"Najčešći oblik nasilja kome su izložene žene je psihičko, kao i kombinovano psihičko i fizičko nasilje. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje prema ženama vrše partneri (sadašnji ili bivši) i u cjelini gledano sfera intimnih partnerskih i porodičnih odnosa, daleko je veći izvor opasnosti od nasilja za žene nego što je to šira zajednica. Mlade žene su više izložene nasilju nego starije, a seoske žene više nego gradske. Žene slabijeg zdravlja i sa invaliditetom nisu pošteđene od nasilja – njihove stope prevalencije su iste kao i u poduzorku zdravih žena i žena bez invaliditeta", rečeno je za Klix.ba u Agenciji za ravnopravnost spolova.
Psihičko nasilje tokom života je doživjelo 41,9 posto ispitanih žena. Ovoj vrsti zlostavljanja najčešće su izložene mlađe žene, a počinioci su najčešći, nakon partnera, očevi pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Fizičko nasilje i dalje je najčešće i doživjelo ga je četvrtina žena. Ono je najčešće sistematsko i ponavlja se. Seksualno nasilje doživjelo je šest posto žena, a ekonomsko nasilje nije registrovano u velikom broju.
Sigurne kuće nisu svima dostupne
Veliki broj žena traži pomoć u sigurnim kućama. U BiH postoji 10 sigurnih kuća i dva sigurna stana. Poseban problem predstavlja što sigurne kuće nisu geografski raspoređene tako da budu svima dostupne, te njihovi neujednačeni smještajni kapaciteti. Na području FBiH ima šest sigurnih kuća sa 126 raspoloživih mjesta, a u RS-u djeluju tri sigurne kuće s 52 mjesta. Sve djeluju u okviru nevladinih organizacija. Postoje i dva SOS telefona - 1265 za FBiH i 1264 za RS, no ipak veliki broj žena nikada ne potraži pomoć.
"Neke zlostavljane žene ne prijavljuju nasilje jer nisu dovoljno edukovane o nasilju i nemaju pravih informacija kome da se obrate za pomoć. Također, ne prijavljuju iz straha da ne bi pogoršale situaciju i jer nemaju povjerenje u institucije vlasti", rečeno nam je u nevladinom udruženju Žena BiH.
Uposlenici ovog udruženje pomaže žrtvama nasilja tako što im daju savjete, pružaju psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, te ih smještaju u sigurnu kuću. Smatraju da sistem u BiH ne štiti dovoljno zlostavljane žrtve jer se prijavljeni slučaj najčešće okonča opomenom policije. Nerijetko se i žrtve same vrate svom zlostavljaču.
"To rade najčešće zbog ekonomske ovisnosti o zlostavljaču, jer su uglavnom to nezaposlene osobe. Nekada i zbog obećanja nasilnika da će se 'promijeniti', a uglavnom nikada ne dođe do tih promjena", dodali su iz udruženja.
Zakonska reuglativa - mrtvo slovo na papiru
Samo u prošloj godini u njihovim sigurnim kućama koje se nalaze u Mostaru bilo je smješteno 69 žrtava uprkos zakonskoj regulativi koja štiti žrtve nasilja.
"U odnosu na period od prije desetak godina, uradili smo mnogo. Dokazale smo da žene nisu samo dio statistike koja je često loša po nas. Nažalost, svakodnevno se dešava da se napravi jedan korak naprijed, a da iza toga stoji mnogo loših situacija i životnih priča koje imaju tragičan ishod. Zakonska regulativa i prava koja imamo ostaju samo mrtvo slovo na papiru jer u praksi imamo drugačiju situaciju, ali svake godine uz zajednički rad uradimo mnogo dobrih stvari za prevenciju nasilja u društvu", rekla je za Klix.ba Nejra Kadić iz Instituta za razvoj KULT koji ima niz aktivnosti kada je u pitanju borba protiv nasilja nad ženama.
BiH raspolaže kvalitetnim pravnim, međunarodnim i domaćim, okvirom kojim se kreiraju pretpostavke za prevenciju nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Pored međunarodnih pravnih dokumenata, koji su sadržani u Ustavu BiH i čine njegov sastavni dio, potpisani su i ratificirani i drugi međunarodno pravni akti dokumenti kojima se stvara zakonska osnova kao vid opće prevencije nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Ustavi BiH, RS i FBIH garantiraju zabranu diskriminacije na osnovu spola što je osnova z sprečavanje nasilja. Usvojen je i Zakon o ravnopravnosti spolova BiH. BiH je 07. novembra 2013. godine postala 6. zemlja članica Vijeća Evrope koja je ratificirala Konvenciju Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici .
"Pored ovih zakona, Porodični zakoni FBIH i RS zabranjuju nasilje u porodici, a Krivičnim zakonima BiH, RS, FBIH i Distrikta Brčko stvara se okvir za opću prevenciju nasilja nad ženama između ostalih krivičnih djela. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, definiraju mjere i mehanizme zaštite u slučajevima nasilja u porodici. Značajno je spomenuti Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici FBIH i Strategiju za borbu protiv nasilja u porodici u RS za, kao usko specijalizirane dokumente za ovu oblast, kojima se definira pravac djelovanja u prevenciji nasilja, te zaštiti žrtava i procesuiranju počinitelja, te Strategiju za provedbu Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici BiH koja je u postupku usvajanja", rečeno nam je u Agenciji za ravnopravnost spolova BiH.
O pravima žena govori se samo 8. marta
Ipak, potrebno je još mnogo toga uraditi kako bi se zakonske regulative sprovele u praksi potpuno. Potrebno je razvijati svijest žena o nasilju, te njihove kapacitete kako da ga prepoznaju, jačati njihovo umrežavanjek roz organizacije, raditi s obrazovnim institucijama koje imaju direktan utjecaj na mlade žene, te napraviti posebne programe o odnosima u porodicama.
"Svjedoci smo da se o pravima žena često govori samo 8. marta. Manje je poznato da šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama počinje 25. novembra što je dodatni bitan datum. Međutim, ovi dani moraju postati samo podsjetnici na vrijeme u kojem su učestovale hrabre žene boreći se za ravnopravnost i prevenciju nasilja u svijetu. Svaki dan u godini treba biti obilježen specifičnim akcijama protiv nasilja sa posebnim akcentom na borbu protiv nasilja nad ženama", istakla je Kadić izu KULT-a koji svakog 25. u mjesecu održava Narandžasti dan koji je posvećen prevenciji nasilja nad ženama i djevojkama.
Naše društvo je izgrađeno na dubokim patrijarhalnim temeljima, tako da žene žrtve nasilja ne uživaju podršku društva i suočene su sa tradicionalnim predrasudama i nerijetko nastavljaju život sa nasilnom osobom. Da bi se to promijenilo potrebno je da se svi segmenti društva.
"Jedna žena ne može učiniti mnogo, potrebna nam je sinergija. Trebamo se okupiti oko zajedničkog cilja i početi djelovati javno. Danas se to na svu sreću i dešava. Počele smo sarađivati i rješavati ovaj gorući problem u bh. društvu. U razradu finalnog rješenja problema smo uključile žene iz međunarodnog ali i državnog sektora koje daju institucionalnu podršku globalnom pokretu. Nadam se da će se u narednom periodu žene više angažirati u svim oblastima društvenog života te da će tako osigurati mjesto koje zaslužuju i početi borbu protiv negativnih pojava u društvu a posebno protiv nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama u konačnici", naglasila je Kadić.
Dan državnosti u gradu soli: Tuzlanski način života je model za prosperitetnu BiH
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
