Nesavjesni ribolovci u BiH masovno ubijaju kormorane i remete lanac ishrane u prirodi
Kako tvrdi ihtiolog Pavle Spasojević, pravi krivac za narušavanje lanca ishrane, bar u određenim dijelovima BiH, mogao bi biti ljudski faktor, a "sukob" između ribara i ptičara nipošto ne smije dovesti do narušavanja biodiverziteta.
Spasojević navodi kako je ovo kompleksno pitanje koje se ne može posmatrati odvojeno od čovjeka kao uzročnika štete. On nam je rekao kako se kormoran hrani ribom i migrira na područja na kojima ima ribe, ali i da se uglavnom hrani ribom koja je manje ribolovne vrijednosti nego što su salmonidne vrste riba. Ipak, kormorani mogu pojesti velike količine riba i to je svakako problem za ribolovna udruženja, ističe naš sagovornik. Međutim, odstrel ovih ptica on ni u kojem slučaju ne vidi kao rješenje.
"Postoje načini prirodne kontrole brojnosti ptica, one se ne moraju ubijati u gnijezdu. U određenom periodu dođete do gnijezda, samo promućkate jaja i samim tim ona se ne mogu izleći, a ptice i dalje leže na njima. Ukoliko bi se jaja razbila, ptice će izleći nova i time problem nije riješen. To su neke prirodne kontrole. Međutim, u ovaj problem se mora uključiti struka, treba se zvanično reći da su kormorani problem i trebaju se napraviti ozbiljna istraživanja na području BiH. Kormorani smetaju ribolovcima, ali ribe su njima prirodna hrana i moraju se njima hraniti, jer ne mogu drugačije opstati", rekao je Spasojević i dodao kako su za procjenu brojnosti kormorana zaduženi i institucije i struka, dakle ribolovci, nadležna ministarstva, ekolozi i ornitolozi.
On naglašava da je uništavanje prirodnih staništa kormorana dovelo do pojave da ove ptice, bar što se tiče Hercegovine, utječu na smanjenje ribljeg fonda. Kormoran ne lovi najzdraviju ribu, on se prije svega hrani slabom, bolesnom ili oštećenom ribom i Spasojević objašnjava kako je uloga kormorana u prirodi prije svega u tome da čisti tu ribu te da se ne može pričati o šteti koju kormoran nanosi ribljem fondu, jer je problem puno složeniji nego što se prikazuje u medijima.
Čovjek je poremetio lanac ishrane u prirodi
"Taj problem je nastao uništavanjem prirodnih staništa kormorana, konstantnim paljenjem staništa. Već treću godinu se pali Hutovo blato, mjesta gdje se kormoran gnijezdi i gdje je zimovao. Postoje neka mjesta koja su bogata nekim ribama, naprimjer babuškama i klenovima i to su zimovnici (duboka i mirna mjesta gdje se riba skoncentriše i miruje, op.a.), a koja su devastirana krivolovom i, naravno, ptice nemaju više hrane i snalaze se kako znaju, migriraju po Neretvi i jedu mekousnu pastrmku koja je endemska vrsta. U ekosistemu je sve povezano, to su lanci ishrane koji su poremećeni prije svega ljudskim djelovanjem. To je pravi uzročnik. Svi ribolovci koji su lovili prije rata znaju da tada toga nije bilo, nije bilo kormorana u ovom broju. Bilo ih je, ali nisu migrirali iz Hutovog blata, nisu dolazili na Neretvu, a sada idu čak i dalje. U nekoj manjoj rijeci u toku zime mogu devastirati riblji fond", navodi Pavle Spasojević.
Predsjednik Skupštine UG Organizacija sportskih ribolovaca Konjic Hrabren Kapić istakao je kako kormorani nisu najveći problem s kojim se ribolovci susreću, ali da ga svakako treba što prije riješiti. Iako postoje neki ribolovci koji smatraju da kormorane treba ubijati, Kapić, kao ni Spasojević, to ne vidi kao prihvatljivo rješenje, posebno jer su i mali (evropski) i veliki (azijski) kormoran na crvenoj listi FBiH.
"Što se tiče Konjica i Neretve, kamo sreće da su kormorani jedini problem. Najveći problemi u Konjicu su zagađenje i prekomjerni krivolov u pojedinim dijelovima godine. Neki ribari smatraju da je zbog toga sekundarno baviti se kormoranima, i u pravu su, ali vrlo je moguće da populacija kormorana izmakne kontroli, barem u Konjicu, i onda bi to bio dodatni problem. Udruženje nije za to da se kormorane ubija, a sportska udruženja će tražiti od nadležnih ministarstava i federalnog ili državnog saveza ribolovaca da pokrenu inicijativu da se uradi studija koja bi pokazala stvarno stanje utjecaja kormorana, a zatim i da se to objelodani i predoči javnosti te poduzmu mjere na način kako se to radi u evropskim zemljama", rekao nam je Kapić.
Odstrel kormorana nije rješenje
Iz ornitološkog društva Naše ptice rekli su nam kako ne negiraju da kormorani čine štetu, ali da nije dozvoljeno njihovo ubijanje. Uprkos tome, vrši se masovni odstrel, posebno na rijeci Savi, Drini i Neretvi. Smatraju da će se, ako ribari ne budu poribljavali rijeke, broj kormorana formirati spram prirodne populacije riba, a ukazali su i na pozitivnu ulogu kormorana koji se hrani ekonomski neznačajnim vrstama i jede bolesne i ranjive jedinke ribe.
"Država ne djeluje na način da se ublažava šteta koja se načini, jer država štiteći biodiverzitet nadoknađuje i štete koje nastaju, ali te štete se nadoknade na način da struka izađe i procijeni štetu, a ne da pojedinci određuju kakva je šteta. Mi svake zime brojimo ptice i znamo koliko kormorana ima na kojem lokalitetu, to ne rade ribolovačka udruženja. Oni navode sume koje su basnoslovne", rekli su nam iz udruženja Naše ptice.
Na tvrdnju da se kormorani hrane i endemskim vrstama, poput mekousne pastrmke, iz Društva kažu kako je upravo to "borba" - ko ima veće pravo na neku rijeku ribolovci ili ptice, jer ovu endemsku vrstu hvataju i ribari.
"Mi brojimo svake godine 1.100 jedinki malog kormorana u koloniji na Hutovom blatu gdje se gnijezde, ali odatle idu prema delti Neretve i prema nekim mjestima u Hrvatskoj i zimi ih ostaje 300 ili 400. Treba upratiti sve te migracije pa onda pričati o nekim stvarima, malo egzaktnije. Generalno, ne negiramo da oni čine štetu, ali moramo razgovarati o tome čije su rijeke i do koje granice njima raspolažu ribolovci, a do koje ptice kao stanovnici prirode. Mi smo ušli u njihov prostor, a ne oni u naš", rekli su nam iz ornitološkog društva Naše ptice.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
