Stanimir Svetozarević, od rođenja živi u Slavujevcu, srpskom selu u većinski albanskoj opštini Preševo i na jugu Srbije – 385 kilometara od Beograda. U selu koje nema vodovodnu mrežu, autobusku liniju i prodavnicu živi s porodicom u teškim uslovima.
"Od socijalne pomoći. Mislim da pola sela živi od socijalne pomoći", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Svetozarević.
Slične probleme, na oko 200 kilometara dalje, u opštini Zvečan na sjeveru Kosova, pedeset kilometara od Prištine, ima Kaplan Peci. On u području koje većinski naseljava srpsko stanovništvo – živi u albanskom selu Žaž.
Vezuje ih i to što bi se država u kojoj žive mogla promijeniti, a da se ne pomjere iz svojih mjesta.
"Ne, ne, sa Srbijom ne. Samo s Kosovom. Dosta je teško da napustimo naše mjesto. Ovdje su bili naši pradjedovi, djedovi i očevi i mi smo tu od kada", navodi Peci.
Na sličan način reaguje i sagovornik s juga Srbije Stanimir Svetozarević.
"Ja se ne bojim, ostat ću ovdje. Ne govorim vam to iz nekih nacionalnih ubjeđenja. Osjećam se Srbinom i to ću uvijek biti i ostati", kaže on.
Kosovski i srpski, baš kao i međunarodni zvaničnici, sada već svakodnevno o tome govore.
"Ja se zalažem i to je moja politika, za razgraničenje sa Albancima. To da imamo teritoriju za koju se ne zna ko je kako tretira i šta kome pripada, to je uvijek izvor potencijalnih sukoba", poručio je 9. augusta predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno, predstavnik albanske strane u pregovorima Prištine i Beograda Hashim Thaci zalaže se za, kako je naziva, korekciju granice.
"Posvećen sam postizanju sporazuma, a nakon zahtjeva predstavnika Preševa, Medveđe i Bujanovca, predložio sam korekciju granice sa Srbijom", kaže Thaci.
Bilo da je reč o podjeli, razmjeni ili razgraničenju, sve su to scenariji koji do skoro nisu dolazili u obzir, a ukoliko bi se ostvarili bitno bi utjecali na živote mještana Zaza i Slavujevca.
Vodeće članice EU i dalje se protive bilo kakvoj korekciji granica na Balkanu. Sve u strahu da bi to mogao biti uzrok novih sukoba. Na drugoj strani za "fleksibilnost" u pregovorima zalaže se Washington. Srpska premijerka Ana Brnabić je iznijela pozitivne utiske o susretima koje je imala tokom nedavnog boravka u Sjedinjenim Državama.
"Razgovarali smo o neriješenim pitanjima i nesporazumima između nas. Djeluje mi da Sjedinjenje Države trenutno imaju više razumijevanja za Srbiju nego što je to ranije bio slučaj. Tako da u bliskoj budućnosti očekujem više rezultata", rekla je Brnabić u Washingtonu 26. jula ove godine.
U opštinama Zvečan, Leposavić i Zubin Potok na sjeveru Kosova, koje je od Srbije proglasilo nezavisnost 2008. ukupno je sedam sela koja većinski naseljavaju Albanci. Lipa, Boljetin, Žaž, Bistrica, Ceranja, Košutovo, Čabra.
Nazif Maljeta, penzioner iz sela Žaž, rekao nam je da sa zebnjom iščekuje događaje koji bi mogli uslediti.
"Stvorena je jedna zbunjenost, neka uznemirenost za ovo stanovništvo koje živi ovde, sad za sad, dosta je situacija loša, rizična. Izgubićemo teritoriju. To je malo bolno kada čovek živi na tom mestu 50 godina. Izgubićemo, a imamo ovde zemlju. Imamo šumu i imamo zemlju. Imamo i među sa Srbima tu dole", ukazuje Maljeta.
Na jugu Srbije, pak,oko 100.000 ljudi nastanjuje preševsku dolinu. U sredini u kojoj su Albanci većina, su i sela gde su većina Srbi - Cakanovac, Svinjište, Ljanik i Slavujevac.
"Pa ako se promeni granica, po naređenje ćemo da se opravljamo", kaže nam poljoprivrednica Mira Cvetković, koju prekidamo u pripremi krompira za prodaju na tržnici u Preševu. Kaže da za nju napuštanje doma ne bi bila opcija.
"Bogami, gde će se selimo? Ovde smo uredili kuću i pokućinu. Gde će se selimo? Ako se ne diramo ni sa kim – ni nas neće niko da dira. Ako se diramo nas će dirati", zaključuje Mira Cvetković, meštanka sela Slavujevac.
Ni u selu Čabra, u opštini Zubin Potok (jedna od četiri opštine sa srpskom većinom na severu Kosova) većinsko albansko stanovništvo koje živi na tom prostoru ne razmišlja o preseljenju.
"Sa dobrim komšijama čovek će da ostavi među kako hoće", uverava nas Šerif Rama, koji živi od penzije.
"Međa je međa, mi ne smemo da se igramo time, već moramo snažno da branimo. Gledamo šta se dešava, ali nikada nećemo da se složimo sa tim. Mi smo veoma kompaktno selo, veoma homogeno. Istorijski gledano od svih kosovskih sela sa srpskim stanovništvom koji se nalaze duž granice, jedino smo selo Kosova iz kojeg se nisu odselili ljudi", smatra Rama.
Nije poznato da su glas ovih ljudi, uzimali u obzir u pregovorima na vrhu – u okviru i oko briselskog procesa. Njihova sudbina je, međutim, u rukama političara uključenih u pregovore sa neizvesnim ishodom:
"Kako bude - bude, ne može da se izbegne", zaključuje žitelj Slavujevca na jugu Srbije Vita Savić, koji se bavi stočarstvom.
"U smislu da se reši nekako da se živi. Ja nemam problema sa njima (Albancima prim.nov.) nikakvih. Ja u Preševo slobodno idem, bolje s njima pričam nego naši. Ja mislim da će da se sredi da se živi.
Na pitanje a šta znači to, da se sredi da se živi, odgovara:
"Da se živi zajednički nekako."
Sledeća runda dijaloga Beograda i Prištine zakazana je za početak septembra. Prepušteni onome što bi se, uz posredovanje briselske administracije, moglo dogovoriti na najvišem nivou, našim sagovornicima sa juga Srbije i severa Kosova ostaje da iščekuju da li će mesta u kojima žive i ostati na teritorijama država na kojima se sada nalaze. Ili će eventualnom promenom granice – promeniti i državu...
Stanovnici Širokače održali protestnu šetnju zbog klizišta: Do sada se ništa nije uradilo
