Joseph: Zapad ima preblag stav prema Srbiji, problem RS-a će biti riješen pritiskom na Beograd
Joseph je bio zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu, a šest godina radio je i u Bosni i Hercegovini, od toga tri u ratu, kada je između ostalog u sklopu NATO-a bio u zaštićenoj enklavi Žepa u ljeto 1995. sa zadatkom da evakuiše žene, djecu i ranjene, pri čemu je direktno morao pregovarati s Ratkom Mladićem i Zdravkom Tolimirom. Bio je svjedok na dva suđenja pred međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
Bogatu karijeru nakon Balkana nastavio je u Iraku, Afganistanu, Haitiju i Pakistanu. Autor je brojnih naučnih radova, ali i članaka za svjetske medije kao što su New York Times i Foreign Policy.
"SAD i EU su imali veoma blag stav prema Srbiji zbog Kosova. Ljudi u Bosni i Hercegovini bi trebali biti svjesni da se ovdje ne radi samo o Kosovu, nego to komplikuje situaciju i u BiH i u Crnoj Gori. Ako je Zapad blag prema Beogradu kada je riječ o Kosovu, to znači da je blag prema Beogradu i u vezi s BiH. Milorad Dodik je pod sankcijama sve ovo vrijeme, ali ne vidimo da je to donijelo neke promjene. Zašto? Moj odgovor je zbog Kosova, odnosno zapadne slabosti kada je riječ o Srbiji, budući da se politika Beograda prema BiH koordinira s Banjom Lukom", kaže on u intervjuu za Al Jazeeru.
Ne samo da ne postoji kritika zbog korupcije, dodaje on, nego se Srbija hvali, čak i američki zvaničnici koriste problematičnu frazu i zovu Srbiju ekonomskim i političkim liderom u regiji.
"To je veoma problematično, a sve zbog zapadne slabosti. Zašto se to dešava? Ljudi misle da je Srbija veća država, Kosovo je manja država, Kosovo je nekad bilo provincija Srbije, Rusija i Kina imaju moć veta u Vijeću sigurnosti UN-a i koriste ga u korist Srbije – ali ništa od toga nije razlog. Razlog je taj što pet zemalja EU, odnosno četiri zemlje koje su članice NATO-a, jer Kipar to nije, ne priznaju Kosovo. To je razlog blagog stava i ako se pitate zašto Balkan još uvijek ima sve ove probleme s Kosovom, Republikom Srpskom i sada sa Crnom Gorom, to je razlog, jer čak ako četiri od ovih pet zemalja, ako se isključi Kipar, priznaju Kosovo, a to su Španija, Slovačka, Grčka i Rumunija, ako samo te zemlje to urade, regija bi bila transformisana", kaže on.
Sam sebi postavlja pitanje - zašto. I kaže da bi Kosovo tada moglo ući u NATO i Srbija ne bi to mogla blokirati.
"Odjednom bi ovaj ruski i kineski veto u UN-u bio beznačajan, jer čak i ako Kosovo ne bi bilo članica EU, bilo bi članica NATO-a. Strategija Srbije bi bila u potpunosti beskorisna. Vučićev režim ne bi više mogao držati Kosovo u izolaciji, a onda bi se Srbija konačno morala suočiti s pitanjem: 'Šta ćemo uraditi? Ne možemo više blokirati Kosovo, što znači da ne možemo više koristiti RS u svoju korist, u nekoj vrsti trgovine, i govoriti ako priznaju Kosovo onda nama ide RS.' Toga više nema. Onda Srbija može reći: 'Rusija i Kina nam mogu davati oružja koliko žele, ali jednom kada je Kosovo u NATO-u, to je beskorisno, jer nećemo napasti Kosovo, to se ne može desiti.' Tako da bi se Srbija napokon morala suočiti s pitanjem koje je ključno za Balkan i sve zemlje – da li je Srbija sa Zapadom ili je Srbija s Rusijom i Kinom? Oni bi tada morali izabrati, a prema mom mišljenju jedino bi mogli izabrati Zapad, jer Rusija i Kina ne mogu zamijeniti ekonomski ili vojno ono što Zapad nudi. Kina se ekonomski ne može porediti s EU, a Rusija se vojno ne može porediti s NATO-om", kaže on.
Kaže kako ima dosta iskustva u BiH, da je radio tu šest godina, od toga tri godine tokom rata i bio svugdje, posebno u Mostaru u septembru 1993., prije nego što je Stari most srušen.
"Veoma mi je poznata situacija u zemlji i odnosi Bošnjaka i Hrvata, kao i Bošnjaka i Srba. Znam Liska ulicu u Mostaru, gdje je groblje bošnjačkih i hrvatskih žrtava s početka rata, koje su ubili Srbi. Dakle, odnosi Bošnjaka i Hrvata su zasebni, to nije isti odnos kao što imaju Bošnjaci i Srbi. Hrvatska može postići sve svoje strateške ciljeve bez fizičkog uključivanja Hercegovine, šta god ljudi u Hercegovini željeli. Pod američkim vodstvom Hrvati i Bošnjaci su bili saveznici i njihov vojni savez je imao ključnu ulogu u završavanju rata, što je dovelo do Dejtonskog sporazuma. Takav savez nikada nije bio moguć između Srba i Bošnjaka i poslije rata nikada nismo vidjeli da su se Srbi i Bošnjaci u nekoj stvari ujedinili protiv Hrvata. Stvarni problem u BiH je Republika Srpska, ne Srbi, to nikada ne bih rekao, nego stvaranje RS-a, legitimizacija ovog entiteta Dejtonskim sporazumom, jer to ne funkcioniše i stvara sve uvjete za Banju Luku da odbija saradnju, a to se ne odnosi samo na Dodika, koliko god je on problematičan. Taj problem RS-a će biti riješen kada Srbija prihvati zapadni poredak. Kada Srbija kaže igra je gotova, ne možemo imati Kosovo, to je kraj igre i za RS", kazao je Joseph.
