Dodik ponavlja Vučićevu grešku: Zašto je plan o povlačenju Srba iz institucija osuđen na propast
Pozivajući Srbe da napuste institucije Bosne i Hercegovine, Dodik praktično kopira pristup koji se Vučiću obio o glavu na Kosovu.
Podsjetimo, Vučić je krajem 2022. godine insistirao da se Srbi povuku iz kosovskih institucija, očekujući da će takav čin izazvati krizu koja bi dovela do povoljnog ishoda za Beograd. Uz to, srpske stranke su bojkotovale izbore na sjeveru Kosova, misleći da će takvi izbori biti nelegitimni i da će međunarodna zajednica biti primorana da interveniše.
Lekcija iz 2022.
No, realnost je pokazala nešto sasvim drugo: Priština i zapadne sile nisu pokazale naročitu zabrinutost, a izbori su održani i rezultirali time da su albanske stranke preuzele vlast u većinski srpskim općinama.
Kada je situacija eskalirala i kada su Srbi uvidjeli da su izgubili ključne poluge moći, Vučić je morao tražiti izlaz i predstaviti povratak u institucije kao neku vrstu "pobjede", iako je u suštini riječ bila o strateškom porazu.
Dodik sada pokušava isti trik, s time da su okolnosti još nepovoljnije po njega. Nakon što je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političke djelatnosti, odlučio je radikalizirati situaciju i pozvati Srbe da napuste državne institucije Bosne i Hercegovine – Tužilaštvo, Sud BiH, SIPA-u i VSTV.
Paralelno s tim, Narodna skupština RS-a izglasala je zakone koji zabranjuju djelovanje ovih institucija na teritoriji entiteta, što je pravno neodrživo i predstavlja indirektno kršenje Dejtonskog sporazuma. Međutim, ti zakoni još nisu stupili na snagu, a Dodik već poziva na povlačenje iz državnih organa.
Institucije neće prestati funkcionisati samo zato što u njima nema Srba
Ako uporedimo situaciju s Kosovom, možemo jasno vidjeti kako je ovakva strategija osuđena na propast. Prvo, povlačenjem Srba iz državnih institucija BiH, Dodik ne slabi Sarajevo, već naprotiv – prepušta ključne pozicije i funkcije drugima.
Vučićev primjer s Kosova jasno pokazuje da međunarodna zajednica nužno ne reaguje na ovakve poteze onako kako lideri očekuju. Naprotiv, situacija se stabilizuje bez njih, a oni koji su napustili institucije postaju politički marginalizovani.
Drugo, pravosudne i sigurnosne institucije BiH neće prestati funkcionisati samo zato što u njima neće biti Srba. One će nastaviti s radom, možda čak i efikasnije nego prije, jer će biti lišene unutrašnjih političkih opstrukcija. Dodikov potez samo dodatno oslabljuje srpski uticaj u ključnim državnim strukturama.
Treće, ovaj potez može imati ozbiljne posljedice po same Srbe u RS-u. Povlačenje iz državnih institucija može značiti gubitak radnih mjesta, finansijske nesigurnosti za mnoge porodice i dodatno slabljenje srpske političke moći unutar BiH. Ovo je scenario koji smo već vidjeli na Kosovu – povlačenje iz institucija nije donijelo korist Srbima, već ih je učinilo još ranjivijima i izolovanijima.
Konačno, kao i Vučić, Dodik će vjerovatno u nekom trenutku morati "vratiti film unazad" i predstaviti povratak Srba u institucije kao svoju veliku pobjedu. No, tada će šteta već biti učinjena, a kredibilitet političkog vodstva ozbiljno narušen.
Ovakvi manevri nisu ništa drugo do populistički pokušaji političkog preživljavanja, lišeni realne strategije i dugoročne koristi. Ako je historija ikakav vodič, Dodikov plan je unaprijed osuđen na neuspjeh, baš kao što je to bio i Vučićev na Kosovu.
