Dubrovnik je nagradu za životno djelo dao ženi koja je rekla da bi Srbe istrijebila kao bube
Ona je na samom početku intervjua kazala da je jezik kojim govorimo nekada se zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski samo da ne bi bio nazvan, kako kaže, "jedinim ispravnim imenom", a za šta ona smatra da je hrvatski. Time je očigledno negirala postojanje drugih jezika na prostoru bivše Jugoslavije osim hrvatskog.
Govoreći o tome da Srbi smatraju dubrovačko naslijeđe svojim, iznijela je svoj nacionalistički i radikalan stav da Srbe treba istrijebiti poput buba.
"Sjetila sam se nedavno jedne pojave u prirodi koja me izluđivala. Riječ je o bubama koje u strahovitim najezdama uporno godinama nastoje preplaviti i kuće i dvorišta i unutrašnje prostore. Preplave i ceste. Bube koje, kad napadnu, jako ih je teško ukloniti, bez obzira koju metodu koristili, gaženje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Kad se tako nešto uvuče u kuću, treba se ozbiljno boriti ili napustiti kuću! Ni govora da bi netko izašao iz svoje kuće. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da kuću preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih strpljivo i trajno iskorjenjivati. Poslije niza godina uspješne borbe i nadjačavanja njihove prepravljivačke strategije, one nestanu. Ne znam je li trajno, ali iz moje kuće su nestale i već ih dugo nema. Tako i s predatorima koji nam vrebaju s granice. Čovjek se ne smije opustiti", kazala je tada.
