Brkić je stanovnik Šantićeve bez stalne adrese. Čovjek bez krova nad glavom na ovom lokalitetu živi već duže od jedne decenije, kako sam kaže.
U prošlosti je imao kakav-takav smještaj u mostarskom naselju Zalik, ali tamo ne odlazi jer je u međuvremenu postao nepokretan.
"Imam velike zdravstvene probleme, na noge ne mogu i ovaj prolaz u kojem ležim mi je trenutno jedini spas", kazao nam je Brkić.
Nijedan ljekar, otkad imam zdravstvene probleme, me nije pregledao, dodao je.
"Nedavno su mi pričali da će se u Mostaru uskoro graditi dom za beskućnike. Meni je njega prijeko potrebna i ne bih imao ništa protiv biti štićenik novog doma, ako bih njegovu izgradnju dočekao živ", istakao je Brkić.
U Mostar je došao iz Kaknja. Prethodno je živio i u Italiji, kasnije u Šibeniku, a porijeklom je iz Vareša.
"U Varešu imam tri brata i tri sestre. Nemam kontakt sa njima. U Njemačkoj imam sina i nevjenčanu suprugu, koji mi se ponekad jave. U posljednje vrijeme ni sa njima nemam kontakt jer nisam u mogućnosti otići do najbližeg telefona", kaže Ćamil.
Preživljava od pomoći stanovnika Šantićeve ulice i djece iz obližnje osnovne škole.
"Ljudi pomognu kada prođu pored mene. Neko novcem, neko hranom. Sinoć mi je jedan mladić kupio paket krem bananica, ali ja nisam imao apetit, pa sam ih dao konobarici u obližnjem kafiću", kazao je na kraju Brkić. "Ponekad zamolim djecu iz škole da mi za novac koji dobijem kupe hranu".
Prolaz u kojem Ćamil živi nalazi se tek 50-ak metara od sjedišta Skupštine i Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ovim putem apelujemo na državne, kantonalne i gradske institucije da pomognu ovom dobrom čovjeku i da se konačno skloni sa ulice. Ćamil se nada da bi jednog dana i njemu moglo zasjati sunce.
