Krivokapić tvrdi da je žrtva zavjere: Ugovor sa SPC zaključit ću u mojoj zemlji

Prihvatio sam ovaj put u životu u kom sam već imao sve, van kog mi, sem Boga, ništa nije ni trebalo, prihvatio sam da budem neshvaćen i osuđivan jer i to je bio poziv na promjenu za kojom je Crna Gora vapila, i ja sam vapio, za slobodom, u kojoj nam više niko ništa ne može oduzimati, u kojom nam više niko ništa ne može zabranjivati, nakon hiljada i hiljada naučenih pa predavanih profesorskih lekcija odlučio sam da budem sluga svom narodu.

Na tom putu branim svetinje svoje prošlosti i svoje budućnosti, moje svetinje. Kao mandatar obećao sam da će prvi zadatak naše Vlade biti predlaganje drugačijeg Zakona o slobodi vjeroispovjesti, zakona mira i pravde, a kada je usvojen od strane Parlamentarne većine, na dan rođenja našeg Svetog Vasilija Ostroškog, moj narod je pobijedio zlo.

Imovina Srpske pravoslavne crkve, ali i svetinje ostalih vjerskih zajednica time su konačno zaštićene od svih koji su željeli da oduzimanjem Svetinja za sebe ugrabe groševe po kojima će ih buduće generacije poznavati.

U ime Vlade i države Crne Gore zaključit ću Ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, mojom crkvom, u mojoj zemlji, iako on nije temelj ni uslov zaštite crkvene imovine. Crkvena imovina usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti je zaštićena ali zaključenje Temeljnog ugovora predstavlja civilizacijski čin realizovan sa Islamskom zajednicom, Jevrejskom zajednicom i Svetom Stolicom, ali gle čuda ne samo sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Zaključivanje ovog Ugovora je obaveza i potreba pravde i naroda i Boga koji ne poznaje narodnosti ali poznaje jednakost. Potreba mog Patrijarha, mog Mitropolita i mog Vladike Joanikija, je i potreba Crnogorskog Premijera, koji je vjernik i čovjek koji diše duh svog roda, iako mi se to često spočitava kao grijeh.

Zaključivanje ovog Ugovora je potreba našeg Mitropolita Amfilohija, čiji blagoslov nad svim našim dušama osjećam kao najveći dug da se borim za ono što je on nesalomljivo, nepokorno branio, neposlušnost prema političkim i svim drugim ucjenama, prema nametanju igre koja vuče konce van Crne Gore i van Srpske pravoslavne crkve.

Da sačuvam njegovu sjenu uradiću sve, ali ne pristajem i neću pristati da bilo ko potire Blagoslov Mitropolita i obračunava se sa njegovom jasno izraženom voljom.

Iz najbolje želje i pokazivanja najbolje volje da do potpisivanja Ugovora dođe.

Otišao sam kod Patrijarha Porfirija i pored zdravstvenih problema svoje supruge, ne sluteći da time ulazim u političku igru, odavno započetu van Srpske pravoslavne crkve, njegove Svetosti i Vladike Joanikija, o kojoj ni oni, a u to najiskrenije vjerujem, kao ni ja nisu znali ništa, otišao sam iz želje da razgovaramo o pomenutom Ugovoru.

Predložio sam 30. oktobar kao mogući termin potpisivanja Ugovora, mogući a ne isključivi termin, jedino i isključivo iz želje da time odamo počast Mitropolitu Amfilohiju, na godišnjicu njegove svjetovne smrti, predložio njegovoj Svetosti da sam odredi datum potpisivanja, ako želi i prije tog datuma, otvoreno navodeći formalnu činjenicu da Ugovor ne mogu potpisati prije održavanja sjednice Vlade na kojoj bi tekst Ugovora bio usvojen, da se o njemu moraju izjasniti svi članovi Vlade, a ne samo ja.

Moj život sam posvetio porodici, crkvi i profesiji. Gnušam se i pomisli da neko može i pomisliti da ja, Zdravko Krivokapić, mogu i želim dovesti u pitanje potpisivanje Temeljnog ugovora, koji je i moj lični temelj.

Priznajem, nepragmatično, ali samo iz srca i dubine duše izrazio sam želju da budući Mitropolit bude Vladika Joanikije, smatrajući to mjerom sopstvenog osjećaja da putujući ka svetim Vladikama budem najiskreniji, kako se to jedino i može putujući ka Patrijarhu i vladikama, gdje je mjesto istini i pravdi.

Naš razgovor smo završili u dobrom raspoloženju i atmosferi dijaloga, uvažavanja i prijateljstva.

U još jednoj, koliko sada vidim, političkoj igri koja se otvoreno odigrava van Srpske pravoslavne crkve, uporno sam u medijima javnosti Srbije i Crne Gore predstavljan kao, za jedne izdajnik svega narodnog, za druge svega srpskog, za treće svega crnogorskog, a sada, konačno i svega crkvenog, jer to je mjera takve igre, da jedino nije izdajnik onaj koji slijepo prati upute i politiku čiji eksponent je Demokratski front. U pozadini toga, a to narodu Crne Gore sada otvoreno govorim, jednu od glavnih uloga igra upravo lider Demokratskog fronta, gospodin Andrija Mandić, koji je direktno i lično vršio pritisak da se izbor Mitropolita odgodi do rekonstrukcije Vlade.

Nije Zdravko Krivokapić, a to narod Crne Gore mora jasno znati, sinoć Patrijarhu rekao bilo šta što bi ugrozilo interese Crne Gore, niti interese vjernika Srpske pravoslavne crkve, ali je Zdravko Krivokapić očigledno ugrozio interese Demokratskog fronta.

Nisam pristao na takve ucjene, jer Vladu Crne Gore i Crnu Goru, dok sam Premijer niko neće ucjenjivati, pa ni dio parlamentarne većine, kojoj potpisivanje ovog Ugovora, sada je jasno kao dan, služi kao izgovor za rušenje Vlade.

Biću potpuno direktan: gospodo lideri Demokratskog fronta i svi koji se krijete ispred ili iza njih nemojte mene učiti o mojoj vjeri i o mojoj crkvi. Vaš odnos prema Crkvi, Mitropolitu Amfilohiju a time i narodu Crne Gore iskazali ste na sastanku pod Ostrogom neposredno nakon parlamentarnih izbora.

Bio sam dužan da ne pristanem na ovakvu političku podmetačinu koje vjerujem sinoć nisu bile svjesne ni moje vladike, pa ni moj Patrijarh.

Zbog pune istine, ali i odgovornosti koje ove riječi nose sa sobom, narodu Crne Gore želim da saopštim i objasnim ovu političku podmetačinu.

Kao premijer iz naroda radim i radiću po savjesti i srcu i neću pristati da budem pion u političkoj igri dijela parlamentarne većine. Teret i volju svog naroda nosiću onako kako me je učio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, u vjeri da će istina na kraju naći put do srca svih koji u nju vjeruju. Tako mi Bog pomogao", napisao je.