Godišnjica masakra u Beogradu: Dan kada je učenik hladnokrvno ubio devetero djece i portira

Sumnja se da je dječak do pištolja došao 1. maja. Šest okvira pištolja napunio je s ukupno 92 metka i sakrio ih, a roditelji nisu primijetili da nema oružja i municije. Tako je dječak 3. maja oružje i streljivo prebacio u ruksak i ponio ga sa sobom u školu. Ušavši u prizemlje škole, dječak je prvo ispalio 16 metaka koji su pogodili zaštitara škole, zatim dvije učenice koje su sjedile za dežurnim stolom, kao i još jednu učenicu koja je bila ispred klavira.

Potom je nastavio hodnikom do kabineta historije, gdje su se nalazili nastavnica historije T.S., student historije D.P., kao i 23 ranjena maloljetna učenika VII/2 razreda u koje je ispalio ukupno 45 metaka u vremenskom intervalu od 55 sekundi, a od te količine metaka samo 11 je promašio. Tu je ubio petero djece i ranio šestero djece te profesoricu historije. Jedno od ranjene djece kasnije je umrlo u bolnici.

Kako se navodi, on je "zavitlao oružjem, ali je učionica mala pa je broj žrtava bio velik".

Dječak je izjavio da se ne sjeća koga je ubio, ni krvi ni lica žrtava. Na pitanje kako se osjećao kad je pucao u svoje kolege iz razreda, rekao je da mu je bilo neugodno prvi put tog dana pucati bez slušalica za smanjivanje zvuka. Rekao je da su ga "smirili njihovi jauci i krici", navodi se u optužnici.

Na radnom stolu dječaka ubice na dan ubistva policija je pronašla repliku pištolja, airsoft pušku bez okvira, neispravnu, kao i nacrt za izradu bombe. Dječak je na internetu tražio kako kupiti bombu, ali je odustao kada je shvatio da je to teško izvedivo.

Dječak, koji u vrijeme masovnog ubistva nije bio krivično odgovoran, odnosno bio je maloljetan, u daljnjem će sudskom postupku sudjelovati kao svjedok.

Ubica pod psihijatrijskim nadzorom

Dječak K.K. je uhapšen istog dana nakon što je poslije zločina sam pozvao policiju i otad je pod nadzorom u posebnom psihijatrijskom odjelu za mlade.

Policija je oca uhapsila zbog teškog krivičnog djela protiv opće sigurnosti, nakon što je utvrđeno da je sina vodio u streljane da vježbaju gađanje, a svoja dva pištolja i streljivo za koje je imao uredne dozvole ostavio je u sefu dostupne neovlaštenim osobama.

Viši sud u Beogradu saopćio je da su način izvršenja i težina posljedica doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti neometano i pravično vođenje krivičnog postupka.

Na jednoj od čahura pronađeni su DNA tragovi dječakove majke. U nekom trenutku držala je metak koji je kasnije ispaljen na školu, stoji u optužnici.

Majka je direktno optužena za neovlašteno posjedovanje municije. Na metku je pronađen njen DNA, a čahura je pronađena kraj vrata u kabinetu historije u školi u koju je dječak ušao kako bi pucao u svoje kolege iz razreda. Tužilaštvo je tražilo da se dječakova majka osudi na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Izrečena joj je i mjera zabrane približavanja, sastajanja i komuniciranja sa sinom te je upozorena da joj može biti izrečena stroža mjera ako se zabrana prekrši.

Svjedok se spasio skokom kroz prozor

Očevidac zločina, student historije D.P. spasio se tako što je iskočio kroz prozor učionice. Nova.rs je dobila informacije šta je D.P. ispričao na saslušanju pred Višim javnim tužilaštvom.

Rekao je kako je tog dana, nakon rafalne paljbe koja se čula iz hodnika škole, vidio dijete koje je otvorilo vrata kabineta i ušlo u učionicu s ispruženom rukom u kojoj je bio pištolj.

"Student sam historije na Filozofskom fakultetu, gdje je praksa da se tokom studija upućujemo u osnovne ili srednje škole, obično u grupama od troje do četvero, na školsku praksu. U trenutku kada je došlo do pucnjave u školi Vladislav Ribnikar bio sam na praksi u kabinetu historije", prisjetio se svjedok.

Kazao je da je taj dan u školi počeo kao i svaki drugi.

"Došao sam u školu u 7:50 - 7:55. Uobičajeno sam se pozdravio s portirom Draganom Vlahovićem. Zatim sam pričekao da mentorica, nastavnica historije Tatjana Stevanović, otključa kabinet i ušao s njom. Poslije nas su ušla djeca. Sat je trajao sasvim normalno prvih 35 minuta, a onda oko 8:36 - 8:37 sati začuli su se hici iz hodnika škole", prisjetio se svjedok.

Dodao je kako je ubrzo nakon toga iskočio kroz prozor.

"Nismo bili sigurni odakle zvuk dolazi, pomislili smo da su u pitanju petarde. Mislim da sam čuo oko 15 hitaca s prekidima, a nakon toga je nastupila tišina 20 do 30 sekundi. Nastao je muk, neko je možda nešto rekao, ali smo se svi pitali što se to događa. Zatim je taj dječak, za koga tada nisam znao kako se zove, otvorio vrata, vidjela se ispružena ruka s pištoljem, a torba mu je visjela s ramena do kuka. Uperio je pištolj u nastavnicu, nakon čega sam iskočio kroz otvoren prozor, ali nisam siguran jesam li tokom iskakanja ili neposredno prije toga čuo pucanj", napomenuo je svjedok.

Dodao je kako je čuo mnogo pucnjeva.

"Ne znam je li prvo pucao u nastavnicu, ali nakon što sam ja iskočio, potrčao sam prema ograđenom dijelu dvorišta i vidio da su još dva, tri dječaka iskočila i otišla na Cvjetni trg. Ne mogu reći koliko tačno, ali su se čuli sve vrijeme dok smo trčali prema izlazu. Kada sam iskočio, čuli su se glasovi, vriska i krici. Prilikom izlaza iz dvorišta prema Cvjetnom trgu već sam uzeo telefon i pozvao policiju", kazao je svjedok.

Svjedok je kazao kako je već prije vidio dječaka napadača.

Hladnokrvi pogled ubice

"Napominjem da mi ništa nije posebno ostalo u sjećanju, ali sam znao da je iz tog razreda. Dva puta sam prije ovog događaja bio u tom razredu, imam bilješke sa časova. Nisam primijetio nikakav poseban odnos prema njemu ili nešto drugo karakteristično u odnosu na njega ili u vezi s njim", naglasio je svjedok

Dodao je kako se kasnije prisjetio koji je to učenik.

"U trenutku kada je dječak koji je pucao ušao u učionicu, nisam se sjetio ko je on, ali sam se kasnije prisjetio da je on učenik tog razreda, kada sam vidio njegove slike u medijima. Nisam primijetio da je nosio nešto drugo osim torbe, sjećam se da je imao crnu duksu", naveo je mladić u tužiteljstvu.

Svjedoka su upitali da pokaže u kakvom položaju je vidio dječaka koji je pucao.

"Vrata učionice se otvaraju prema van, odnosno prema hodniku. Vidio sam da je dječak u stajaćem položaju, s potpuno ispruženom lijevom rukom u kojoj je držao pištolj i s torbom koja je visjela o njegovom lijevom ramenu i bila naslonjena na njegov lijevi kuk. Kada sam vidio ruku, bila je mirna, nije drhtala, a izraz lica je po mom mišljenju bio hladnokrvan", tvrdi student.

Svjedok kaže da nije čuo da je dječak ubica bilo šta rekao dok je on bio učionici.

"Dvije do tri sekunde nakon što je dječak ušao, ja sam iskočio kroz prozor kako bih sačuvao svoj život. Vidjevši dječaka s pištoljem u ruci, povezao sam to s hicima koje sam prethodno čuo", objasnio je student.

Roditelji ubijene djece su se jutros okupili u ulici gdje je izvršeno ubistvo, a u 08.41 minut začuo se zvuk sirene koji je trajao jedan minut. U isto vreme ispred sve medijske kuće na minut prekinule su program. Da se nikada ne zaboravi 3. i 4. maj.

Na posebnom platou ispred škole, na kojem su postavljene fotografije i imena ubijene djece i čuvara OŠ "Vladislav Ribnikar" ostavljaju cvijeće i pale svijeće.

Bojana Asović, Ana Božović, Katarina Martinović, Mara Anđelković, Ema Kobiljski, Sofija Negić, Andrija Čikić, Andriana Dukić, Angelina Aćimović i Dragan Vlahović su imena ubijenih u OŠ "Vladislav Ribnikar".