INTERVJU / Dušan Mašić: Akcijom #sedamhiljada iz Beograda šaljemo poruku suosjećanja sa žrtvama Srebrenice
Mašić je na Twitteru pojasnio kako je cilj akcije #sedamhiljada da se 11. jula ispred zgrade Narodne skupštine Srbije okupi 7.000 osoba, te da, legnuvši, odaju počast ubijenima u Srebrenici.
Mašić već nekoliko dana aktivno radi na podjeli brojeva svim zainteresiranim koji se žele pridružiti akciji #sedamhiljada. Ovo je njegov prvi intervjuu u kome govori o svim detaljima akcije #sedamhiljada.
Otkud ideja, odnosno potreba da se ispred institucija države Srbije obilježi 20. godišnjica genocida u Srebrenici?
Akcija #sedamhiljada inspirisana protestom studenata u Zagrebu povodom masakra u Keniji. Plato ispred Skupštine Srbije uvijek je bio mjesto gdje su građani i građanke Beograda iskazivali svoje stavove. To je dom svih nas, pa nema razloga da tako ne bude i 11. 7. Parlament je prije par godina donio Rezoluciju o Srebrenici i ovo što mi radimo ne može nikako da bude shvaćeno kao nešto što se radi protiv interesa Srbije. Naprotiv.
Kako sve su, do sada reakcije na Vašu ideju?
Kao i uvijek na Balkanu – ekstremne. Od prijetnji smrću i batinama, do bezrezervne podrške i odobravanja. Jedan od ciljeva #sedamhiljada je da vidimo reakcije na Srebrenicu posle 20 godina. I gledam ih iz dana u dan.
Koliko se ljudi već prijavilo?
Akcija je još uvijek na samom početku i ograničena samo na Twitter. I to je dio, uslovno rečeno, eksperimenta, jer želimo da vidimo koliko koja društvena mreža može da doprinese jednoj ovakvoj akciji. Uskoro prelazimo na Facebook, a onda i kroz druge metode okupljanja građana. Sve dok nas ne bude #sedamhiljada.
Koja je poruka koju biste željeli da građani Srbije "iščitaju" 11. jula iz akcije #sedamhiljada?
Koliko god da nas bude to će biti najsnažnije izraženo suosjećanje građana i građanki Srbije sa onim što se dogodilo u Srebrenici prije 20 godina. Želja nam je da #sedamhiljada bude slika koja će 11. 7. otići iz Beograda dok svijet bude gledao ono što će se dešavati u Potočarima. Ja bih volio da neko u Sarajevu pokrene #trihiljade za sve one nastradale u Bratuncu i da sve ovo otvori neku novu stranicu u odnosima među narodima na Balkanu.
Očekujete li da Vam se pridruži i neko od političkog establišmenta u Srbiji?
Ko god da se pridruži – dobrodošao je. Zato i dijelimo brojeve. Nije bitno kako se ko zove i iz koje je političke partije. #Sedamhiljada je akcija građana i građanki.
Bojite li se negativnih reakcija/kontraprotesta?
Ukoliko nas zaista bude #sedamhiljada ne vjerujem da će se iko usuditi da uradi nešto nerazumno. Uostalom, tu je i policija koju svi mi plaćamo da nas štiti. A sve ostalo, što se svodi na verbalne prijetnje, pa sa tim se susrećemo svakodnevno na društvenim mrežama. I još smo živi.
Je li se Srbija suočila sa tamnim stranama prošlosti 1990-ih i zločinima kojima je i sama znatno doprinijela?
Svakako ne u mjeri u kojoj bismo svi mi voljeli i željeli. Ali, možda je 20 godina za neke malo. To bi se moglo reći i za neke u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, no svako doprinosi miru i pomirenju onoliko koliko želi i može.
Da li smo danas spremni na suočavanje s prošlošću?
Zavisi ko će o tome da sudi. Za mnoge koji su u ratu izgubili svoje najbliže možda to nikada neće biti dovoljno dobro. I vjerovatno će biti u pravu.
Zašto baš broj 7.000?
Naziv #sedamhiljada uzet je kao simbol. Nismo željeli da uzmemo tačan broj od 8372 žrtve, iako svi znamo da to piše u Potočarima. Onda bi se sve svelo na debatu da li je to tačna brojka ili ne. Ovako, bolje je da nas pitaju: Zašto #sedamhiljada? Mnogima je sedam sretan broj, a ja se nadam da će ovih naših #sedamhiljada označiti početak neke sretnije budućnosti za sve nas. Ma gdje bili.
Strijelci osvajaju medalje, ali nedostaje podrška: Farah Onešćuk briljirala u Srbiji
