Priča Rolling Stonea: Zločinac sa poznate fotografije iz Bijeljine godinama nastupa kao DJ u Beogradu
U priči koju donose Sophia Jones, Nidžara Ahmetašević i Milivoje Pantović za Rolling Stone, opisuju put od pripadnika ozloglašenih arkanovih tigrova koji su sijali smrt u Bijelnjini do DJ-a koji godinama nastupa po klubovima i festivalima.
Dženita Mulabdić priljubila se uz zemlju, a pucnjava se sve više približavala. Trudna 20-godišnja Bosanka i njen suprug Muhamed zurili su u zaključana vrata podruma. Njihov mališan igrao se u blizini, nesvjestan naoružanih ljudi vani. Komandosi iz Beograda, u crnim fantomkama, preskočili su ogradu i ušli u kuću u etnički mješovitom gradu Bijeljini, dva sata vožnje od glavnog grada Srbije. Spustili su se niz stepenice u podrum, naišavši na barikadu ispred skučene prostorije. Tada je Dženita čula zvuk: ljudi u borbenim čizmama udaraju po vratima. "Ne boj se", rekao je jedan od naoružanih muškaraca, prisjeća se Dženita. "Došli smo vas osloboditi".
Bilo je to 2. aprila 1992. godine, u osvit rata u BiH. Dobrovoljce je predvodio Željko Ražnatović, mafijaš koji je postao uglađeni vojnik za kojim Interpol traga zbog zločina diljem Evrope. Ljudi su ga zvali Arkan, a njegove ljude Arkanovi Tigrovi.
Brutalna reputacija pratila je Arkanove ljude iz susjedne Hrvatske, gdje su ubijali, protjerivali i pljačkali nesrpske civile. Sada su Arkanovi Tigrovi bili u Dženitinom rodnom gradu kako bi "oslobodili" grad od, kako su tvrdili, muslimanskih "fundamentalista". Išli su od vrata do vrata u potrazi za nesrbima, od kojih su neki bili na popisu ljudi koje su smatrali izdajicama.
Srbijanski državni mediji prikazali su borce kao heroje. U dva dana, Arkanovi Tigrovi i drugi saveznički borci ubili su najmanje 48 ljudi, mnoge od pogubivši bez mogućnosti da se brane.
Mladi američki fotograf gledao je veliki dio toga. Ron Haviv upoznao je Tigrove u Hrvatskoj, gdje ih je i fotografirao. Haviv, sada poznati, nagrađivani fotograf, snimio je jedan od prvih očitih ratnih zločina u ratu u BiH. Jedna od fotografija u međuvremenu je postala simbol samog rata. Haviv se nadao da će to dovesti do odgovornosti, da bi moglo pomoći u spašavanju života.
Ali 30 godina kasnije, mnogi od Arkanovih Tigrova koji su bili prisutni tog dana još uvijek slobodno šetaju. Jedan od njih, naime, živi prilično javno. Možete ga sresti u klubu, ovisno o tome gdje se zabavljate.
Dok su se Tigrovi pripremali za odlazak nakon zločinačkog pohoda u Bijeljini Haviv je prepoznao "drskog mladića" kojeg je fotografirao ranije tog dana u Bijeljini, nasmiješenog na plavom motociklu Suzuki. Na uniformi mu je bila crna oznaka s tigrom, golih zuba. Na zakrpi je ćirilicom pisalo: Tigrovi.
Haviv je snimio jedan kadar komandosa. To je upečatljiva fotografija: mladić u uniformi, zaklonjena lica, s raketnim bacačem na leđima. Sunčane naočale na vrhu glave, upaljena cigareta ležerno visi iz lijeve ruke. Čovjek zamahuje crnom čizmom prema ubijenoj Tifi Šabanović. Dvojica uniformiranih muškaraca prolaze pored, s oružjem u rukama, dok se krv skuplja na betonu.
"Htio sam otići odavde", kaže Haviv. Ali prvo je sam Arkan uzeo Havivov film koji je još uvijek bio u njegovoj kameri. Preostale rolne, koje je Haviv sakrio, sadrže neke od jedinih fotografija masakra u Bijeljini.
Dvije sedmice kasnije magazin "Time" objavio je fotoesej pod naslovom “Ubijanje se nastavlja” u kojem su prikazane Havivove fotografije iz Bijeljine. Bio je to prvi put da je svijet vidio fotografije, što je izazvalo međunarodno negodovanje. Arkan je bio bijesan na Haviva jer je objavio fotografije, a kasnije je rekao jednom skandinavskom novinaru da se "raduje danu" kada Havivu bude mogao "piti krvi".
Krajem 1995. godine rat u Bosni je završio, a u Beogradu je cvjetala underground rave scena. Za mlade u gradu, to je bilo dobrodošlo odvlačenje pažnje od surove stvarnosti svakodnevnog života. Hiperinflacija s početka 1990-ih značila je da mnogi nisu mogli priuštiti osnovna dobra. Sankcije su godinama zabranjivale uvoz i izvoz te međunarodno putovanje. Internet još nije bio mainstream, a propaganda je zagadila informacijski krajolik.
"Elektronska scena bila je povezana s antiratnim pokretom", kaže Saša, bivši techno entuzijast i pasionirani slušatelj B92, sada u četrdesetima, koji je devedesetih često posjećivao beogradske demonstracije.
Ono što Saša i ostali ljubitelji elektronike u to vrijeme nisu znali je da je jedan od perspektivnih mladih nadolazećih na sceni, Srđan Golubović nosio uniformu Arkanovih Tigrova. On je bio borac u ratu protiv kojeg su se bunili. Njega će lokalni mediji i javnost optuživati da je on uniformirani mladić kojeg je Haviv fotografirao 1992. godine, s podignutom čizmom, uperenom u krvavo tijelo Tife Šabanović.
Prilikom raspoređivanja u Bosnu, prema više izvora, pripadnici Arkanovih Tigrova zvali su ga Maks. Na beogradskim zabavama zvali su ga "Kapetan Maks". Na rejvovima i koncertima bio je DJ Max, pod kojim imenom i danas nastupa, iako su njegovi nastupi danas rijetkost.
Golubović se pojavljuje na platnim spiskovima Državne sigurnosti Srbije koje je otkrio Rolling Stone u julu 1994. i u gotovo cijeloj 1995. godini. Nejasno je je li u to vrijeme bio raspoređen u Bosni, gdje su Arkanovi Tigrovi i druge jedinice još uvijek činile zločine. Ali Golubović je bio s [Tigrovima] od prvog dana prema bivšem Tigru pozvanom da svjedoči u slučaju ratnih zločina pred Međunarodnim tribunalom.
Golubović je bio, kako ga neki zovu, "vikend ratnik". Postoji priča, možda i apokrifna, kaže jedan njegov prijatelj, da je Golubović svojedobno helikopterom prebačen iz rata u beogradski klub i da je vraćen nakon seta.
Arkan je ubijen u januaru 2000. godine, a naredne 2001. je srpska policija uhapsila bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića. U međuvremenu, ljubitelji Golubovićeve muzike još uvijek uglavnom nisu bili svjesni njegove prošlosti kao Tigra. Nije to bilo nešto o čemu je govorio, kažu prijatelji.
Umjesto toga, DJ-irao je u Beogradu i po zemlji. U Beogradu je često viđan kako vozi motocikl i šeta svog psa, boksera. Ljudi koji poznaju Golubovića opisuju ga kao konfliktan karakter. S jedne strane, bio je autoritet i neka vrsta zaštitnika ljudi na rejvovima, kaže dugogodišnji obožavatelj koji je tulumario s Golubovićem i koji je tražio da se predstavi kao Milan.
Golubović je bio suvlasnik diskografske kuće Ultra Groove Records. Nastupao je u klubovima u Beogradu i na mjestima diljem Srbije, uključujući i na EXIT festivalu. Golubović je tamo radio godinama; od 2013. do 2016. godine čak i nakon što su se pojavile vijesti o njegovoj navodnoj umiješanosti u zločine u Bijeljini
Bivši pripadnici Arkanovih Tigrova su na Facebooku, Instagramu i ruskoj društvenoj mreži V Kontakte, gdje neki od njih dijele svoje fotografije u uniformama, povezuju se s drugim bivšim pripadnicima Arkanovih Tigrova i hvale se svojom prošlošću.
Na Facebooku Golubović ne predstavlja tu verziju sebe. On je motociklist. On je trkač, automobilist i muzičar, DJ, producent i vlasnik muzičkog studija. Ne spominje se rat, a kamoli zločini.
Srđan Golubović slobodno šeta Beogradom. Nastavlja nastupati. Čak se i neki njegovi prijatelji pitaju kako živi s prošlošću, da li mu tajne progone snove. Preživjeli su bez sumnje proganjani tim 2. aprilom 1992. godine i nedostatkom pravde za mrtve.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
