Povratak Glavaša u BiH: Dvojno državljanstvo kao izlazna karta ratnih zločinaca i kriminalaca
Glavašu istražni zatvor nije određen zbog odluke Ustavnog suda Hrvatske prema kojoj je već odslužio dio kazne. Ovo nije njegov prvi bijeg u Bosnu i Hercegovinu. Nakon prvog izricanja presude u istom slučaju, koja je donesena u Hrvatskoj 2009. godine, on je pobjegao u BiH gdje je morao odslužiti dio kazne, više od pet godina zatvora, prvo u Zenici, a kasnije u Mostaru.
Glavaš je na slobodu izašao 2015. godine nakon što je Ministarstvo pravde BiH ukinulo presudu o zatvorskoj kazni, a nakon odluke hrvatskog suda.
Bijeg od ruke pravde
Jedan je od najdugovječnijih bjegunaca od hrvatskog pravosuđa koji se skriva u BiH je i hrvatski tajkun Miroslav Kutle koji se nalazi na Interpolovoj crvenoj potjernici od početka novembra 2010. i to nakon što je MUP za njim izdao potjernicu zbog izbjegavanja služenja pravosnažne zatvorske kazne u aferi Gradski podrum.
Za razliku od Glavaša bivši izvršni potpredsjednik Građanskog nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba Zdravko Mamić i njegov brat, Zoran Mamić, nakon bijega u BiH nisu odlužili ni dana zatvora.
Uoči izricanja presude oni su iskoristili dvojno državljanstvo i sklonili se u BiH od pravosuđa države u kojoj su osuđeni.
Hrvatska je službeno zatražila od vlasti u BiH izručenje Zdravka Mamića koji je pravosnažno osuđen na šest i pol godina zatvora za izvlačenje 15,3 miliona eura iz Dinama i oduzimanje imovine u iznosu 6,8 miliona eura, te izručenje Zorana Mamića koji je osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora.
Bosanskohercegovačke vlasti 2018. godine su odbile zahtjev Hrvatske, a njih dvojica žive u Međugorju.
Bivši predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić, kojeg je Sud BiH osudio 2005. godine na deset godina zatvora, iskoristio je dvojno državljanstvo i pobjegao u Hrvatsku, gdje se i danas nalazi.
Sutkinja Lejla Fazlagić koja je u BiH osumnjičena za sudjelovanje u kriminalnoj grupi povezanoj s protivzakonitom preprodajom nekretnina sklonila se od bh. pravosuđa u Hrvatsku, čije su je institucije odbile izručiti.
Utočište u Hrvatskoj pronašao je i bivši policajac Oliver Knezović, optužen za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića. Knezović je nakon ovog događaja pobjegao iz BiH i nastanio se u Zagrebu, a suđenje mu je na splitskom sudu počelo u martu 2016. godine nakon što je predmet ustupljen hrvatskom pravosuđu te je podignuta optužnica. Hrvatsko pravosuđe ga je u konačnici oslobodilo optužbi za ubistvo Vedrana Puljića.
Optuženici za ratne zločine
Dominik Ilijašević zvani Como osuđen je u BiH na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima u Varešu i Kiseljaku. On je 2013. godine pobjegao iz mostarskog zatvora. Iskoristio je pogodnosti, te je izašao na "godišnji odmor" i nije se više vratio. Regularno je prešao granicu i ušao u Hrvatsku.
Optuženik za ratne zločine pred bh. pravosuđem Ivan Ančić, nekadašnji upravnik logora Dretelj kod Čapljine, nedostupan je institucijama jer je hrvatski državljanin nastanjen u Splitu.
Osim njega, među optuženima za ratne zločine koji nisu dostupni bh. pravosuđu, su i Jakov Duvnjak, pripadnik HVO-a, optužen za ubistvo civila bošnjačke nacionalnosti 1993. godine, Zlatan Mijo Jelić, nekadašnji komandant vojne policije i predsjednik NK Široki Brijeg optužen za zločine protiv čovječnosti, Perica Kustura, pripadnik HVO-a, optužen za ubistvo i nanošenje tjelesnih povreda pripadnicima Armije RBiH u općini Gornji Vakuf. Oni se trenutno nalaze u Hrvatskoj čije državljanstvo posjeduju.
Nedeljko Matić također je u bijegu. Optužnicu protiv Matića Sud BiH potvrdio je 6. augusta 2015. godine. Tereti ga da je učestvovao u zločinima počinjenim u zatvoru VIZ u Ljubuškom 1993. i 1994. godine. Prema podacima Tužilaštva BiH, u objektu VIZ bilo je zatvoreno oko 200 osoba bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo žena i djece, a koje su držane u nehumanim uvjetima, mučene, zlostavljane, premlaćivane i pljačkane.
Među onima koji su optuženi za ratne zločine u BiH, a koji su pobjegli u Hrvatsku, su i Nedeljko Matić, Marinko Marić, Željko Rodin, Vinko Papak, Željko Jukić, Pero Vincetić itd.
Ugovor između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju, potpisan u Zagrebu, 28. novembra 2012. godine, ne dopušta izručenje vlastitih državljanja zbog krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Iz tog razloga su Državno odvjetništvo Hrvatske i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potpisali Protokol o saradnji u gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.
Kazne zatvora u krivično-pravnom sistemu BiH mogu se mijenjati za novac samo u slučaju kada se radi o kaznama do godine zatvora. Takva kazna košta 18.000 eura.