Ljupčo Georgievski: Dejtonski sporazum se pokazao lošim, Ohridski može biti model

Naglašava da postoji mogućnost da Albanci u Makedoniji traže da albanski bude zvanični jezik u cijeloj zemlji.

“Nakon popisa stanovništva govorit ćemo da albanski postane zvanični jezik u cijeloj Makedoniji. Prema mome mišljenju, Albanaca će u odnosu na prijašnji popis biti mnogo više. Ako Albanaca bude više od 25 posto onda se može govoriti o legalizaciji albanskog kao zvaničnog jezika. Demografija je vrlo značajna za svaku zemlju pa i za Makedoniju”, rekao je Georgievski.

Smatra kako još uvijek nije jasno šta su to, osim Albanaca, ostale manjinske zajednice u Makedoniji dobile Ohridskim sporazumom.

“Nije baš jasno šta su Turci, Bošnjaci i druge zajednice dobile ovim sporazumom. Albanci su Ohridskim sporazumom dobili mnogo. Ali, ipak mislim da nijedna etnička zajednica nije predmet propagande u Makedoniji”, kazao je Georgievski.

Prema njegovom mišljenju Ohridski sporazum je dao dobre rezultate dok se Dejtonski sporazum pokazao vrlo lošim.

“Ohridski sporazum je uzor nekim sporazumima u drugim zemljama. Tako se, naprimjer, u dogovoru Kosova i Srbije mogu vidjeti neke sličnosti sa Ohridskim sporazumom. Bosna i Hercegovina je slučaj koji se desio prije. Ali danas vidimo da je Dejtonski sporazum vrlo neuspješan. Ohridski sporazum bi mogao biti primjer mnogima”, smatra ovaj makedonski političar.

Na kraju napominje da su odnosi među pripadnicima etničkih zajednica u Makedoniji dobri naglasivši da probleme i tenzije izazivaju vladajuće političke partije.

“Mislim da su odnosi dobri među etničkim skupinama u zemlji. Ali vladajuće partije izazivaju probleme. Mislim da je i narod povodljiv jer je nedovoljno informisan i edukovan”, istakao je nekadašnji makedonski premijer.

Broj stradalih u oružanom konfliktu 2001. godine nikada nije zvanično objavljen ali se spominje 200 poginulih na obje strane, među kojima ima i civilnih žrtava.

Ohridskim sporazumom Albanci u Makedoniji su dobili znatno veća prava u korištenju svoga jezika, simbola, obrazovanja i zapošljavanju. Naime, ovim mirovnim sporazumom predviđeno je donošenje nekoliko zakona za veća prava Albanaca kao što su Zakon o upotrebi jezika, Zakon o zastupljenosti u administraciji i Zakon o policiji.

Inače, ovaj sporazum je specifičan model multietničkog društva zasnovan na integraciji bez asimilacije i prevazilaženja neprijateljstva i tenzija u zemlji.

U Ohridu su 13. avgusta 2001. tadašnji predsjednik države Boris Trajkovski i lideri najvećih političkih stranaka VMRO-DPMNE Ljubčo Georgievski, SDSM Branko Crvenkovski, DPA Arben Džaferi i PDP Imer Imeri potpisali Okvirni sporazum o međuetničkom, zajedničkom životu i o euroatlantskoj perspektivi Makedonije.

Inače, provođenje ovog mirovnog sporazuma je uslov za integraciju zemlje u NATO i Evropsku uniju (EU).

Pravni stručnjaci smatraju da je ključ uspjeha tog dokumenta jačanje i promocija međuetničkih odnosa u zemlji kao i postojan i sadržajan politički dijalog. To se posebno odnosi na centralni nivo vlasti, ali i funkcionalnu decentralizaciju i proces obrazovanja.

Posljednja analiza Instituta za demokratiju o sprovođenju Ohridskog sporazuma pokazala je da većina građana Makedonije podržava taj Sporazum.

Također, postoje mišljenja da dok Makedonci vjeruju da su Albancima Ohridskim sporazumom data prevelika prava, Albanci smatraju da se Sporazum ne sprovodi i ne poštuje u dovoljnoj mjeri.

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države (SAD), koje su podržale potpisivanje tog mirovnog sporazuma i praktično bile njegovi tvorci, tvrde da je sporazum dobar i da njegov sadržaj ne treba mijenjati već ga u cjelini implementirati.

U konačnici, većina je složna u stavu sa je Ohridski sporazum vratio mir Makedoniji i u velikoj mjeri je iz političkog aspekta uzrokovao povećanje lojalnosti prema institucijama države.

Makedonija je bila jedna od šest federalnih jedinica Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, koja se mirno odvojila 1991. godine.

Ova država je konstituisala parlament i druge institucije, usvojila ustav koji je za razliku od onog iz 1974. uskratio mnoga prava Albancima i drugim manjinskim zajednicama. Ovaj čin je izazvao mnoga nezadovoljstva kod Albanaca koji su organizovali referendum o otcjepljenju. 

Nakon mnogih političkih pokušaja da im se omogući visoko obrazovanje na albanskom jeziku, koja su rezultirala brojnim nesporazumima, 1994. godine Albanci otvaraju Univerzitet u Tetovu. Ovaj potez tadašnja vlada nije podržala, te je uz podršku policijskih snaga srušen objekat. Došlo je i do sukoba sa prisutnima u kojima je jedna osoba poginula, a nekoliko povrijeđeno.

U kontinuairanim pokušajima da se koriste nacionalni simboli, te uspostavi albanski jezik kao službeni, predsjednici Skupštine opštine Gostivar i Tetova su 1997. godine odlučili postaviti zastavu na zgradu Skupštine opštine. Ovaj čin je tadašnja vlada proglasila nezakonitim i naredila njihovo uklanjanje. 
I ova policijska intervencija donijela je nove žrtve i hapšenja. 

Makedoniju su kontinuirano pratili mnogi problemi po pitanju međuetničkih odnosa i ekonomije. Ova nezadovoljstva su eskalirala 2001. godine u sukobima između UČK i vojske Makedonije. 

U ovim sukobima stradalo je nekoliko osoba sa obje strane, uništen je veliki broj stambenih objekata. Nakon šestomjesečnih sukoba, na inicijativu međunarodne zajednica došlo je do primirja poslije čega su slijedili pregovori. Nakon višednevnih pregovora 13.08.2001. godine potpisan je Ohridski sporazum.