Kako je Dalmacija "poklekla" pred naletom turbo folka, samo se dva grada opiru

Uz Makarsku je, što se tiče narodnjaka, već odavno 'poklekao' i Split, iz čijih noćnih okupljališta tutnje stari i aktuelni hitovi producenata iz Srbije, koji očito dobro znaju pogoditi čarobnu formulu, ugodnu uhu ovdašnje mladeži.

Osim kafića s folk repertoarom, u gradu pod Marjanom već godinama dobro posluju i klubovi u koje zalaze imena poput Sandre Afrike. Petnaestak narodnjačkih imena iz Srbije redovito obilazi dalmatinske adrese, pa tako i Split u koji, ovisno o veličini i popularnosti kluba, zalaze izvođači s istoka različitoga muzičkog profila i kalibra.

Tako će, primjerice, u kafanu-disco “Kauri” zaći folkeri slabijeg dometa poput Kije Kockar ili Maje Berović, a u “Vanillu” Željko Joksimović, Saša Kovačević, Sergej Ćetković ili Saša Matić.

I u tek nešto više od tridesetak kilometara udaljenom Sinju ne bježe od angažiranja izvođača turbo folk zvuka. Publika ih, kažu u tamošnjem klubu “Piccadilly”, traži, a na njima je da pametno doziraju i – prežive u zahtjevnom poslu.

MC Stojan je u svom obilasku Jadrana prošlog vikenda posjetio i “Piccadilly” (baš kao i primoštensku "Auroru"), a zahvaljujući sporadičnim gostovanjima s istoka u proteklom razdoblju, i Sandra Afrika, Milica Todorović, Željko Samardžić, Mile Kitić...

"Tema je previše kompleksna i široka da bi se u nekoliko rečenica objasnila situacija na terenu. Ko to može objasniti u dvije rečenice, svaka mu čast. Traže li te izvođače naši posjetitelji?! Traže, svaki izvođač ima svoju publiku. Kad nam dođe Petar Grašo ili Željko Bebek imat ćemo publiku od trideset do pedeset godina. Bit će i cura i momaka od dvadesetak godina. A izvođače poput MC Stojana, Jale Brata, Bube Corellija i sličnih sluša publika do maksimalno trideset. Ti izvođači ne prolaze ništa bolje niti išta gore nego bilo koji hrvatski izvođač kojega dovodimo u klub. Radimo kvalitetan posao, ne samo pola godine, nego smo otvoreni 365 dana. I moramo pametno raditi, jer kad uđete u kolotečinu i napravite više koncerata narodne muzike u nizu, teško je iza toga ostati čvrsto na nogama ukoliko klub nije sezonski", kažu u menadžmentu sinjskog “Piccadillyja”.

Upravo na taj način posluje makarski "Petar Pan" čiji je repertoar namijenjen ciljanom profilu publike koja u gradu boravi tokom ljeta - odradi se posao i zatvore vrata na kraju turističke sezone.

Evoluirali su, djeluju kao kolektiv

"Stoga doziramo s izvođačima narodnjačkog melosa. Djeci i mladima je to danas 'catchy', pa dovoljno je pogledati njihove spotove i produkciju u koju ulažu velike novce. Odmah vam je sve jasno. Shvatili su da neće doći do novih fanova putem televizijskih emisija, nego YouTube kanala koji je danas jedan od najmoćnijih alata.

Ako pratite evoluciju te muzike preko DJ Shone-a, koji je narodnoj dao sasvim novu dimenziju, pa preko Elitnih Odreda, Sandre Afrike i današnjih nositelja te muzike poput Jale, Bube, MC Stojana, Senide i drugih, shvatite koliko su evoluirali. Djeluju kao kolektiv.

Čim jedan izbaci veliki hit u roku pola godine imate četrdeset pjesama različitih izvođača u tom istom stilu koje pokore Balkan", objašnjavaju u “Piccadillyju”, napominjući kako je Sinj mali grad, a njihov klub velik.

"Bez obzira na sve to, borba je to velika, mi kao klub u malom mjestu ne možemo jednom godišnje ponoviti izvođača. Moramo čekati po dvije godine da ga ponovo ugostimo. I onda, koga zvati?! Uvijek imate tih nekih petnaest, dvadeset imena, neovisno s koje strane granice.

Bude razdoblja kada, po dva, tri mjeseca, niste u mogućnosti napraviti koncert. Mladi previše olako ulazi u te lake note, najviše zbog toga što hrvatska muzika nema alternativu. Imamo izvanrednu staru gardu muzičara koji dan danas rade super posao, ali ko su ti mladi nositelji hrvatske muzičke scene koji pune klubove?

Ako danas nekome nije jasna popularnost izvođača iz susjednih zemalja onda neka te osobe traže odgovore u uzroku, a neka se ne bave posljedicama", poručuju iz “Piccadillyja”.

I u trogirskom klubu “Monaco” preferiraju narodnjake, što opet ovisi o populaciji koja živi i ljetuje na tom području. Kroz “Monaco” su prošli Tanja Savić, Mia Borisavljević, Saša Matić, Sandra Afrika, Milica Todorović, Rada Manojlović, Mile Kitić..., a 24. augusta stiže i Cvija.

U Dalmaciji prilično zaposlena Milica Todorović 20. septembra otvorit će i koncertnu sezonu u zadarskom noćnom klubu "Poodrum". U diskoteci u srcu Zadra ipak ne vole da ih se isključivo predstavlja kao narodnjački klub jer svojim posjetiteljima, ističu, nastoje ponuditi šarolik muzički izbor.

"Podroom night club radi petkom i subotom od 1 do 6 sati. Klub prima otprilike šest stotina ljudi. Što se tiče repertoara, kreće se sa stranom muzikom, nastavno s tim dolazi bend uživo od 3 do 4.30 sati (bendovi su birani s područja Splita, Zagreba i okolice,...), koji svira isključivo domaću zabavnu muziku. Nakon benda uživo nastavlja DJ s pokojim folk i turbo-folk hitom, te domaćom muzikom i na kraju programa, oko 6 - 6.30 sati, za završetak večeri pušta se house i techno", uputili su pisani odgovor iz zadarskog kluba u kojemu su posjetitelje do sada, među ostalim izvođačima, zabavljale i Učiteljice, Dara Bubamara, Maja Šuput, Mile Kitić, Boban Rajović, Dražen Zečić, Relja Popović, Nives Celzijus, Sandra Afrika, tamburaški sastav "Ni 5 ni 6"...

"Hacienda" nekad i sad

Gradovi na obali koji su odoljeli najezdi "cajki" na Jadran su Šibenik i Dubrovnik, kažu nam dobri poznavatelji tamošnjeg noćnog života.

"U samom središtu grada nema klubova ni kafića u kojima se vrte cajke, možda je to slučaj negdje na periferiji. U historiji grada bio je samo jedan cajkaški klub u centru, “Cohiba” se zvao. Propao je u godinu dan", kaže Marko Podrug, poznati novinar i odličan poznavatelj šibenske muzičke ponude.

Naravno, iz te priče valja izuzeti obližnju vodičku “Haciendu” na čijoj bini caruju narodnjaci, što se baš i ne sviđa bivšim posjetiteljima nekadašnjeg kultnog kluba na šibenskom području.

Da se to iščitati iz pojedinih komenara na Facebook profilu “Haciende” u kojima stoji kako su "u zlatno doba 'Haciende' u njoj gostovali David Morales, Ian Pooley, The Shapeshifters, David Guetta, Axwell, Steve Angello...

"To je bio klub, a ne ova sramota danas... Šteta što je klub promijenio politiku, vrstu muzike a samim time i đir zabave... čisto sumnjam da će ikada više biti ona ista atmosfera i vibra kao prije desetak i više godina".

"I svejedno će bit hrpa ljudi kao i na Sandri Africi, Dari Bubamari i takvima. Koštaju puno manje od spomenutih, a to danas ekipa, nažalost, puši”, uključio se u raspravu jedan od komentatora, a posljednji je kratko i jasno zaključio riječima: "Jedna komercijala za drugu."