

Dvoje od četvero djece Gradinčića, sin Osman i kćerka Rabija, oboljeli su još od rođenja. Rabija ima psihičkih problema, govornu manu, te je od 2003. godine stavljena u kategoriju lica sa psihičkom retardacijom, a sin Osman ima problema u psihomotornom razvoju, u trećoj sedmici života operisan je zbog epiduralnog hematoma te nikada nije prohodao, ne govori i određen mu je 100%-ni invaliditet. Njihova aktivnost i djelovanje svedeno je samo na pomoć roditelja, Mirsada i Džemile.

Drugo dvoje djece je zdravo, ali je problem nemogućnost školovanja iz finansijskih razloga.
Mirsad je veliki radnik i iz dana u dan trudi se obezbijediti svojoj porodici ono neophodno, obrok, odjeću i ogrijev. Nema stalni posao i odaziva se na poziv komšija radeći mnoge fizičke poslove, da bi prehranio svoju porodicu. Njima je potrebno sve, od hrane pa do pelena za njihovo dvoje bolesne djece.
