Slučaj "ćirilica": Požar mržnje širi se Hrvatskom, hoće li mržnjom odgovoriti i Srbija?
No, glasovi razuma nisu poslušani. Slike nasilja i govora mržnje iz Vukovara i cijele Hrvatske otišle su u svijet.
Demonstranti u Vukovaru, okupljeni oko Štaba za odbranu hrvatskog Vukovara u ponedjeljak 2. septembra su čekićima i rukama razbili i skinuli četiri ploče s dvojezičnim natpisima sa državnih institucija koje su bile postavljene tog jutra. U naguravanju, nekoliko osoba zadobilo je ogrebotine. Iracionalan otpor ćirilici, zapisao je jedan hrvatski novinar, proizveo je stvarnu pobunu.
No, ovaj problem već je kulminirao još početkom godine kada je zaključeno da u Hrvatskoj, prema rezultatima posljednjeg popisa, u 24 općine i grada, broj pripadnika srpske manjine prelazi trećinu, te zaključeno da će moći ostvariti zakonsko pravo na upotrebu svog jezika i pisma. Očekivano, najviše je negodovanja bila u Vukovaru, gradu u kojem je stradalo 2.000 hrvatskih civila, 700, branitelja, još 260 ranjenika ubijeno je na Ovčari kod Vukovara, a skoro 370 osoba se vode kao nestali.
Iako je hrvatski premijer Zoran Milanović nedvosmisleno poručio da neće odustati od provođenja zakona, da je rat završen prije 20 godina i da to mora biti prihvaćeno, mnogi tvrde da su ratne rane još svježe, jer ''pravda ovdje nije zadovoljena''.
Uslijedile su tenzije i prvi protesti. Početkom februara u Vukovaru je protiv dvojezičnosti protestiralo 20 hiljada ljudi iz cijele Hrvatske.
Na centralnom zagrebačkom trgu i početkom aprila ove godine protestiralo je između 20 i 25 hiljada ljudi. Zatraženo da se donese odluka o odgodi primjene dvojezičnosti u Gradu Vukovaru, a od Hrvatskog sabora izglasavanje moratorija od 20 godina na primjenu dvojezičnosti u tome gradu. U suprotnom, postavljanju dvojezičnih tabli će se, kako su tada rekli, poručuju - oduprijeti silom, što se ovih dana i obistinilo.
"Ćirilica je u Vukovaru 1991. godine počinila etnocid, kulturocid i genocid, a da za te zločine ćirilica još nije odgovarala", kazao je 19. januara ove godine predsjednik Udruge ratnika hrvatskog obrambenog rata Petar Janjić, aludirajući na agresiju na Hrvatsku i užasne zločine počinjene u Vukovaru.
U međuvremenu nasilje potaknuto protestima protiv ćirilice se iz Vukovara proširilo diljem Hrvatske.
''Požar se brzo širi...Proteklih dana imali smo vrlo oštre, grube grafite u Dubrovniku, poruke na pravoslavnim crkvama u Zadru i Zagrebu, u četvrtak ujutro je naš službeni auto razbijen, na vjetrobransko staklo mi je bačena cigla, predsjednik naše stranke Stanimirović je napadnut, došlo je do eksplozije u prostorijama Vijeća srpske nacionalne manjine u Splitu. Očito je ovakvi događaji rezultiraju daljim napadima bilo oštrim verbalnim, bio čak i fizičkim'', govori za Agenciju Anadolija zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV) Saša Milošević.
Na drugoj strani, posljednji događaji su proteklih dana dodatno podigli sigurnosne zahtjeve i uoči uzvratne kvalifikacione nogometne utakmice Srbija – Hrvatska koja će se, uz osiguranje 4.000 pripadnika snaga reda, večeras odigrati na Marakani u Beogradu. Mnogi se boje da bi nasilje moglo eskalirati.
Saša Milošević se nada da će se sve ovo zaustaviti.
''Vjerujem da ta moja nada nije neosnovana. Praksa, bolna praksa, bolna iskustva nas uče da to može ići i dalje, što je dosta razočaravajuće. Tako je lako sve te stvari kao što su tolerancija i pomirenje, građenje nečeg novog, srušiti. U momentu se sve to može urušiti, mnogo teže je graditi'', govori Milošević, žaleći se da nedostaje nedvosmislena osuda nasilja od pojedinih hrvatskih ustanova.
Međutim, predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, bivši šef hrvatske obavještajne službe (HIS) i sin bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Miroslav kazao je u razgovoru za Agenciju Anadolija da je ''Vukovar sam po sebi zakon''.
''Predsjednik Vlade Hrvatske (Zoran Milanović, op.a.) govori kako treba provoditi zakon i kako je rat završen, a činjenica jeste da je u Vukovaru i okolici pobijeno 3.000 ljudi koji nisu doživjeli pravdu. Velikom broju ljudi ne znaju se ni grobovi. Prema tome, za njihove roditelje i familije rat nije završen, dok ih ne pronađu ti ljudi nisu doživjeli pravdu. Prema tomu, ako pravda nije zadovoljena u osudi za agresiju i zločine, a traži se provođenje zakona, to znači da se želi nametati jednostrana pravda. Jedne se zakone želi provoditi, a druge ne'', govori Tuđman za AA.
Ugledni hrvatski novinar Drago Hedl tvrdi da se radi o iracionalnom strahu od ćirilice.
''Ćirilica nije nekakav simbol koji bi trebao biti crvena krpa onima koji smatraju da Vukovar na taj način gubi na svom hrvatskom identitetu. Mislim da je neobično da 20 godina nakon rata netko lupa ploču na kojem je ćirilični napis iznad kojeg je latinični napis i grb Hrvatske! Ljudi očito ne shvaćaju da je Hrvatska svojim grbom i svojim latiničnim pismom pokazala da je država u kojoj Srbi u svom pismu imaju jednaka prava kao hrvatski građani. To je osnovni nesporazum. Mislim da je nesporazum u tome što oni koji razbijaju te ploče misle da na taj način čine dobro Hrvatskoj, a zapravo je prikazuju kao zemlju u kojoj zakoni ništa ne znače, u kojoj su zakoni demokratski ukaz da bi se nekome pokazali, a da to ne može jer nama se to ne sviđa'', priča sagovornik Agencije Anadolija.
Miroslav Tuđmaan, međutim, smatra da je najrealnije da se ispune braniteljski zahtjevi i da se ''Vukovar proglasi gradom posebnog pijeteta'', te da se dvojezični natpisi na institucijama ne uvode dok se ne steknu uvjeti.
''Dok se ne steknu uvjeti, dok Srbi u Vukovaru prestanu vikati: 'Ovo je Srbija', već počnu sudjelovat u Koloni sjećanja i na drugi način odavati poštovanje prema svim tim žrtvama, mislim da je najbolje rješenje da se Vukovar proglasi gradom posebnog pijeteta. Ovdje očigledno ima dvostrukih kriterija i pravde. Temeljna pravda nije zadovoljena ovdje. Nema osude zločina u Vukovaru. Nema suradnje pripadnika pobunjenih postrojbi u istragama u pogledu masovnih grobnica i pronalaženju poginulih civila i branitelja. Ovo mora biti dvosmjerni, a ne jednosmjerni proces'', konstatira Tuđman.
Ali, Saša Milošević kaže da je srpska zajednica u Hrvatskoj pokazala visok stupanj razumijevanja situacije kod toleriranja nemogućnosti korištenja svojih prava.
''Nikada sa naše strane nisu dolazile neke oštri, kruti, ultimativni zahtjevi. Tako smo se ponašali i u ovoj situaciji'', komentira on.
Razočaran je, međutim, Evorpskom unijom (EU), jer je stav njihovih predstavnika bio da je poštivanje prava manjinskih zajednica temelj Evrope. To se, veli, u Hrvatskoj ni u zametcima ne poštuje, ali to Bruxelles posebno ne interesira posebno.
''Zadovoljni smo i pozdravljamo jasnoću i rezolutnost premijera Milanovića. Neki drugi akcenti iz Vlade Hrvatske za nas jesu zabrinjavajući. Mislim na izjavu ministra Freda Matića da Srbi nisu prihvatili ruku. Išli smo s vrlo blagim, vrlo odmjerenim, umirujućim tolerantnim izjavama, tako ćemo nastaviti, ali nema sumnje da je ovo unijelo izvjestan novi nespokoj među naše pripadnike, ne samo na našem području'', ocijenio je.
Drago Held se nada da se ''nešto radikalnije neće dogodit''.
''Vjerujem da će svi, ipak, shvatiti situaciju u kojoj se država nalazi. Hrvatska mora provoditi svoje zakone, jer ako to ne radi onda je upitana njena vjerodostojnost. Vjerujem da se stvari stišati. Na koji način, u ovom trenutku je teško reći. Mislim da će se nekakav kompromis tu postići i da će to, ipak, shvatiti oni koji su bili najžešći protivnici uvođenja dvojezičnih napisa u Vukovaru. To nije nikakva hrvatska slabost već velika hrvatska predanost gdje se ona legitimira prema Evropi i svijetu kao članica EU gdje se poštuju prava nacionalnih manjina. Nije problem ako u gradu gdje većinski žive Hrvati pojavljuju napisi na ćirilici. To govori o tome da priznamo i shvaćamo tu manjinu kao bogatstvo, a ne teret'', rekao je Hedl, naglašavajući da je Hrvatska pokazala odlučnost da sprovede svoje zakone i da nije bilo uzmaka.
Govor mržnje i napadi
Milošević, međutim, kaže da nije u pitanju samo porast govora mržnje i etnički motiviranih incidenata.
''Nije to jedino što govori o pogoršanom položaju Srba u Hrvatskoj. Imamo probleme sa participacijom, diskriminacija u zapošljavaju, neke obaveze se zanemaruju, poput stambenog zbrinjavanja izbjeglica, iako je to bio jedan od važnih uvjeta za ulaza hrvatske u EU'', konstatirao je Milošević.
Utakmica Srbija - Hrvatska je ispit
Drago Hedl vjeruje da neće doći do novog rasplamsavanja mržnje. Utakmica između Srbije i Hrvatske bit će veliki ispit.
"Bilo bi loše ako bi neko iskoristi taj događaj da se dogode stvari koje nisu primjerene civilizacijskom odnosu prema sportu. Ukoliko neko pokuša da sutra zloupotrijebi tu utakmicu kao želju da se apostrofira srpska ili hrvatska nacionalnost, po meni bi to bilo jako loše. Mislim da će biti dovoljno mudrosti da se to ne desi", zaključio je Held.
Napad Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga na Vukovar započeo je 25. avgusta 1991. godine. Bila je to najveća i najkrvavija bitka u ratu u Hrvatskoj - bitka za Vukovar. Opsada duga 87 dana završena je u novembru 1991. godine kada je Vukovara pao.
Bitka je, naime, završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubistvima i progonom hrvatskog stanovništva. Poginulo je između 2.900 i 3.600 ljudi, najviše civila.
Tokom opsade stradalo je, prema hrvatskim izvorima, 7.500 agresorskih vojnika, a 30.000 vojnika je ranjeno. Na Vukovar je ispaljeno 800.000 projektila. Uništeno je na stotine objekata, uključujući i 70 spomenika. Također, uništeno je 600 tenkova, srušena 24 aviona.
