"Ja sam godinama aktivistkinja za ljudska prava i moj stav je bio da stanem iza svih žrtava Srebrenice", rekla je Ćorović nakon privođenja.
Ova dobitnica nagrade "Osvajanje slobode", koju dodjeljuje Fond "Maja Maršićević Tasić", godinama se bori protiv nacionalizma i fašizma, kao i za prava žena. Borba je to koja traje u nedogled, a osjećaj da se borite protiv vjetrenjača je sveprisutan, piše srbijanski Radio 021.
Aida Ćorović je rođena 1961. godine u Novom Pazaru. Studirala je arhitekturu i historiju umjetnosti umjetnosti u Beogradu.
U Novom Pazaru je u drugoj polovini devedesetih osnovala Urban In, koji je realizovao desetine projekata, a kroz programe ove NVO prošlo je više od 3.000 mladih. Ova organizacija je predstavljala prvi i jedini građanski bunt koji se dogodio u Novom Pazaru. Organizaciju je napustila, jer je, kako je objasnila, "radila neke stvari za koje je smatrala da su časne i bez obzira na to koliko je cijena bila visoka".
Učestvovala je u arheološkim i arhitektonskim istraživanjima u Novom Pazaru i okolini, likovnu kritiku je objavljivala u listu "Likovni život", a radila je i na RTV Politika, NTV Studio B i Trećem kanalu.
"Kraj osamdesetih je pored ostalog obilježila i ekspanzija malih TV i radijskih stanica, tražila su se nova, mlada lica i ja sam, prilično egzaltirano, uplovila i u te vode. Najprije počinjem raditi na TV Politika, gdje sam bila saradnica Milanu Langu u pravljenju zabavne emisije 'Noć sa zvezdama'. U to vrijeme intenzivno i strasno posjećujem beogradske galerije i pišem likovnu kritiku za Likovni život, tada najrespektabilniji časopis posvećen savremenoj umjetnosti u Srbiji. Dani su se slivali u nepreglednu i hiperproduktivnu pokretnu traku poslova, susreta, lica, dešavanja, a ja i moje šarenoliko i vrlo raznorodno društvo smo se provodili kao nikada do tada", rekla je za Danas, prenosi Istinomer u njenoj biografiji.
Osim toga, bila je zastupnica Urban ina, do 2014. bila je predsjednica nadzornog odbora JKP Vodovod i kanalizacija u Novom Pazaru, članica upravnog odbora AD Politika bila je do 2012., a danas je suvlasnica Fondacije Arka.
Do ratnih zbivanja na prostoru bivše SFRJ bavila se likovnom kritikom, arheološkim i arhitektonskim istraživanja, da bi potom postala mirovna aktivistkinja angažovana u Beogradskom krugu, Centru za antiratnu akciju i organizaciji Žene u crnom, navodi se na sajtu Otvorenog parlamenta. Na njen aktivistički život presudno su utjecali događaji 9. marta 1991. godine.
"Devetog marta 1991. slučajno sam se našla u ulici Maršala Tita, kada je rijeka građana izašla na ulice Beograda da iskaže svoj bunt. Od tada, ulice Beograda, ali i mnogih drugih gradova će postati neka vrsta moje alternativne kuće i porodice, gdje ću, uz brojne ljude iskazivati neslaganja s onim što su srpske političke elite radile. Nacionalizam postaje skoro opipljiv i vidljiv kao da je od granita, odjednom je postalo važno kako se zoveš i odakle dolaziš, postalo je važno sve ono što je pripadalo opozitu mojih životnih vrijednosti. Već tokom martovskih demonstracija počinjem da radim na Studiju B, televizijskoj i radiostanici koja je, u to vrijeme, jedina bila slobodna i jedina izvještavala o stvarnim dešavanjima u Beogradu i Srbiji", poručila je Ćorović u intervjuu za Danas.
Bila je članica Građanskog saveza, a potom i Socijaldemokratske unije, stranke koja je učestvovala u formiranju Demokratske opozicije Srbije i koja se borila protiv nacionalizma u Srbiji, insistirajući na uspostavljanju prijateljskih odnosa sa zemljama iz bivše SFRJ.
Kao nestranačka ličnost ulazi u Demokratsku stranku 2013. godine. Od aprila 2014. do juna 2016. bila je narodna poslanica u Skupštini Srbije.
Na jednom od skupštinskih zasjedanja rekla je da je u svom aktivističkom radu bila izložena veoma brutalnim medijskim zlostavljanjima, prijetnjama smrću te da je svoju porodicu i prijatelje dovela u ozbiljnu opasnost.
"Prosto smatram da svako od nas negdje treba da pogleda sebe u oči jednog dana i da kaže – da, ja se zalažem za nešto i nije mi važna ni plata ni funkcija itd. Ja sam mnogo stvari naučila za ove nepune dvije godine u parlamentu. Ono što sam negdje shvatila prosto jeste da je nekako biti političarka u Srbiji jedno dosta teško breme i nekada to znači boriti se protiv vjetrenjača, a nekada treba govoriti neke stvari koje ne mislite i za koje se ne zalažete, ali smatram da prosto postoji crta dokle može da se ide", rekla je u Skupštini Srbije januara 2016.
Početkom 2020. godine na svom Facebook profilu objavila je da je trenutno nezaposlena i da traži posao. Kako je potom objavila u nedjeljniku NIN, ubrzo je dobila ponudu iz kabineta predsjednika Srbjie Aleksandra Vučića, koju je odbila. U tekstu se zahvalila Vučiću što joj je ponudio pomoć, ali je dodala da tu ponudu smatra uvredljivom, koliko god dobronamjerna bila. Navela je i da u Srbiji šansu dobijaju ne najbolji, već stranački poslušni.
U utorak, 9. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije, Aida Ćorović je jajima gađala mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji je osiguravala policija. Nakon toga je privedena, zajedno s aktivistkinjom Jelenom Jaćimović.
Prema njenim rečima, njeno privođenje je nazvala "brukom" koja je "lice predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i grijeh na njegovu dušu".
"I naša reakcija je bila potpuno spontana, nismo mnogo razmišljale, bilo mi je žao da budemo tu i da mediji odu. Danas je važan dan i nosi mnogo simbolike i tu smo priliku propustili. To je bio simbolički čin, znamo da mural neće biti oštećen (jajima)", zaključila je ona.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
