Priče hrabrih bh. učesnica mirovnih misija u svijetu: Ogromno iskustvo koje nema cijenu
Od 2000. godine prvo bh. policajke i policajci od Istočnog Timora, Kipra, Haitija, Sudana, do Južnog Sudana i Liberije. Godinu kasnije, učešće su uzeli pripadnici Oružanih snaga BiH i to u misijama u Etiopiji i Eritreji, Kongu, Iraku, Afganistanu, Maliju i Centralnoafričkoj Republici.
Svi oni pokazali su se kao najbolji ambasadori svoje domovine i jedna rijetka svijetla tačka Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu. Upravo takav zaključak je došao prilikom svake posjete naših političara. Strane diplomate, ističu da je u posljednjih 15 godina, ovo najvažniji i najkvalitetniji korak koji je Bosna i Hercegovina, uradila.
Dakle, naša država je prošla put od korisnika međunarodne vojne pomoći do zemlje koja pruža aktivan doprinos međunarodnom miru i sigurnosti kroz učešće u UN, NATO i EU misijama podrške miru.
Vildana Šedo je istražiteljica u Odjeljenju kriminalističke policije Stari Grad, Prva policijska uprava MUP-a Kantona Sarajevo. Šedo je već 20 godina u policijskoj uniformi i za to vrijeme je bila u tri mirovne misije.
"U vremenskom periodu od 2009. do 2016. godine učestvovala sam u tri mirovne misije Ujedinjenih naroda (UN). Moja prva misija je bila u Liberiji (Zapadna Afrika), gdje sam bila u vremenskom periodu od decembra 2009. do januara 2012. godine. To je bila misija održavanja mira i jačanja kapaciteta lokalne policije u pružanju policijskog servisa građanima, a posebno ugroženim kategorijama. U toj misiji sam zajedno sa mojim timom obavljala poslove i zadatke policijskog savjetnika u operativnim poslovima i zadacima. Konkretno, radila sam kao vođa tima jedinice koja se bavila istragom krivičnih djela koja su počinjena na štetu, uglavnom, žena i djece. Radilo se o krivičnim djelima kao što su nasilje u porodici, genitalno sakaćenje žena i djevojčica, bludne radnje, silovanja i slično. Navedena krivična djela su bila ključni problemi u Liberiji kada govorimo o sigurnosti građana u jednoj državi. a posebno žena i djece. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu (BiH) iz UN misije u Liberiji, radila sam redovne poslove i zadatke u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) do maja 2013. godine da bih, nakon toga, ponovno se uputila u misiju, ali ovaj put u Libiju gdje sam radila na poziciji rodnog savjetnika za policiju. U Libiji sam radila do juna 2014. godine kada je kompletno osoblje UN-a evakuisano iz države, a zbog jako loše sigurnosne situacije, nažalost UN Misija još uvijek se nije vratila u Libiju. Od decembra 2014. do marta 2016. godine sam radila u UN Misiji u Afganistanu na poslovima policijskog savjetnika za razvoj strategija u MUP-u Afganistana za rad policije u zajednici te istraga krivičnih djela protiv žena i djece kao i na razvoju procedura za zaštitu žena uposlenica u njihovom ministarstvu. UN misije u Libiji i Aganistanu su bile misije više političkog karaktera nego održavanje mira", ističe Šedo.
Maja Gačić je narednica u Policijskoj stanici Teslić. Po završetku policijske akademije, Gačić se priključila policiji Republike Srpske gdje radi 14 godina. Iako je bila učesnik mirovne misije u Južnom Sudanu, ima ambiciju da ponovno učestvuje u nekoj od misija.
Ogromno iskustvo i broja prijateljstva
"Svaka UN misija ima svoj mandat i u mandatu su tačno precizirani poslovi i zadaci svih komponenata koje učestvuju. Po dolasku na područje misije, bila sam raspoređena u UN Bazi u Bentiu kao policijski savjetnik, gdje sam zajedno s ostalim pripadnicima UNPOL-a svakodnevno radila na savjetovanju i treniranju lokalne policije Južnog Sudana, s ciljem da ih naučimo kako da obavljaju osnovne policijske poslove i zadatke. Kada je počeo rat u Južnom Sudanu, osnovni zadatak misije je postao zaštita civilnog stanovništva, koje je pomoć potražilo u bazama UN-a širom Južnog Sudana. Samim tim u početku krize, zadatak UNPOL-a je postao zaštita civila koji su se nalazili unutar UN baza, a mi smo kao učesnici morali organizovati straže na ulazima u bazu i vršiti patroliranje kroz dio kampa gdje su smješteni civili. Nakon premještaja u Jubu, 9 mjeseci sam radila u UNPOL timu koji je bio zadužen za zaštitu civila, prvo kao zamjenik tim lidera, a kasnije i kao tim lider. Moj zadatak bio je održavanje sigurosti unutar samog kampa, zaštita UN imovine koja se nalazila u tom dijelu, kontrola lica koja su ulazila u kamp, pružanje pomoći svim civilnim organizacijama koje su radile unutar kampa te slanje izvještaja o bezbjednosnoj situaciji i preduzimanju mjera i radnji. Nakon toga, bila sam oficir za vezu sa UN vojnim i civilnim organizacijama koje su provodile UN mandat u Južnom Sudanu, kao i sa mnogobrojnim nevladinim i humanitarnim organizacijama, koje su svakodnevno obavljali poslove iz svog djelokruga unutar kampova, kao što su podjela hrane, pružanje medicinske pomoći, izgradnja smještaja, škola, ambulanti i slično", kazala je Gačić.
Irma Bećirović je vojnikinja I klase u Vojnoj policiji Bosne i Hercegovine. Bećirović je u vojnoj službi od 2010. godine, a tokom 2013. boravila je u mirovnoj misiji u Afganistanu, tokom koje je za postignute uspješne rezultate dobila mnoge pohvale i medalje.
"Prednost boravka u mirovnoj misiji je, prije svega, iskustvo koje stičete na poslovnom, ali i ljudskom planu. Tokom boravka u misiji jednostavno sazrete kao osoba, promijenite poglede na život i mnoge stvari koje vam do momenta pred dolazak u misiju nisu bile od posebnog značaja. Tih osam mjeseci, koliko sam ja boravila u misiji, imate utisak da dok ste tamo, boravite u nekom drugom svijetu, izolovani ste od svakodnevnih stvari, nemate privatni život i rutina poslova vam je iz dana u dan ista. Zbog toga ste primorani da se fokusirate na samu misiju, na posao koji obavljate i ljude oko sebe", kazala je Bećirović.
Ona ističe da su benifiti donose iz misija u BiH neprocjenjivi te da je osnovna beneficija to što je stekla veoma dobre prijatelje za cijeli život.
"U svakom trenutku su bili tu za mene, kao i ja za njih, i naš odnos neću nikada zaboraviti. Što se tiče posla, napredovala sam kao vojnik i stekla sam veoma značajno životno iskustvo. Pored toga, usavršila sam i engleski jezik, obzirom da sam 8 mjeseci svakodnevno koristila samo taj jezik. Što se tiče finansija, mislim da to i jeste jedan od motiva ljudi koji odlaze u mirovne misije, ali kada bi mi neko sada rekao da odem u misiju, koja ne bi bila plaćena ili bi bila plaćena duplo manje, svejedno bih otišla. Učestovati u mirovnoj misiji je ogromno iskustvo, koje se ne može steći nigdje drugo i nema cijenu", rekla je Bećirović.
Ponosni ambasadori BiH
Njihov kolega pukovnik Zoran Pepić, načelnik Odjeljenja za obuku i edukaciju u Centru za obuku za operacije podrške miru (PSOTC) u bazi "Butmir" je već 31 godinu u profesionalnoj vojnoj službi. Pepić ističe veoma važnu ulogu bosanskohercegovačkih žena u mirovnim misijama.
"U vrijeme kada sam ja učestvovao u ISAF misiji, BiH nije imala ženskih predstavnica, dok pojedine zemlje jesu. Učešće žena u mirovnim misijama nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, već i činjenice da je njihovo učešće zaista važno u misijama, naročito u onim dijelovima svijeta gdje žene imaju poseban tretman shodno kulturi, vjeri i običajima tog naroda. Zbog toga je opšti trend u svim armijama svijeta a posebno u OPM da se poveća broj žena profesionalnih vojnih lica, koje će izvršavati specifične - njima primjerene zadatke sa ženskim dijelom populacije te zemlje. Time značajno otvarate vrata da i taj segment društva zemlje domaćina bude aktivno uključen u izgradnju društva, demokratije, vladavine prava i poštovanja temeljnih ljudskih prava i sloboda. To u značajnoj mjeri poboljšava položaj žena i njihov društveni status u zemlji u kojoj se OPM sprovodi", kazao je Pepić.
Oni su istinski ambasadori i profesionalci širom svijeta, a prvenstveno u ratovima zahvaćenim područjima, gdje rade izrazito dobar posao. Smatraju da nema časnijeg posla od učestvovanja u procesu mira, što je i njihova poruka vojnicima i policajima da se prijave za sudjelovanje u mirovnim misijama. Iskustvo, znanje i prijateljstvo koje steknete tamo zaista vrijedi i zato se prijavite i budite ambasadori svojih zemalja, poručuju hrabra Šedo.
"Ovaj posao morate voljeti dušom i tijelom. Ako vam je prioritet karijera kod kuće, porodica i prijatelji dobro razmislite o razlozima za i protiv i budite spremni na rizik koji odsutnost nosi. Također aspekt lične sigurnosti u zemljama visokog rizika kao što su Afganistan i Libija ne treba biti zanemaren. Ja bih uvijek otišla ponovo ali to je već moj lični izbor. Usavršen jezik, upoznavanje kultura, bolje shvatanje funkcionisanja sistema sigurnosti, važnosti učešća i zastupljenosti žena u agencijama sigurnosti, samo su neke od prednosti koje stječete boravkom u misiji. Ovom prilikom bih voljela istaknuti da sam jedina policajka u BiH koja je do sada učestvovala u tri mirovne misije za što na prvom mjestu moram zahvaliti MUP KS jer aktivno podržava i implementira Akcioni plan za provedbu UN Rezolucije 1325 (Žene, mir i sigurnost) zajedno sa MS BiH", rekla je ona.
No, u mirovnim misijama nije sve nije lako, bez obzira na humanost i benefite. Pepić priča kako je kao oficir, boravak u mirovnoj misiji uglavnom posmatrao kao odličnu profesionalnu mogućnost koja mu se ukazala.
"Sama činjenica da ste u prilici da pomažete u izgradnji mira, sigurnosti i stabilnosti nekome ko je u ratnom stanju ili stanju neposredne ratne opasnosti, gdje su ugroženi životi i temeljna ljudska prava djece, žena i populacije čini vas dodatno zadovoljnijim i ispunjenijim, kako sa profesionalnog, tako i ljudskog aspekta. Učešćem u misiji imate sjajnu priliku i mogućnost upoznavanja visokih profesionalnih normi, standarda i procedura rada NATO-a, koje značajno doprinose vojno- stručnom usavršavanju svakog starješine. Tokom boravka u misiji svakodnevno razmjenjujete znanja i iskustva sa kolegama iz OS različitih zemalja, usavršavate poznavanje engleskog jezika, upoznajete drugu zemlju, različite običaje i kulturu drugih naroda. Imate priliku da budete ambasador svoje države i nacije i da ih časno, ponosno i dostojanstveno predstavljate u svijetu uporedo sa promocijom etike pripadnika OS BiH kao i vaše vojne profesije. Najveća poteškoća boravka u misiji je svakako odvojenost od porodice. Skoro osam mjeseci, od priprema do realizacije misije ste od nje odvojeni. Rad u otežanim uslovima, kao što su stalne moguće sigurnosne prijetnje, izazovi, stres, veliki psihofizički i intelektualni napori, takođe su poteškoće koje donosi boravak u misiji. Tu su i izazovi prilagođavanja i adaptacije različitim zahtjevima i metodama rada koje tamo preovladavaju, kao i različiti kulturološki izazovi sa kojima se srećete na terenu. Ali za pravog, dobro pripremljenog i ospososbljenog profesionalca ni to ne predstavlja veliki problem", zaključio je Pepić.
