Kako nas je tragična smrt Kristine Đukić podsjetila da mladi nisu dovoljno zaštićeni od nasilja
Činjenica je da se djevojka nosila s velikom dozom pritiska, kao i da je to nešto što je, nažalost, sasvim očekivano s obzirom na to da ju je na platformi YouTube pratilo više od 700 hiljada ljudi. No nemoguće je ne zapitati se - da li je ovakvo nešto bilo moguće spriječiti?
Međuvršnjačko nasilje je čest problem u BiH, ali i ostatku regiona
Portal Klix.ba je od početka ovog mjeseca pisao o dva odvojena slučaja zlostavljanja u BiH, što dovoljno govori o tome koliko je međuvršnjačko nasilje čest i ozbiljan problem u našem društvu. Pisali smo o dešavanjima u Osnovnoj školi u Nevesinju, gdje će zbog vršnjačkog nasilja šest učenika promijeniti školu, a tri učenika su dobila ukor direktora.
Također smo spomenuli i slučaj iz Živinica, gdje je naš reporter posjetio porodicu Adina Brčaninovića (11), koji je već četiri godine žrtva međuvršnjačkog nasilja. Njegovi roditelji tvrde kako dječak trpi pogrdne riječi, prijetnje i batine, a menadžment škole nije poduzeo ništa kako bi se problem riješio.
Ova dva slučaja su kap u moru užasnih dešavanja, od kojih mnogi nisu otkrivena javnosti. Podsjetit ćemo i da su mediji posljednjih nekoliko godina objavljivali snimke nasilja u školama širom BiH, ali i regiona, što je aktueliziralo temu prevencije nasilja na kratak period, no razgovori su prestajali već nekoliko dana kasnije, nakon čega je na cijelu stvar pala prašina. Sve do narednog incidenta.
Kako izgledaju simptomi zlostavljanja i zašto mladi o tome šute
- Dijete iznenada prestaje koristiti tehnološke uređaje te izbjegava razgovarati o načinu korištenja ovih uređaja
- Povlači se i počinje izbjegavati prijatelje, školu i vanškolske aktivnosti te grupna okupljanja
- Gubitak sna i apetita, nagle promjene raspoloženja
- Naglo dobija mnogo lošije ocjene
Mladi nerijetko izbjegavaju prijaviti nasilje iz više razloga:
- Osjećaja srama i manje vrijednosti
- Nedovoljno povjerenja
- Straha od osvete
- Vjeruju da im odrasli ne mogu/ne žele pomoći
- Vjeruju da je nasilje dio odrastanja te su naučeni da ga trebaju podnositi
Kako provjeriti da li je vaše dijete zlostavljač i šta uraditi ako jeste
Važno je biti svjestan činjenice da vaše dijete možda nije žrtva, nego može biti pasivni posmatrač ili zlostavljač. Ovo su neki znakovi da bi vaše dijete moglo biti uključeno u zlostavljanje:
- Tehnološke uređaje najviše koriste noću
- Nerijetko skrivaju uređaje koje koriste
- Koriste više računa pod različitim imenima
- Odbijaju razgovarati o svojim aktivnostima na internetu
- Postaju napeti ukoliko ne mogu/ne smiju koristiti svoje uređaje
Ukoliko sumnjate da je vaše dijete zlostavljač, vrlo je važno da ovom problemu ne okrećete leđa. Djeca vrlo često ne shvataju ozbiljnost grubog i nasilnog ponašanja, zbog čega im je važno objasniti kakve posljedice njihovi postupci ostavljaju na drugima.
Kroz razgovor pokušajte izazvati empatiju kod vašeg djeteta, pitajte ih kako bi se osjećali kada bi oni ili neko njima blizak doživjeli takav/sličan oblik nasilja. Osim toga, pokušajte otkriti uzrok ovakvog ponašanja vašeg djeteta te mu objasnite da bi moglo biti kažnjeno/prijavljeno upravi škole. Nadgledajte njihove aktivnosti na društvenim mrežama/internetu i redovno razgovarajte s nastavnicima/profesorima. Na koncu, ohrabrite dijete da uputi izvinjenje svojoj žrtvi.
Kako možemo zaštititi djecu i mlade
Kako bismo na vrijeme reagovali na potencijalnu pojavu cyberbullyinga među djecom i mladima, roditeljima se preporučuje da s djecom redovno i podrobno razgovaraju o različitim oblicima nasilja.
U svakom slučaju - zdrava komunikacija je ključ rješenja problema. Naglasite vašem djetetu da ono nije krivo, niti zaslužuje bilo kakvu vrstu nasilja. Upozorite ih da ne reaguju na nasilne poruke (pokažite im kako mogu blokirati i obrisati takav sadržaj). Pokušajte otkriti identitet nasilnika i pružite svom djetetu podršku pri prijavljivanju zlostavljanja. Važno je da prilikom prijave zlostavljača sačuvate podatke/dokaze o prijavi.
Šta o tome kažu psiholozi
Kristinina tragična smrt se dogodila nekoliko dana prije godišnjice samoubistva Mahira Rakovca, dječaka koji je prije šest godina zbog međuvršnjačkog nasilja sebi oduzeo život. Od tada je prijavljen veliki broj sličnih slučajeva, a psihologinja Alma Mahmutović-Katica ističe kako se kroz praksu sve češće susreće s mladima koji su doživjeli neki oblik nasilja.
"Moramo pratiti društvene mreže naše djece, posmatrati šta prate i s kim se druže. Ko su uzori našim mladim ljudima? Na šta se baziraju? Zašto postaju tjeskobni i zbog čega biraju da se bave različitim oblicima ispoljavanja agresije i nasilja?", govori Mahmutović-Katica.
Dodaje kako je nužno pozabaviti se psiho-fizičkim stanjem ljudi u svim institucijama, a pogotovo u školskim. Daleko smo od vremena kada je odlazak psihologu bio tabu tema, u škole je sada neophodno uvesti djelovanje psihologa i socijalnih radnika - negdje čak i po dva.
"Moramo educirati roditelje i djecu o zdravim navikama, praviti projekte i programe u školama, trenirati i usvajati normalan odnos prema stručnoj osobi, psihologu koji nam svima može i treba biti životni trener. Psiholozi su dio nastavnog kadra koji obrazuje djecu da na najbolji mogući način maksimiziraju svoje potencijale i resurse", nastavlja objašnjavati, dodavši kako mladi sve više sami traže pomoć psihologa.
"Posmatrajući slučajeve van BiH, ali i kroz serije i filmove uče o važnosti mentalnog zdravlja te sve više sami traže stručnjake s kojima mogu razgovarati. Zbog važnosti nastavljanja ovog trenda potrebno je podstaknuti institucije da shvate kolika je važnost psihologa kako bi se mogli kreirati projekti kroz koje će se javnost, pogotovo mladi, educirati o ovoj temi", zaključno navodi.
Ukoliko ste vi ili neko koga poznajete bili ili još uvijek jeste žrtva nasilja, zapamtite da nikada nije kasno da o tome razgovarate s profesionalcima. Povjerenje je zagarantovano, a već pri prvoj posjeti psihologu osjetit ćete olakšanje i podršku.
