Kako piše Marca, Škrbić je bio udaljen 500 kilometara od ratne zone. Nije bio direktno uključen u rat, ali, indirektno da. Naime, dan prije putovanja u Barcelonu na Olimpijske igre 1992. godine, Rukometni savez Jugoslavije im je saopćio kako ne mogu nastupati na OI zbog ekonomskog embarga. Kad se vratio u Srbiju 2000. godine, vidio je razrušen grad.
"Nekoliko mojih prijatelja je ostalo u Sarajevu godinu dana, jer ih je rat tamo zatekao i nisu mogli napustiti grad", kazao je Škrbić za Radio Marca.
"Svaki dan sam očekivao poziv u kojem će mi reći kako je neko od mojih poginuo", kazao je Kodro.
Zahvaljujući svom poslu, članove porodice je mogao dovesti u Španiju. Ipak, mnogo je brinuo za one što su ostali. Kodro se sjeća kada je prvi put nakon rata došao u svoj grad 1996. godine.
"Nevidljive rane bile su najgore", dodao je bivši selektor nogometne reprezentacije BiH. Iako je tokom rata mnogo plakao, kako kaže, kad je došao u Mostar, bio je u šoku.
"Sve je to za mene bilo strano i nestvarno", kaže Bilić.
On i njegova majka ostali su sami nakon što su njegova braća otišla u rat.
"Nismo mogli komunicirati s njima, jer su telefonske linije bile pokidane. Bili smo nestrpljivi u našim iščekivanjima da se oni vrate", sjeća se Bilić te dodaje kako je raspad Jugoslavije najviše utjecaja imao na sport.
Njih trojica kažu kako je rat bio nepotreban i nadaju se kako se na prostorima zemalja bivše Jugoslavije neće dogoditi ništa slično u budućnosti.
I dalje vas "brinu" sitnice? Ovo su priče građana Sarajeva kojima je kora hljeba luksuz
