Tužna priča porodice Biogradlija: Jedina želja malog Senadina je da ima kozu

Ova tridesetsedmogodišnja samohrana majka svakodnevno sa svojom djecom pješači po 1,5 kilometar kako bi osigurala vodu za piće, idu na planine gdje beru borovnice, bave se heklanjem i vezom-sve kako bi preživjeli.

Teška i tužna životna priča Elmane počela je 2002. godine kada je njen suprug smrtno stradao od strujnog udara. Ostala je sama u četvrtom mjesecu trudnoće i kćerkom od pet godina. Trauma koju su doživjeli te godine ostavila neizbrisive posljedice. Elmana je oboljela, te je imala nekoliko ozbiljnih operativnih zahvata među kojima su operacije dojke i pluća. Tokom jednog od njih odstranjena su joj četiri rebra.

Sin Senadin ima bronhitis od rođenja i dosta oslabljen vid. No, Elmana nije nikada odustala. Njena djeca su joj dala snagu da se izbori krene dalje.

Nakon gubitka supruga, Elmana kao samohrana majka donosi odluku da krene u izgradnju svoje kuće. Dio sredstava sama je sakupila, dio je dobila od prodaje suprugova automobila, a dio zemljišta joj je poklonila svekrva da izgradi kuću za sebe i svoju djecu. Elmana je bila i majstor i radnik. No, Elmana i njena djeca nemaju vodu u kući. Načelnik općine Busovača donirao je vodovodne cijevi, ali nedostaje još 50 metara od kuće da se izgradi kapitaža za vodu. Zbog toga onu svakodnevno pješače 1,5 kilometar kako bi imali pitku vodu.

Aidisa i Senadin su velika podrška majci i pomažu joj tako što odlaze u brda i na planine svako jutro gdje beru borovnice, prodaju ih i od njih preživljavaju. Prodaju i ručno izrađene isheklane stvari i vezove.

Ova tročlana porodica je skromna. Nemaju velikih želja. Senadin ne želi niti kompjuter niti nasavremeniji mobitel. Njegova jedian želja je da ima jednu kozu jer bi mu to mlijeko pomoglo da se izliječi od bronhitisa koji ima godinama.