Ona ističe da su se njih dvojica, za razliku od novije istorije zapadnog Balkana koja je ispisana krvlju, nakon šest mjeseci neposrednih razgovora složili da normalizuju odnose.
"Godinama je moj kabinet posredovao u tehničkim razgovorima o svakodnevnim pitanjima, kao što je pitanje u vezi s tim šta bi se tačno trebalo desiti na granici između Srbije i Kosova. Ovi razgovori su došli do tačke gdje je bio potreban politički impuls, što je značilo angažovanje dva premijera. U poslijepodnevnim satima 19. oktobra, gospoda Tači i Dačić ušli su u moj kabinet u novootvorenom sjedištu Evropske službe za vanjske poslove. Nijedan od njih dvojice nije bio siguran na koji način će vijesti o tom sastanku biti prihvaćene kod kuće", prisjetila se Ashton.
Ona dalje navodi da je uslijedilo još devet sastanaka koji su ponekad trajali i po 14 sati, te da je, u različitim prilikama, pozivala i zamjenike premijera, te ostale predstavnike obje strane da se pridruže razgovorima.
"Dogovor je održiv samo ukoliko ga podrže šire koalicije u Srbiji i na Kosovu. Na koncu, obje strane su iznašle zajednički jezik u vezi sa stepenom autonomije kosovskih Srba. Beogradska i prištinska politička scena su pozdravile njihov dogovor. Preostalo je mnogo toga što je potrebno uraditi kako bi sporazum bio proveden na terenu", tvrdi Ashton.
Po njenom mišljenju, iz proteklih šest mjeseci moguće je izvući četiri važne lekcije - da je hrabro vodstvo od vitalnog značaja ukoliko se želi postići trajno rješenje, da je jedan od velikih izazova u mnogim od današnjih sukoba pružanje pomoći ljudima različitih identiteta u iznalaženju načina za dijeljenje istog prostora u duhu uzajamnog poštovanja, zatim da Evropska unija, i pored svojih mana, predstavlja veliki eksperiment u iznalaženju načina za funkcionisanje različitosti za dobrobit svih, te da čvrsta sila - ekonomski mišići i, ponekad, vojna sila - ima svoje mjesto, ali blaga sila treba da odigra veliku ulogu.
"Ivica Dačić i Hašim Tači su svojim pojavljivanjem u mom kabinetu pokazali da posjeduju hrabrost da zamisle bolju budućnost za svoje narode. Ovdje, stoga, leži moja nada. (podvlačim “nada”: To još uvijek nije izvjesnost.) Posljednjih stotinu godina zapadni Balkan bio je poznat kao kolijevka rata. Od sada, može li biti poznat kao kolijevka mira", napisala je, između ostalog, u svom članku visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton.
