Za vrijeme posljednjeg uzorkovanja koje su proveli u sklopu redovnog praćenja, u mrežnim uzorcima je utvrđeno prisustvo velikog broja jedinki zrakaša, piše Glasotoka.hr.
Zrakaši - Radiolaria su red morskih planktonskih praživotinja. Zrakaši su u prosjeku veličine 0,15 mm (od 100 μm do 2 mm).
Nastanjuju uglavnom topla mora gdje su sastavni dio zooplanktona. Moguće ih je naći od površine do dubina od 5.000 metara. Vrlo raširena vrsta je Acanthometron elasticum. U Jadranu je česta tzv. morska hladetina (Thalassicola pelagica).
Većina zrakaša ima pravilnu skeletnu kućicu raznolikih, najčešće kuglastih i kacigasto-zvonolikih oblika, od amorfnoga silicijeva dioksida (SiO2 · nH2O) ili od stroncijeva sulfata. U mnogih se po površini tijela pojavljuju zrakasto (otuda ime) poredane silicijske iglice, a u nekih kroz rupičastu ljusku prolaze pseudopodiji. Taloženjem skeleta zrakaša nastaje radiolarijski mulj i litificirane stijene radiolarite (npr. 360 metara visok masiv na Barbadosu).
Njihovo prisustvo u ovo doba godine je uobičajeno. Više ih je nego prijašnjih godina, što se može povezati s činjenicom da je ovo prva godina u kojoj se brojni kupači žale na peckanja dok se nalaze u moru.
Po izlasku iz mora, trljanje ručnikom, može pojačati osjet peckanja. No, nakon tuširanja ili spontanog sušenja peckanje prestaje. Na koži kupača ne ostaje vidljiva iritaciju (u obliku osipa ili sl.). Peckanje je rezultat mehaničke iritacije kože obzirom na skelet zrakaša.
Dosadašnja istraživanja nisu pokazala štetni utjecaj zrakaša na zdravlje kupača, navodi se u saopćenju koje potpisuju doc.dr.sc. Arijana Cenov dipl.sanit.ing. i Dobrica Rončević, dr.med. spec.epidemiologije i subspecijalist zdrav.ekologije, a dostavlja Nastavni zavod za javno zdravstvo.
