Mirovni aktivisti iz regiona na komemoraciji otetim Bošnjacima u Herceg Novom

Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu po optužnici protiv Milorada Krnojelca, koji je bio upravnik logora u Foči.

Međutim, u krivičnom postupku vođenom u Crnoj Gori niko nije kažnjen jer je sud uveo zahtjev da su optuženi "morali pripadati organizaciji strane u sukobu ili postupati u službi strane u sukobu da bi bili odgovorni za ratni zločin", pri čemu je zaključeno da Crna Gora nije bila strana u sukobu u Bosni i Hercegovini.

Alen Bajrović, sin Osme Bajrovića koji je zarobljen 25. maja 1992. u Herceg Novom i kome se od tada gubi svaki trag, ukazuje na neadekvatnost termina "hapšenje" i "deportacije". Prema njemu za hapšenje je potreban nalog, a u ovom slučaju se radio o otmicama i zarobljavanju ljudi isključivo na osnovu njihovog identiteta i porijekla.

Terminom "deportacija" ustvari se nastoji odgovornost za ubistvo zarobljenih prebaciti na nekog drugog izvan Crne Gore.

Porodica Bajrović jedina je porodica koja je odbila sudsko poravnanje i svoju pravnu borbu i dalje nastavljaju.

Bajrović ističe da porodice svoju borbu za istinu i pravdu vode na civilizovan način i na više frontova. To, između ostalog, podrazumijeva pravnu borbu koja bi rezultirala utvrđivanjem svih okolnosti zarobljavanja i nestanka njegovog oca i drugih, procesuiranje odgovornih za ratni zločin i njegovo zataškavanje, borbu za izgradnju spomenika u krugu policijske stanice u Herceg Novom, ali i odbijanje da se o ovom zločinu šuti.

"Moja borba ide u svim smjerovima. I vi ste, svojim dolaskom, dio moje borbe. Danas ste svi čuli ovu istinu, vi ćete je sutra prenijeti vašim ukućanima i prijateljima, neko će nešto napisati i na taj način se širi krug istine o ovom zločinu", izjavio je Alen Bajrović.

Sprovođenje istrage

Već 20 godina crnogorske nevladine organizacije u saradnji sa porodicama žrtava organizuju memorijalno okupljanje, a 15 godina to čine ispred zgrade Uprave policije u Herceg Novom, odakle je većina stradalih prinudno odvedena i izručena.

Ratni veterani, skupa sa mirovnim aktivistima i novinarima iz regiona prvi put su prisustvovali komemoraciji u Herceg Novom, položili cvijeće i odali počast stradalima.

Podržali su i pridružili se već podnijetim inicijativama za podizanje spomen obilježja žrtvama zločina, kao i uspostavljanje Dana sjećanja na žrtve, te apelovali da se nalogodavci, inspiratori i izvršioci zločina pronađu i pocesuiraju.

"Ključni zahtjev porodica godinama je sprovođenje istrage kojom bi se detaljno utvrdilo ko je naredio zatočenja, da li su zatočeni deportovani i ko je naredio deportaciju, kome su predati, gdje su ubijeni i gdje su njihovi posmrtni ostaci. Nažalost, evo ni tri decenije poslije na mnoga od ovih pitanja nema odgovora i mi svojim dolaskom želimo podržati porodice u njihovim nastojanjima da dobiju te odgovore. Smatramo da putem uvažavanja i priznavanja patnje i boli drugih, solidarnosti sa svim žrtvama, razumijevanja i dijaloga, doprinosimo kulturi sjećanja koja uspostavlja izgubljeno povjerenje i čini temelj izgradnje trajnog mira na ovim prostorima, a sve u cilju da se zločini nikad više nikome ne ponove", kazao je Radomir Radević, član Centra za nenasilnu akciju.

Mirovni aktivisti i aktivistkinje, te ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici, Uborku i Sutini kod Mostara, Briševu i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša, Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Skelanima kod Srebrenice, Silos u Tarčinu kod Hadžića, Lozju kod Goražda, Rogatici, u Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.

"Kao i na mnogo akcija do danas, jako je bitno da smo ovde u Herceg Novom, zato što su ovo potresne i tragične činjenice iz prošlosti, koje svjedoče o strahotama rata, i ljudskog stradanja i ljudske patnje. Važno je da se takvi događaji ne zaborave i da se uči iz njih, kako bi se podsjetilo, da se danas slične tragedije ne ponove. Jako je bitan nastavak pravne borbe i traženje moralne odgovornosti za takve zločine, jer je ključno za pravdu i pomirenje. Važno je da se sjećamo života stradalih i da učimo iz prošlosti kako bismo gradili budućnost bez nasilja i sukoba", kazala je Janković Svetlana, mirovna aktivistkinja iz Čačka.