Oslobađajuće presude pred Haškim tribunalom hrvatskim generalima i gotovo istovremeno oslobađanje nekadašnjeg kosovskog premijera Ramuša Haradinaja izazvale su negodovanje srpske javnosti, a neočekivana odluka suda je, naravno, u Hrvatskoj i na Kosovu pozdravljeno općom radošću, dodaje list.
Standard podsjeća da su čak i poznati borci za ljudska prava kao što su Nataša Kandić u Beogradu i Žarko Puhovski u Zagrebu kritikovali obrazloženja odluke suda i uslove, pošto je dvoje sudija žalbene instance nadglasano od trojice svojih kolega.
Austrijski list ukazuje da je na posebnu pažnju naišao nedavno objavljeni kritički stav direktora Centra UN-a za humanitarni dijalog Davida Harlanda, koji je u članku u New York Timesu ukazao na "selektivnu pravdu".
Uz podsjećanje na sopstvene dogodovštine u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu on je konstatovao da su Srbi počinili mnoge stravične ratne zločine, ali da nisu bili jedini, i da nije ispravno i korisno da sada sami snose odgovornost.
Posljednjih dana postignuti napredak u teškom dijalogu Beograda i Prištine ne smiju zasjeniti dugoročne političke posljedice po vjerodostojnost Haškog tribunala.
Takođe, i za historiju ratova na prostoru bivše Jugoslavije važi upozorenje historičara Holma Sundhaussena da je okončano vrijeme "jasnoće".
On ukazuje da su stari tabui obogaćeni novima, i da više ne postoji mnogo stvari koje su sasvim sigurne.
S danas raspoloživim izvorima i informacijama, u kombinaciji s međunarodnim traganjem za počiniocima, nastaje jedan jako jednostrana slika.
Paušalne presude u vezi odgovornosti za ekscese nasilja ne smiju se pripisati samo jednoj nacionalnoj rukovodećoj grupi, niti pripisati jednoj naciji, piše Strandard.
