Kako je Tito spasio Tuđmana višegodišnje robije: Ne pakujte Franji
Kada je Kraljevina Jugoslavija okupirana 1941. godine, Tuđman se pridružio partizanskom otporu protiv fašističke okupacije.
Tuđman je bio dio partizanskog pokreta koji je vodila Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) pod vođstvom Josipa Broza Tita. Učestvovao je u mnogim operacijama i bitkama protiv okupatora, istaknuvši se kao hrabar i sposoban vojnik. Tuđman je bio pripadnik glavnog štaba Prve proleterske brigade.
Tokom svog učešća u partizanskom pokretu, Tuđman je stekao iskustvo u organiziranju i vođenju vojnih operacija. Kasnije je postao jedan od najmlađih generala u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Njegove vojne sposobnosti i postignuća bili su priznata u bivšoj državi.
Tokom sljedećih godina, njegov se fokus prebacio s vojnih aktivnosti na akademsko područje, a postao je profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu. Uz vojnu karijeru, Tuđman je također razvio interes za politička pitanja i počeo se angažirati u raspravama o nacionalnim pitanjima i društvenim promjenama.
Godine 1967. izbačen je iz Saveza komunista, smijenjen s položaja direktora Instituta, zabranjeno mu je predavanje na Univerzitetu te je prisilno penzionisan, kada mu je bilo samo 45 godina.
Slomom Hrvatskog proljeća i liberalnih hrvatskih komunista na red je došao i Tuđman. Zbog njegovog učešća u radu Matice iseljenika Hrvatske te o propitivanju stvarnog broja žrtava u ustaškom logoru Jasenovac 1972. godine protiv njega je pokrenut sudski proces. Prijetila mu je kazna od 10 do 15 godina zatvora, no tada se umiješao Tito.
U svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti, Tuđman se prisjeća ovih godina i odluke da zamoli svog dugogodišnjeg prijatelja književnika Miroslava Krležu da porazgovara s Titom.
"Kad je Krleža pročitao optužbu te o njoj i o istrazi razgovarao i s jednim mojim braniteljem, njegov je komentar bio 'Pa to je čista magla! Nakon toga razgovarao je s Titom koji je poručio da se 'Tuđmanu ne pakuje!'. Poslije toga nisam doduše okrivljen za špijunažu nego za veze s inozemstvom i s emigrantskim elementima", piše Tuđman.
Kako nije bilo dovoljno "dokaza" za mnogodišnju osudu trebalo je poštovati Titovu odluku o "nepakovanju.
"Čini se, već i sama preporuka predsjednika Tita u mom slučaju morala povoljno djelovati u ostalim slučajevima. Tako sam u procesima 'idejnim začetnicima i vođama kontrarevolucije' 1972. godine osuđena na samo dvije godine, odležavši u zatvoru deset mjeseci koliko sam bio pod istragom, a zahvaljujući Titu izbjegao sam kobi da zaglavim u više no desetogodišnjem tamnovanju", navodi Tuđman.
No nakon Titovog odlaska s historijske scene 1981. godine pokrenut je novi proces i Tuđman je osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakog javnog djelovanja. Iz zatvora je pušten u septembru 1984. godine.
Inače, Tuđman nikad nije skrivao da se divi Titu. O njemu je govorio 1997. godine u dokumentarcu Tuđman. Tada ga je opisao kao "jednog od najvećih državnika Europe u vrijeme Drugog svjetskog rata".
"Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio veoma pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u sklopu Jugoslavije, a želio je isto tako da i ta Jugoslavija, ta njegova socijalistička Jugoslavija, bude ravnopravna u odnosu na Sovjetski savez odnosno na Staljina.
Zasluge Tita su, što se hrvatskog naroda tiče, u tome što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih, demokratskih sila, antifašističke koalicije, što je omogućilo da se stvori federalna država Hrvatska i po Ustavu, od prvog Ustava 1945 do Ustava iz 1974., što je omogućilo da imamo i pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske", rekao je tada Tuđman.
Kada je na red došla izmjena ulica u Zagrebu, Tuđman je intervenisao i nije dozvolio da trg u centru glavnog grada Hrvatske dobije drugo ime. Tuđmanovu odluku su 2017. godine "pogazile" kasnije vlasti prevođene tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem kada su preimenovali Maršalov u Trg Republike Hrvatske.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
