Kako je oslobođen prvi grad u nezavisnoj BiH: "Beli orlovi" nisu imali šanse
Početkom maja 1992. godine, Kalesija je među prvima bila izložena napadima velikosrpskog agresora. Nakon sedmodnevnog granatiranja, maja napad je započeo devetog maja, a 11. maja iste godine, centar Kalesije, zajedno s područjem istočno od rijeke Bjeljevac, bio je zauzet od strane agresora, s izuzetkom naselja Zukići i Jajići.
Napredak srpskih jedinica je zaustavljen na Bjeljevcu, čime je spriječena namjera srpskih jedinica da se spoje s jedinicama JNA koje su još uvijek bile prisutne na Aerodromu Dubrave i u tuzlanskoj kasarni. Da su uspjeli ostvariti svoj cilj, povijest ovog područja i cijele BiH bi bila potpuno drugačija.
Nakon uspješne odbrane na Bijeljevcu općinski štab Teritorijalne odbrane (TO) Kalesija počeo je intenzivno pripremati oslobađanje privremeno okupiranih područja.
Na sastanku Općinskog štaba TO Kalesija, održanom 22. maja 1992., procijenjena je situacija i na temelju toga donesena je odluka o napadu s ciljem oslobađanja Prnjavora, Kalesije Centra, Visa i Dubnice. Akcija je započela 23. maja 1992. u 4:00 sata.
Sve pripreme za napad izvršene su tokom dana i noći 22. maja 1992., a zapovjednici podređenih jedinica izvijestili su komandanta Općinskog štaba TO, Mirsada Gutića, o provedenim pripremama.
Dana 23. maja 1992. godine, 1. bataljon 1. tuzlanske brigade s dvije čete izvršio je napad na pravcu Hrasno - Kiseljak - Dubnica i u području Kiseljaka napao neprijateljske položaje. Borba je trajala nekoliko sati. Budući da je neprijatelj očekivao napad s tog smjera i dobro se utvrdio, snage TO nisu se uspjele probiti.
Rejonski štab TO Prnjavor pod komandom Esada Čanića i Senada Hamzića krenuo je ranim jutarnjim satima na izvršenje zadatka i uspio je s jedinicom Prnjavorske čete, kojom je zapovijedao Ibro Huremović, prići neprijateljskim položajima u Prnjavoru za vidljivog vremena.
Nakon probijanja neprijateljske linije, među vojnicima VRS zavladala je panika i počeli su bježati. U toj panici zapaljeno je skladište "Šipad-komerc".
Nakon značajnog uspjeha oslobađanja Kalesije, Općinski štab TO okupio je borce koji su napadali Vis i odmah ih preusmjerio prema Prnjavoru. Dolazak novih boraca dao je poticaj zapovjedniku Rejonskog štaba TO Prnjavor da nastavi borbu za oslobađanje Kalesije Centra.
Kao podrška Rejonskom štabu TO Prnjavor, u večernjim satima upućena je jedinica iz D. Vukovija "Zenge", koja je stigla s obuke iz Hrvatske.
Agresor je pretrpio velike gubitke u ljudstvu. Oslobađanje Kalesije izazvalo je veliko oduševljenje i nadu da će snage TO BiH uspjeti osloboditi sva privremeno zauzeta sela. Kalesija je prvi grad u RBiH koji je oslobođen samo 12 dana nakon okupacije.
Oko podneva 24. maja 1992. godine, iz smjera Zvornika, u automobilu u Kalesiju Centar stigli su dva oficira "belih orlova", Zoran Obrenović i Dragan Zelenović, nesvjesni da je Kalesija oslobođena. Kada su stigli pred zgradu MUP-a, gdje se ranije nalazila komanda agresorskih snaga, iznenadili su se vidjevši oznake TO na borcima i odmah otvorili vatru.
No branioci su bili spremni te su u kraćoj razmjeni vatre uspjeli eliminisati agresorske vojnike.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, borci iz Kalesije, koji su bili dio dviju brigada - 205. brdske brigade i 242. Sprečansko-muslimanske lake brigade "Gazije", zajedno s nekoliko nezavisnih jedinica, sudjelovali su u borbama na različitim bojištima, od Brčkog preko Sapne i Teočaka do Maglaja i Krajine. 431 branioc iz Kalesije je svoj život dao za odbranu Bosne i Hercegovine.