Globalna pandemija koronavirusa prouzrokovala je ogromne zdravstvene ili ekonomske probleme te izmijenila demokratske standarde i obrazovanje širom svijeta.
Prema Đikićevim riječima, ujedinjena borba protiv ovog virusa izostala je globalno pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije, kao i unutar pojedinih zemalja, što uzrokuje da se pandemija i dalje opasno širi.
Iako je na početku koronavirus iznenadio mnoge naučnike, u rekordno kratkom vremenu naučnici su uspjeli prikupiti relevantne informacije o opasnostima koje nosi ovaj virus, njegovom širenju, raznim simptomima bolesti, uočenim mutacijama i slično.
"Na početku pandemije naučni podaci bili su prikupljani u vrlo teškim uvjetima u bolnicama, često na vrlo malim grupama oboljelih, a tek su kasnije veće i bolje kontrolirane studije te podatke potvrdile ili opovrgnule. Npr. danas znamo da maske ne samo da sprečavaju prijenos virusa na druge osobe, kao što se od početka tvrdilo, nego mogu pružiti i zaštitu od zaraze osobi koja je nosi. Drugi primjer je korištenje antimalarijskog lijeka hidroksiklorokina koji je primarno testiran na samo 12 oboljelih od COVIDA-19, ali je zbog raznih političkih utjecaja nekritično promovisan kao lijek protiv te bolesti. Danas je potvrđeno da taj lijek nema pozitivno djelovanje kod teško oboljelih nego, naprotiv, može čak biti i štetan za oboljele od COVIDA-19", ističe dr. Đikić.
Ističući da je koronavirus sistemska bolest, Đikić navodi da virus napada čovjeka na mnoge načine te da prodire do gotovo svih ljudskih organa, uključujući pluća, bubrege, jetru, koštanu srž, čulo mirisa, mozak, oči i kožu. Posebnu opasnost predstavlja ulazak virusa u endotelne stanice jer dovodi do oštećenja na malim kapilarima, velikim žilama i srčanom sistemu.
"Pri obdukcijama umrlih od koronavirusa primijećeni su krvni ugrušci u gotovo svim organima kao posljedica lokalne upalne reakcije. Zanimljivo je da su krvni ugrušci pronađeni i kod mladih asimptomatskih ljudi. Poseban problem su druge bolesti na koje COVID-19 može značajno utjecati, poput hroničnih bolesti koji tokom infekcije koronavirusom razvijaju težu kliničku sliku s više komplikacija", dodaje dr. Đukić.
Do sada su kod oboljelih najčešće uočavani simptomi kao što su glavobolja, povišena temperatura, poremećaj disanja, suhoća grla, kašalj, opća slabost, malaksalost i umor, gubitak mirisa i okusa, bolovi u mišićima, kostima i zglobovima, mučnina, proljev, dok su se, u psihološkom smislu, mnogi oboljeli suočavali s osjećajem neizvjesnosti, povećanom anksioznošću, delirijima pa čak i halucinacijama zbog prekomjernog korištenja lijekova za smirenje.
Raspravlja se također i o tzv. postvirusnim sindromima koji su uočeni na osobama koje su preboljele ovu bolest, a to su hronični umor i simptomi slični encefalomijelitisima, odnosno upalnim procesima u mozgu. Međutim, propagira se oprez, a ne širenje straha jer se ove pojave trebaju i naučno potvrditi.
Dr. Đikić objašnjava i slabi li koronavirus tokom ljeta.
"Tokom ljeta više boravimo na otvorenom i tada je titar virusa kojima su ljudi zaraženi puno manji, što onda dovodi do razvoja blažih simptoma bolesti. Osim toga, populaciju koja je sada zahvaćena čine pretežno aktivni mladi ljudi kod kojih su pojava simptoma i smrtnost vrlo niski. U ljetnim mjesecima povećava se broj oboljelih s probavnim smetnjama, jer se virus tada više širi prljavim rukama i preko usta, a manje zrakom. Dobra je vijest da su sadašnje metode izolacije, tretmana i liječenja znatno unaprijeđene, što dovodi do manjeg broja teško oboljelih. No, nemojmo zaboraviti da virus nije oslabio i da, dođe li do nekontroliranog širenja, u populaciji može uzrokovati veliku smrtnost".
Istovremeno, Đikić objašnjava da se najesen očekuje drugi val pandemije koji bi mogao biti još intenzivniji nego prvi.
Brojni će faktori utjecati na status pandemije ove jeseni, a među njima se najčešće spominju raširenost koronavirusa u populaciji tokom ljeta te pojava drugih respiratornih bolesti, poput gripe. Dr. Đikić smatra da se drugi val može uspješno izbjeći uvedu li se određene mjere koje će većina građana prihvatiti. Također, dodaje da je među najvažnijim faktorima uspjeha u borbi protiv virusne pandemije pravovremeno detektiranje zaraženih osoba te smatra da se prikupljanje uzoraka treba pojednostaviti, da se treba otvoriti veći broj akreditiranih laboratorija za testiranja širom zemlje te da se trebaju uskladiti cijene testova.
Ističe i da se djelotvorna vakcina protiv koronavirusa može očekivati već početkom iduće godine, ali i dodaje da bi nekoliko vrsta vakcina trebalo biti na raspolaganju. Također, hrvatski naučnik s njemačkom adresom kaže da je potrebno pronaći nove lijekove koji će blokirati životni ciklus virusa.
"Naša grupa radi na inhibitorima posebne vrste proteaza koja omogućava širenje virusa, a u isto vrijeme blokira i imunološki odgovor kod ljudi. Stvaranje ovakvih lijekova je dugotrajan proces, ali vrlo vrijedan posebno ne budu li vakcine uspješne. Osim toga, lijekovi koji ciljano djeluju na enzime koronavirusa moći će se koristiti i protiv drugih koronavirusa koji će se pojaviti u budućnosti. Iskustva u liječenju hepatitisa C i HIV-a nam pokazuju da i bez vakcine možemo stvoriti uspješne lijekove koji se daju kombinirano", zaključuje dr. Đikić.
