Pretresno vijeće je, kako je naveo sudija Hol, utvrdilo da su obojica znali za kampanju progona, ubistava i deportacije nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u periodu navedenom u optužnici (od 1991. do 1995. godine), ali da nisu bili dio udruženog zločinačkog poduhvata.
Po današnjoj presudi, utvrđeno je, međutim, da su drugi politički, vojni i policijski zvaničnici Srbije, Republike Srpske Krajine i Republike Srpske bili učesnici u tom zločinačkom poduhvatu. Haški sud je utvrdio da su srpske snage u Hrvatskoj i BiH provodile kampanju progona nesrpskog stanovištva počinjenjem brojnih zločina.
"Pretresno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović dijelili namjeru udruženog zločinačkog poduhvata", navodi se u presudi.
Zanimljivo je da je sudija Burton Hall naveo da je tužilaštvo u Hagu dokazalo pomoć pri izvršenju zločina samo u odnosu na zločine u Bosanskom Šamcu.
Tužilaštvo je ranije tvrdilo da je bez ikakve sumnje utvrđena odgovornost Stanišića i Simatovića. Neizbježan je zaključak da su oni krivi za zločine za koje su optuženi.
Prema riječima Stringera, zločini nad hiljadama žrtava u dvije države počinjeni su u okviru UZP-a sa ciljem uspostavljanja teritorije sa srpskom dominacijom i to nasilnim uklanjanjem nesrpskog stanovništva.
Poručeno je da je uklonjeno najmanje 340.000 ljudi iz nesrpskih zajednica. Stringer je naglasio da ne tvrdi da je cilj bio stvaranje Velike Srbije, što je, kako je kazao, sugerisala odbrana.
Na čelu UZP-a bio je bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Njegovu moć nad saučesnicima je opisao riječima svjedoka Stanišićeve odbrane - bivšeg britanskog ambasadora u Beogradu Ivora Robertsa da je "Milošević bio čovjek-država koji je donosio sve odluke".
