Edisa je profesorica pedagogije i magistrica sociologije, jedna vrlo angažirana, agilna i elokventna osoba za koju sam potpuno siguran da će ovaj iznimno odgovoran posao obavljati na najbolji način u tandenu sa vrlo poduzetnim potpredsjednikom Mirzom Dževlanom, magistrom elektrotehnike. Naravno, ostajem posvećen ideji Platforme, djelujući kao član Političkog savjeta. Taj angažman od mene traži manje vremena, a vjerovatno mogu dati i veći doprinos. U ovom tijelu najdosljednije ću se zalagati za srednji put u BiH.
Često pominjete srednji put, šta bi to trebalo da bude? Platforma za progres je stranka širokog centra građanske provenijencije sa obilježjima pokreta. Politička scena u BiH je podijeljena na desne i lijeve dok je centar prilično pust. Isključivosti jednog ili drugog tipa neće iznjedriti dobar rezultat za BiH koja je kroz svoju historiju uvijek imala svoje posebnosti i znala se nositi s time. Posljednji rat je devastirao svaku oblast života, nametnuo štošta što nam otežava normalno življenje i korak s vremenom. Naše društvo podijeljeno je po etnicitetima i jasno je da kao takvo nema perspektivu. S druge strane velikom dijelu društva ideal je građansko društvo, pa i meni samom. Društvo gdje nije bitno ime, vjera ili bilo koja druga karakteristika da bismo svi imali jednako pravo na zdravstvenu zaštitu, školovanje, zaposlenje i sve ostalo jeste uzvišeni ideal. No, glavno pitanje je da li ono u ovim okolnostima kada treba spašavati državu može zaživjeti kao takvo.
Moramo uzeti u obzir činjenicu da su određene politike stvorile otklon prema građanskom društvu, predstavljajući to kao model u kojem će najbrojniji narod vladati manje brojnim. Takve predodžbe su naravno tendenciozno sračunate, ali su kod velikog broja osoba manje brojnih naroda proizvele strah od dominacije drugog, pa uslijed toga sa gnušanjem se odbacuje i pomisao na građanski model društva. Po mom skromnom mišljenju taj model jeste najefikasnija zaštita manje brojnog etniciteta, ali dok se to shvati bojim se da će trava pojesti konja. Zbog svega toga mislim da trebamo graditi društveni model koji će u centar staviti pojedinca, građanski, pri čemu dosljedno osigurati prava etniciteta, etnički, na teritoriju cijele države.
Model srednjeg puta je relaksirajući za sve i osnova za uspostavu i vraćanje povjerenja među svim članovima društva. Zastupnici dva oprečna modela trebaju se staviti u poziciju onog drugog i razumijeti kako nas taj drugi vidi, a ne kako mi vidimo sebe. Sa približavanjem i u konačnici ulaskom u EU, koja jeste zasnovana na građanskom modelu i zaštiti ljudskih prava, sve podjele će postati irelevantne. Prvi test je uređenje Mostara u kome ćemo se zalagati za ovaj model srednjeg puta, a nije pretenciozno kada kao Mostarac kažem kako Mostar bude uređen tako će biti uređena BiH. Uspjeh uređenja Mostara po ovom modelu biće najboljom preporukom za uspješno uređenje BiH. Za zaštitnim mehanizmima pojedinca i etniciteta treba vrijedno tragati.
