Intervju / Sead Šahman: Bošnjaci u Crnoj Gori ne žele biti sluge tuđih interesa, tražimo ravnopravno savezništvo

Bošnjački narod voli slobodu, principe i ideale koji su pogaženi krajem jula mjeseca ove godine ulaskom u najglomazniju i najheterogeniju rekonstruisanu 44. Vladu Crne Gore. Bošnjaci ne žele da budu sluge za tuđe interese, oni žele partenrstvo i savezništvo na ravnopravnim osnovama, uz uvažavanje svih njihovih specifičnosti koje posjeduju kao narod. Podsjetiću vas da je ex DF konačno, po prvi put nakon 30. avgusta 2020. godine i tzv. "velikih promjena" pristupio važnim mjestima ministara u Vladi. Legitimitet za njihov ulazak i snažniju zastupljenost na pozicijama odlučivanja je dala Bošnjačka stranka. Veoma se dobro sjećam kritičkog odnosa koji je dolazio 2020. godine uglavnom iz Sarajeva prema Dritanu Abazoviću, predsjedniku GP URA koji je optuživan da radi na štetu države Crne Gore tvoreći vlast sa tadašnjim DF-om.

Međutim, Abazović je bio zagovornik ekspertske Vlade i tom naumu je uspio. Zatim je on bio mandatar, kasnije i premijer bez glasova DF-a. Međutim, ovo što je uradila BS i njen čelnik Ervin Ibrahimović je značajno složenije sa mnogo više posljedica koje će proizaći iz takvog ad-hoc pristupa ovoj političkoj situaciji. Oni su ulaskom u Vladu sa predznakom koji nose u svom nazivu “bošnjačka” oprali političke biografije struktura koje ne priznaju genocid u Srebrenici, ne priznaju samostalnost naše susjedne države Kosovo, te su bili glasni zagovornici protiv ulaska Crne Gore u NATO savez. BS je omogućila da po prvi put imamo tu političku organizaciju direktno u izvršnoj vlasti što je već sada postala normalnost za svaku narednu iteraciju sastavljanja izvršne vlasti. U posljednje vrijeme primjećuje se povećan stepen uzajamne prihvaćenosti između te dvije političke grupacije, čak im je i slogan za podgoričke izbore bio skoro identičan. Biće zanimljivo pratiti putanju koaliranja BS i ex DF koja već poprima ozbiljne obrise saglasja.

Za očekivati je da na idućem Kongresu BS-a, koji slijedi u prvoj polovini naredne godine, ta partija izmijeni dobar dio svog političkog programa i pripodobi ga aktuelnim političkim okolnostima u kojima sudjeluje, jer definitivno je da ono što sada radi apsolutno nije manifest političkih ciljeva koje smo zajedno usvojili na posljednjem Kongresu jula 2021. godine. Glede učešća u Vladi i resora koje su dobili "bošnjački ministri" dovoljno je da pogledate strukturu istih. Radi se o skoro praznim i resorima koji nikada do sada nisu postojali na nivou ministarstava. Izuzev naravno ministarstva vanjskih poslova, ali je i za to nađeno adekvatno rješenje pa u Vladi Crne Gore iznad ili pored ministra vanjskih poslova postoji značajna pozicija potpredsjednika Vlade za vanjsku i evropsku politiku (PES). Ovo ostalo su uglavnom bila odjeljenja, uprave ili direktorati- a danas su zbog samo i isključivo ličnih ineresa pojedinih funkcionera BS-a pretočeni u rang ministarstava. Sve važne odluke na sjednicama Vlade se donose bez značajnijeg učešća BS-a, jer prosto pet (uglavnom novoformiranih resora) od 32 člana koliko broji vlada i nije neka brojka.

Kakav je Vaš komentar na rezultate popisa u Crnoj Gori, s obzirom da sada Bošnjaci čine gotovo 10 posto ukupnog stanovništva?

Povećanje broja izjašnjenih Bošnjaka na 9,45 posto i izjašnjenih govornika bosanskog jezika na 6,97 posto predstavlja blagi iskorak u sazrijevanju i jačanju nacionalnog i jezičkog identiteta bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. U brojkama to izgleda na sljedeći način: 58.956 osoba se izjasnilo kao pripadnik/ica bošnjačkog naroda, dok bosanski jezik je maternji za 43.470 osoba.

Ovo predstavlja dobru osnovu za snažnije korištenje ustavnih i zakonskih mehanizama zaštite prava manje brojnih naroda u Crnoj Gori, ali i unaprjeđenja istih.

Ono što je zabrinjavajuće jeste činjenica da Crna Gora posjeduje veliku regionalnu različitost i neujednačenost, pa je tako sjever Crne Gore najnerazvijeniji region. Broj stanovnika u sjevernom regionu smanjen je za oko 15 posto, čime se nastavlja trend migracije prema centralnom i južnom dijelu Crne Gore, ali mnogo više prema zemljama Zapadne Evrope. Govorimo o manje razvijenim opštinama koje su uglavnom naseljene bošnjačkom populacijom. Na državnim institucijama je sada da osmisle i kreiraju, shodno demografskim pokazateljima nove strategije za narednu deceniju koje bi trebale biti naprednije i sa više očekivanja, jer je očigledno da postojeće nisu dale rezultate. Na tome bi trebale insistirati sve bošnjačke organizacije u Crnoj Gori, kako političke partije, vijeće, NVO organizacije, pa i udruženja iz naše dijaspore koja je širom svijeta postigla velike rezultate u svim oblastima društvene djelatnosti.

Akronim Bošnjačkog demokratskog pokreta je BDP, te kao takav ima i ekonomsku simboliku – bruto domaćeg proizvoda. Možda jeste simbolično, ali za nas je skoro pa jednako važno da pored snažnog nacionalnog identitata imamo jednako snažan i sadržajan ekonomski identitet koji će biti najbolji mehanizam borbe sa sve češćom “brain drain” pojavom i sve vidljivijim problemom depopulacije.

Kako vidite trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori? Da li smatrate da je uticaj Srbije veći nego što bi trebao biti u okviru dobrosusjedskih odnosa?

Politička situacija u Crnoj Gori je vrlo kompleksna, slojevita i potrebno ju je posmatrati sa više aspekata. Kohabitacija skoro da nije prestala da bude prisutna još od 2020. godine. Ukoliko pogledate političko ponašanje izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti, pa uz to i ulogu predsjednika Crne Gore, vrlo je lako primijetiti da nema zajedničkih strategija, vizije razvoja države i sinergetskog efekta svih važnih činilaca društveno-političkog sistema. Nemanje identičnih pogleda svih prethodno navedenih struktura na perspektivu i budućnost države ostavlja manevarski prostor za uplitanja sa strane, bilo da dolaze iz našeg okruženja ili iz geografski udaljenijih država. Zato je to vrlo važna poruka upravljačkim strukturama unutar Evropske unije kojoj kao država, ali i region težimo. Manje prisustva evropskih partnera i njenih institucija, znači ostavljanje prostora za veće prisustvo drugih zainteresovanih strana za Crnu Goru.

Apsolutno sam za to da Crna Gora i Srbija imaju dobre odnose, kao dvije zemlje koje su u susjedstvu, uz uzajamno puno poštovanje teritorijalnog integriteta. To je prije svega važno za ekonomsku saradnju, naročito u spoljotrgovniskom dijelu kada je u pitanju i uvoz/izvoz.

Međutim, ukoliko namjere Srbije ili bilo koje druge zemlje prevazilaze okvire dobre saradnje, onda to znači hegemonistički pristup koji kao takav nije prihvatljiv.

Cijenim da je jedan od najvećih interesa bošnjačkog naroda očuvanje Crne Gore kao građanske i suverene zemlje, dovoljno organizovane i spremne da sama odlučuje o sudbini svojih građana. Podsjećam da je bošnjački narod u Crnoj Gori državotvoran koji je na referendumu održanom 2006. godine po pitanju državne nezavisnosti, skoro plebiscitarno podržao uspostavljanje Crne Gore kao samostalne države, te joj dao političko-pravne temelje ustavne demokratije i multietničkog društva. Taj legat ne možemo i ne smijemo zanemariti.

Smatrate li da su rezultati lokalnih izbora u Podgorici pokazatelj da je Bošnjačka stranka pogriješila ulaskom u vlast?

Izbori u Podgorici su često i to ne bez razloga nazivani "mini parlamentarnim izborima". Oni i jesu na određeni način refleksija i stepen zadovoljstva građana politikama koje sprovodi aktuelna vladajuća većina, kako na državnom nivou, tako i u Glavnom gradu. Po prvi put nakon skoro dvije decenije izgubljen je bošnjački mandat u Skupštini Glavnog grada. Bošnjačka stranka samostalnim nastupom u Podgorici nije zadobila povjerenje našeg naroda čak ni po principu afirmativne akcije i povlaštenog mandata koji se garantuje shodno Zakonu predstavnicima manje brojnih naroda.

Podsjećanja radi, juna mjeseca prošle godine, dakle na parlamentarnim izborima 2023. godine BS je u Podgorici osvojila 1.923 glasa. Za samo godinu dana i tri mjeseca, pored svih političkih poluga vlasti koje posjeduje, pet ministarstva (doduše dobrim dijelom ona izmišljena i fiktivna) i mjestom potpredsjednika Vlade, šest poslanika u Skupštini i mjestom potpredsjednika Parlamenta, direktorskim mjestima po dubini i širini, služeći se raznim mahinacijama, zapošljavanjem i još mnogim sredstvima koja očigledno nisu bila dovoljna da se očuva parlamentarni status na nivou Skupštine Glavnog grada. BS je doživjela pad za oko 50% glasova zadobivši samo 953 glasa. To je dokaz da je sve ono na što smo ukazivali dok smo bili u okviru BS-a bilo tačno, a to je prije svega nedosljednost u sprovođenju političkog programa, gaženje principa i nebriga o potrebama sopstevnih birača.

Rezultat podgoričkih izbora je dokaz da samo uska grupa ljudi, lukrativno i lično orijentisanih karijerista koja je zainteresovana samo za partikularne interese i interese svojih najbližih, nije i ne može da bude sinonim za bošnjački narod u cjelini.

Da li Sarajevo pruža dovoljno pažnje i podrške Bošnjacima u Crnoj Gori? Gdje vidite prostor za napredak u odnosima između Bošnjaka iz BiH i Crne Gore?

Odnosi Crne Gore i Bosne i Hercegovine su dobri i prijateljski, te ih kao takve treba iskoristi u pravcu jačanja ekonomskih aktivnosti između dvije zemlje. To potvrđuje i nedavna zvanična posjeta predsjendika Crne Gore Jakova Milatovića tročlanom predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci iz naših krajeva koji žive i rade uglavnom u Sarajevu, te drugim dijelovima BiH mogu i trebaju biti most povezivanja i jačanja međusobnih veza između dvije države. Sarajevo je nekako više okrenuto rješavanju svojih problema koje ima unutar svoje kuće, te se veoma malo posvećuje saradnji sa Bošnjacima u regionu koji žive i stvaraju u svim zemljama Zapadnog Balkana. Donekle je to i razmljivo jer je svaka od tih država regiona i naroda u njima, sui generis i posvećena vrlo često golom opstanku i svakodnevnim unutrašnjim problemima, zanemarujući značaj onoga što može biti udruženo i sabrano postignuće u svim oblastima društva. To zbirno bi moglo biti od velike koristi za svaku od naših država u kojima bivstvujemo. U Crnoj Gori je bošnjačka zajednica svoja na svome, autohtona. Ovo je zemlja naših djedova i država naše djece. Ali nam je stalo do odnosa sa Sarajevom, sa institucijama Bosne i Hercegovine. Biću možda i ličan ako kažem da je meni kao sarajevskom studentu to posebno i dodatno važno. Snaženje veza u svim oblastima od interesa za građane dviju zemalja i uzajmna podrška moraju ostati prioritet. Bošnjaci kao narod imaju snažnu ulogu u tom procesu.

Prostor za napredak i te kako postoji naročito u dijelu saobraćajne povezanosti, prije svega mislim na putni pravac između dva glavna grada Podgorica- Sarajevo preko Plužina- Šćepan polja i Foče. Takođe, ne postoji ni direktna avio linija na relaciji Podgorica- Sarajevo. Oblasti kulture, nauke i umjetnosti, zajednička težnja prema EU i mnoge druge teme takođe mogu biti od obostranog interesa.

Vodi li se u Crnoj Gori borba za njenu suverenost, i kakav je stav Bošnjačkog demokratskog pokreta po tom pitanju?

Cijenim da je Crna Gora “Balkan u malom” u kojoj žive sve etničke i nacionalne zajednice: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Muslimani, Romi, ali evo prema rezultatima posljednjeg popisa i Rusi, Turci, Ukrajinici. Iako geografski mala (ukoliko je poredimo sa drugim zemljama), ipak je dovoljno velika za sve nas. Stav BDP je da suverenost Crne Gore ne bi trebala biti upitna. To je za nas nesporna činjenica, ali i način življenja. Naša zemlja ima međunarodno priznanje u današnjim granicama.

Međutim, postoje strukture kako u Crnoj Gori, tako i van nje koje podrivaju njenu nezavinost nastojeći da kroz upravljačke strukture promijene unutrašnju demografsku sliku zemlje, njenu međunarodnu poziciju i ulogu u geopolitičkom spektru. Pretpostavka je da je namjera učiniti je manje suverenom u odlučivanju kako bi vjerovatno bila lak plijen za neke druge i tuđe interese.

Kao Bošnjaku i građaninu Crne Gore, žao mi je što u jednoj takvoj perfidnoj igri učesvuje i Bošnjačka stranka koja je nakon 18 godina političkog djelovanja naglo promijenila svoju političku orbitu, a da to nikako nije znala niti obijasniti, niti braniti među građanima Crne Gore, prevashodno među Bošnjacima. Naša dijaspora se još uvijek pita koji su istinski razlozi za takvo nešto. Pogledajte diskusije dojučerašnjih opozicionara iz reda BS-a, pogledajte saopštenja i javne istupe funkcionera BS-a od prije godinu, dvije, tri…

Prije samo nekoliko godina jedan od sadašnjih sedam potpredsjednika Vlade zadužen za obrazovanje i odnose sa vjerskim zajednicama, predložio je i zagovarao da se Pavlu Đurišiću, odgovornom za brojne zločine nad bošnjačko-muslimanskim stanovništvom u Bosni, Hercegovini i Sandžaku tokom Drugog svjetskog rata, podigne spomenik u Beranama. Svjedok sam tada žustre rekacije i negodovanja Bošnjačke stranke uz rezolutno “NE” koaliranju sa takvim političkim snagama. Danas imamo situaciju da predsjendik BS, ali i ministri koji u ime BS-a obnašaju dužnosti u ovoj Vladi sjede “rame uz rame” sa tim čovjekom i zajednički kroz izvršni vlast “unaprjeđuju” živote naših građana. Jasno je da se radi o kraktoročnom pogledu aktuelnog rukovodstva BS na aktuelna politička zbivanja, bez jasne vizije za dugoročnim bošnjačkim interesima, ali i interesima suverene Crne Gore.

Kako komentarišete trenutni evropski put Crne Gore? Da li smatrate da on stagnira?

Uslov za evropski put jeste snažnija regionalna saradnja kako bi zajednička evropska perspektiva za sve zemlje Zapadnog Balkana bila izglednija i u konačnici značila da za rezultat imamo unaprjeđenje kvaliteta života i životnog standarda svih naših građana.

Nedavno usvajanje Rezolucije o genocidu u logoru Jasenovac u Skupštini Crne Gore definitvno je narušilo doskorašnje veoma dobre odnose Crne Gore sa Republikom Hrvatskom, našim prvim EU susjedom, državom koja je i članica NATO saveza. Uslijedila je oštra rekacija Zagreba koji je saopštio da su tri dužnosnika iz Crne Gore proglašeni personama non grata zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom i kontinuirane zloupotrebe te države u unutrašnje političke svrhe.

Takođe, nedavno je jednan od sedam potpredsejdnika Vlade kazao da je nama susjedno Kosova zapravo srpska pokrajina, te da kada bi njegova partija (DNP- ex DF) činila samostalno vlast u Crnoj Gori odluka iz 2008. godine o proglašenju nezavisnosti Kosova bi bila poništena. S druge strane, isto tako potprepdsednik Vlade iz redova Albanskog foruma odgovarajući na to kaže da Crna Gora ipak čvrsto drži stranu suverenosti Kosova, te da ako se DNP-u i ex DF-u ne sviđa takav stav mogu da napuste vladu. Nezamislivo je da dva vicepremijera koja sjede u istoj Vladi imaju dijametralno suprotne stavove po mnogim važnim pitanjima. Debata i različiti politčki stavovi su imanetni skupštinskim raspravama i sučeljavanju argumenata, dok bi Vlada trebalo da ima makar minimum saglasja po određenim pitanjima bitnim kako za domaću, tako i za spoljno-političku poziciju Crne Gore.

Prije samo nekoliko dana Evropska komisija je objavila Izvještaj o napretku Crne Gore za 2024. godinu koji zahtijeva fokusiranost na suštinske reforme koje se tiču vladavine prava i demokratskih procedura. Pozitivna strana svakako jeste dobijanje pozitivnog Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24 (IBAR). Cilj koji je Crna Gora sebi postaila jeste članstvo u EU do 2028. godine. Upravo je evropska agenda i društveno htijenje da budemo dio jednog takvog sistema objedinitelj među građanima Crne Gore.

Kako ocjenjujete regionalnu stabilnost u kontekstu uloge Crne Gore? Vidite li opasnost od većih političkih ili etničkih tenzija na Balkanu?

Crna Gora je članica NATO saveza od 2017. godine. Takođe i susjedna Albanija, ali i Sjeverna Makedonija. Bosna i Hercegovina je takođe kandidat za članstvo, međutim rasplet situacije u tom pogledu je neizvjestan upravo zbog komplesnog uređenja BiH. Ono što je činjenica jeste da je članstvom u NATO savez Crna Gora kao mala država dodatno ojačala svoj vojno-politički status, umanjila vanjske rizike koji se mogu pojaviti i dobila mogućnost da kroz tu vrstu platforme bude aktivan učesnik u važnim međunarodnim procesima.

Usljed ovih činjenica, optimista sam da do većih tenzija na Balkanu neće doći. Stasavaju nove generacije kojima su sve više važni dijalog i stvaranje povjerenja među ljudima, odnosi i interakcije, svi aspekti mira i socijalne kohezije, multikulturalizam uz sve veće prihvatanje drugog i drugačijeg. Proces pristupanja EU, podizanje svijesti o važnosti mira, o toleranciji, zatim pojačan dijalog među liderima naših zemalja, te ekonomski prosperitet su najvažniji faktori u stvaranju dugoročnog mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu.