Jovanka je dovezena u veoma teškom i polusvjesnom stanju na odjeljenje reanimacije. Na tijelu i grudnom košu imala je teške rane koje toliko dugo nisu liječene da je organizam počela da hvata sepsa, objavio je Blic.
Najpoznatija udovica na Balkanu koja više od tri decenije nakon smrti Josipa Broza Tita živi u nametnutoj izolaciji i u šutnji koju je tek nekoliko puta prekinula posljednjih godina, metafora je velikog uzleta i ništa manjeg pada. Tragični i surovi životopis ove žene išao je od ljubavnice i supruge moćnog komunističkog vođe, preko zavjerenice koja mu radi o glavi kako je predstavljala Titova kamarila, do zatvorenice u trošnoj dedinjskoj vili bez građanskih prava i bez dokumenata koji su joj vraćeni tek prije četiri godine.
Postoji nekoliko verzija kako se mlada partizanka iz Like sa dva ordena za hrabrost i spomenicom upoznala sa Titom, što će joj donijeti slavu, moć i nevolje. Prema prvoj, nju je sa još nekoliko devojaka odabrao Aleksandar Ranković za rad u Titovom kabinetu.
Prema drugoj ona je u Maršalat došla kao higijeničarka zadužena za kontrolu hrane i zdravlja osoblja, a prema trećoj pretpostavci ona se na tom mjestu našla kao pulen Ivana Steve Krajačića koji je važio za agenta zloglasnog NKVD-a, zbog čega su kasnije stigle optužbe da je ona bila sovjetski špijun.
Šest godina je provela u Titovoj blizini u nedefinisanoj ulozi saradnice i ljubavnice, da bi 1952. godine posle tajnog vjenčanja u Iloku ona postala prva dama Jugoslavije.
Na tim visinama bila je istovremeno žrtva precijenjenosti sopstvene uloge i dvorskih spletki, mržnje i podmetanja u cilju ostvarivanja ambicija raznih centara moći koje će se naročito pojačati kako je maršal stario, a Jovanka ga uzimala u zaštitu. Međutim, Titu je ona predstavljana u sve crnjem svijetlu, kao neko ko mu radi o glavi, sprema pučeve i zavjere, kadrira..., njihov odnos je postao tema sjednica najviših državnih organa, da bi se veza neformalno završila u proljeće 1975. godine, kada se Tito preseljava u Beli dvor, a Jovanka ostaje u Užičkoj 15. Odatle će je krajem jula 1980. godine, nepuna dva mjeseca poslije Titove smrti, uz poniženje, maltretiranje i pljenidbu stvari koje joj nikad nisu vraćene, bukvalno izbaciti i preseliti u kuću na Bulevaru mira, gde je do odlaska u bolnicu provela 23 godine u nekoj vrsti kućnog pritvora.
