Iako u sukobu, Milanović i Plenković nemaju dilema o BiH: Ona mora opstati, ali biti što slabija
Plenković već godinama podržava politiku predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića u smislu zahtjeva za promjenom Izbornog zakona i Ustava zemlje. To se prvenstveno odnosi na način raspodjele delegata u Dom naroda FBiH iz kantona, imenovanje Vlade FBiH (oboje je visoki predstavnik već nametnuo u oktobru 2022. i aprilu 2023. godine) i izbor članova Predsjedništva BiH.
Pitali smo hrvatske političke analitičare Augustina Palokaja, Krešimira Macana i Davora Gjenera postoji li razlika između Plenkovića i Milanovića, odnosno HDZ-a i SDP-a, u viđenju pitanja raspodjele političke moći u BiH, koje formalno zovemo Izborni zakon.
Palokaj je kazao da SDP sigurno ne bi promijenio ništa ukoliko preuzme vlastu u susjednoj zemlji.
"Postoji konsenzus u Hrvatskoj o dvije stvari. Jedna je nedvosmislena podrška Bosni i Hercegovini i teritorijalnom integritetu, što se ne čuje iz Beograda uvijek i nedvosmislena podrška za članstvo u EU. Milanović kad kritikuje sadašnju Vladu on govori da je ona trebala i ranije gurati BiH da dobije status kandidata. Također, postoji konsenzus o čuvanju statusa Hrvata kao konstitutivnog naroda. Tu postoji politički konsenzus u Hrvatskoj, nema razlike. Ja ne znam nikoga razumnog u Hrvatskoj koji misle da je izbor Komšića za člana Predsjedništva nešto što bi moglo biti prihvatljivo za Zagreb. Tu ne očekujem nikakve promjene", rekao je Palokaj.
U istom smislu hrvatski analitičar Krešimir Macan rekao je da će interesi Hrvatske ostati isti ko god bude na vlasti nakon aprila.
"Oko Bosne i Hercegovine postoji konsenzus. To je hrvatski vitalni interes. Da BiH uđe u Evropsku uniju i NATO i hajmo reći svi su problemi Hrvatske riješeni. U smislu Izbornog zakona jasno je da i tu postoji konsenzus, da Hrvati moraju birati člana Predsjedništva. To je samo pitanje kako će se to provesti, ali tu je konsenzus jedan kroz jedan. Plin je finansijski interes, ali oko vitalnih postoji konsenzus", rekao je Macan.
Ističe da je Plenković u smislu provođenja interesa Hrvatske u boljoj poziciji od Milanovića.
"To ostaje isto. Što se tiče operativnosti utjecaja, Plenković je puno utjecajniji. On je izlobirao sva rješenja dosad. Tu bi bilo moguće da rade neke kompromise drugog tipa od Plenkovića. Ipak, Čović radi protuusluge, pa su vjerovatno vezani su međusobno tim uslugama koje jedan drugom naprave. Ovaj u Briselu, ovaj u Bosni i Hercegovini. Milanović nema tih obaveza. Ako procjeni da to može biti šteta Čoviću, ali ne i hrvatskom narodu, on će možda i povući neki potez", kazao je Macan.
Politički analitičar Davor Gjenaro se slaže da u smislu Izbornog zakona, odnosno izbora članova Predsjedništva, postoji konsenzus.
"Postoji potpuni konsenzus da je jedini način održiv izbora članova Predsjedništva po dejtonskom modelu da svaki konstitutivni narod sam bira svog člana. O tome nema velike razlike. U Hrvatskoj postoji konsenzus o tome da Bosna i Hercegovina efikasno može funkcionisati samo kao konsocijacija. Dakle, na onaj način kao što funkcioniše Belgija, dobro i uspješno. U konsocijacijskom sistemu da svaka zajednica ima pravo da bira svoje elite. A elite moraju biti takve da moraju međusobno sarađivati i uspostavljati kompromise", rekao je Gjenero.
Kada se govori o drugim pitanjima u vezi BiH smatra da se njihovi stavovi dramatično razlikuju.
"Plenković jasno zagovara koncept jedinstvene i suverene BiH. Zagovara ga svim međunarodnim tijelima i u domaćoj političkoj areni. On nema hrabrosti da bi ga precizno definisao kao Stjepan Mesić koji je kazao Hrvatima da je 'Sarajevo njihov glavni grad'. Od tog standarda nema velikog odstupanja. Kod Milanovića je problematično da sve više skreće u nacionalistički koncept. Sve više pokazuje netrpeljivost prema Bošnjacima. Sve je skloniji sklapanju separatnih dogovora sa vlastima RS. Plenković zagovara bržu evropeizaciju BiH, dok Milanović ne skriva skepsu prema EU vrijednostima", zaključio je Gjenero.
Na kraju možemo zaključiti da Bosna i Hercegovina kako je vidi većina stranaka u Hrvatskoj, uključujući premijera i predsjednika, podrazumijeva državu u kojoj politička moć leži u rukama predstavnika etničkih zajednica, a koji je uživaju na paritetnom nivou.
To s druge strane dovodi do pitanja da je funkcionalnost takve države, što nije u skladu sa stavovima naših sagovornika, ugrožena. To se u praksi pokazuje zadnjih gotovo trideset godina. Nesumnjivo, Zagreb Bosnu i Hercegovinu vidi kao nezavisnu zemlju, ali iznutra slabu, kojoj je volju susjeda moguće nametati.
Zašto se na kraju piste nalazila betonska konstrukcija u koju je udario južnokorejski avion?
