Izbori u Nikšiću
29

Koliko je Đukanović i dalje jak pored preslagivanja moći unutar srpskog političkog bloka

S. M.
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Nakon što su prebrojani glasovi lokalnih izbora u Nikšiću, najvećim pobjednikom mogu se smatrati Demokrate Alekse Bečića i trenutni premijer Zdravko Krivokapić, iako je stranka Mila Đukanovića pojedinačno dobila najviše glasova.

Iako su pojedini analitičari predviđali značajan pad Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i njihovih koalicionih partnera, to se nije obistinilo, te su sa 40,4 posto (18 mandata) glasova zadržali poziciju najsnažnijeg političkog subjekta u Nikšiću.

Dobili su 19.294 glasova, što je za par stotina glasova lošiji rezultat nego što su imali na augustovskim parlamentarnim izborima u ovoj izbornoj jedinici. Ipak, u poređenju sa izborima 2016. godine pad je značajan, jer su tada imali približno dvije hiljade glasova više. Čini se da niko nije sumnjao da će DPS izgubiti dvodecenijsku vlast u Nikšiću, pa se više značaja pridaje njihovom uspjehu da, uprkos tome što više ne kontrolišu crnogorsku vladu, ne dozvole rasipanje i urušavanje političke snage u drugom najvećem crnogorskom gradu.

Borba unutar šireg prosrpskog bloka, s jedne strane Demokratskog fronta Andrije Mandića, podržanog od države Srbije i Aleksandra Vučića, a s druge Demokrata Alekse Bečića, favorita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, bila je puno neizvjesnija i zanimljivija. Demokrate su u koaliciji "Mir je naša nacija", zajedno sa novoformiranom strankom "Ne damo Nikšić" savjetnice premijera Gordane Radović, dobile 11.094 glasova ( 23,2 posto/10 mandata), što je nevjerovatan rast u samo tri mjeseca u odnosu na augustovske izbore kad su dobili 6.899 glasova (14,32 %). Rezultat je to umjerenije retorike prema političkim protivnicima, participacije u državnoj vlasti, podrške premijera, i nesumnjivo presudne podrške crkve.

Iako su sinoć simpatizeri i članovi Demokratskog fronta burno proslavili rezultat na ulicama Nikšića, uz mnoštvo nacionalističke ikonografije, sa osvojenih 12.387 glasova( 25,9 posto/11 mandata), ambicija da uslove premijera na rekonstrukciju vlade dobrim rezultatom na lokalu, ostala je samo san. Značajna je to razlika u odnosu na rezultat od prije tri mjeseca, kada su osvojili 18.048 glasova. Skoro sve glasove izgubili su u korist Demokrata, te se podrška regionalnih srpskih stranaka nije materijalizovala.

Građanski pokret URA Dritana Abazovića, dobio je 1 mandat(4,5 posto), što predstavlja blagi rast, ali nedovoljan da bi napravio razliku. S druge strane Socijaldemokratska partija koja je izašla samostalno nije prešla cenzus, i s tim u vezi moglo bi se reći da je njihova politička budućnost neizvjesna. Prije nekoliko godina, Đukanovićev DPS, dok je još bio u državnoj vlasti, uspio je političkim igrama da podijeli SDP, i time svog jedinog mogućeg saveznika trajno oslabi, što se sinoć samo dodatno potvrdilo.

Miodrag Daka Davidović i njegov novoosnovani Narodni pokret osvojio je također jedan mandat (3,3 posto), što se može smatrati dobrim rezultatom.

Da bi se formirala gradska vlast biće potrebna podrška 21-og zastupnika u gradskom vijeću, i već sad je izvjesno da će uprkos razlikama, Demokrate i Demokratski front ući u koaliciju, formirati vlast i izabrati gradonačelnika, najvjerovatnije favorita DF-a Marka Kovačevića, te na taj način pokušati umanjiti nezadovoljstvo koje predsjednik DF- Andrija Mandić i njegovi koalicioni partneri, pokazuju raspodjelom resora u Vladi CG. Bilo kakve ucjene DF-a u tom smislu neće dati rezultat, jer u ovakvoj situaciji, gdje su za tri mjesec izgubili ogroman broj glasova, povući podršku vladi, i ići na nove parlamentarne izbore, značile bi dodatni gubitak glasova, i rizik povratka DPS-a u vlast.

Očekivat je da se novoj većini pridruži GP URA, jer svi zajedno čine vlast na državnom nivou, i jedna ruka više, olakšala bi rad gradske uprave. Rezultat DPS-a, osim simboličnog, neće imati praktičnog značaja, jer s njima nijedna stranka u vijeću ne želi koalirati.

Nesumnjivo je da će svaki naredni izbori u Crnoj Gori, lokalni, ili parlamentarni, sa potpuno udaljenim političkim stavovima dva najveća bloka, crnogorskog i srpskog, uz slabe građanske opcije, razbuktati nacionalne strasti. Pitanje je samo da li će glavni politički faktori, imati dovoljno mudrosti i učiti na greškama zadnjih 30 godina bosanskohercegovačke političke realnosti, prije nego zemlja krene na put trajne destabilizacije.