Slavio nakon zločina
126

Jedna od najvećih kazni za ratne zločine u Hrvatskoj: Žrtve tjerao da jedu travu pa ih ubio

B. H.
Screenshot: HRT
Screenshot: HRT
Zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u Trpinji 1991. sudsko vijeće osječkog Županijskog suda u utorak je nepravomoćno osudilo Zorana Vajića na 20 godina zatvora.

Vajić je 2019. godine, temeljem međunarodne potjernice, uhapšen u Francuskoj, a nakon boravka u ekstradicijskom pritvoru u decembru 2022. godine izručen Hrvatskoj.

Vajića se teretilo da je kao pripadnik paralelnih snaga odjeljenja milicije u Trpinji učestvovao u strijeljanju deset hrvatskih civila koji su 14. septembra 1991. nezakonito uhapšeni u svojim kućama, tokom oružanog napada snaga JNA i dobrovoljaca iz Srbije na Vukovar i Trpinjsku cestu, piše Jutarnji list.

Nakon što su komandant Teritorijalne odbrane Trpinja Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić naredili da se uhapšeni civili hrvatske nacionalnosti zadrže u zatvoru milicije u Trpinji, civili su narednih dana bili izvrgnuti svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

Tjerao žrtve da pasu travu

Neutvrđeni pripadnici milicije i Teritorijalne odbrane Trpinja svakodnevno tukli civile rukama, nogama i policijskim palicama po svim dijelovima tijela, tjerali ih da pjevaju četničke pjesme, a zarobljene muškarce ponižavali, prisilivši da ispred zgrade milicije, pred mještanima, klečeći na koljenima pasu travu.

Okrivljenik Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić odlučili su da se svi zarobljeni civili, osim Milice Mađarević, likvidiraju, a nakon što su iz zgrade izveli civile, na Pantićev upit ko želi ići s njima na strijeljanje zarobljenika, kao pripadnici milicije, javili su se ranije osuđeni Milisav Atanacković i Zoran Vajić koji je iz stanice milicije uzeo automatsku pušku.

Nakon toga su, uz prijetnju oružjem, civile utovarili u kamion, odvezli na nepoznatu lokaciju izvan sela u blizini Bobotskog kanala te ih tamo ubili iz vatrenog oružja. Po povratku u stanicu milicije Vajić je kao potvrdu obavljenog strijeljanja nudio prisutnim osobama da opipaju cijev njegove automatske puške.

Sudsko vijeće je ocijenilo da je, dokaznim postupkom, osobito iskazima svjedoka, nedvojbeno utvrđeno da je Vajić, zajedno s ostalim, već ranije pravomoćno osuđenim pripadnicima Teritorijalne obrane i stanice milicije iz Trpinje sudjelovao u likvidaciji zarobljenih civila.

Slavio nakon zločina

Svi ubijeni bili su civili starije životne dobi čiji ostaci nisu pronađeni, ali je evidentno da su likvidirani upravo onog dana kada su odvedeni iz stanice milicije.

Sud je utvrdio da se Vajić u stanici milicije dobrovoljno javio za učešće u strijeljanju i uzeo automatsku pušku te je po povratku u stanicu milicije, na neki način, trijumfirao zbog svog zločina i govorio okupljenima: Dođite vidjeti kako mi je cijev od automatske puške vruća, kazao je predsjednik Sudskog vijeća Davor Mitrović.

Protiv okrivljenika je produžen istražni zatvor, koji može trajati do pravomoćnosti presude.

Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Trpinji 1991. na osječkom Županijskom sudu, u decembru 2014. godine, deset osumnjičenika je proglašeno krivima i osuđeno na kazne od 5 do 20 godina zatvora.

Za ubistva 15 osoba, civila i hrvatskih branitelja, u okolici Trpinje najveću kaznu, od 20 godina zatvora dobili su prvooptuženi Stevo Pantić i drugooptuženi Milisav Atanacković. Milenko Pantić, Đoko Stajić, Zoran Gajanin, Simo Stević i Jerko Mičić tada su osuđeni na 14. godina zatvora.

Na 12 godina osuđeni su Zoran Ranković i Željko Vuković, dok je okrivljenik Miroslav Kovačević, osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Kazne je 2016. godine potvrdio Vrhovni sud.