The New York Times pisao o slučaju Belivuk: Predsjednik Srbije, fudbalski huligani i "kuća užasa"
"U subotu navečer početkom marta 2021. godine, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pojavio se na televiziji uživo, sjedeći za dugačkim drvenim stolom, a uz njega su bili premijer i ministar unutrašnjih poslova zemlje. Vučić je rekao da ima važno saopštenje o hapšenju bande odgovorne za višestruka ubistva. Ministar unutrašnjih poslova upozorio je gledaoce da udalje svoju djecu od televizora", piše The New York Times.
Serija slika bljesnula je na ekranu iza njega: odsječena glava, tijelo bez glave, torzo. Vučić je govorio polako, često zastajkivajući i ozbiljno zureći u sto ispred sebe, blago pogrbljenog tijela. Pohvalio je policiju i obavještajne agente koji su istraživali bandu i koji su, kako je rekao, za dlaku su izbjegli da i sami budu ubijeni.
Bila je to šokantna prezentacija, čak i u zemlji poput Srbije, u kojoj mnogi odrasli imaju bolna sjećanja na jugoslovenske ratove 1990-ih i njihova zvjerstva. Ali konferencija za novinare bila je samo početak kampanje jezivih otkrića. U sedmicama nakon hapšenja u februaru, novi detalji su počeli da cure u medije. Grupa je navodno namamila svoje žrtve u "kuću užasa" u predgrađu Beograda, gdje su ih mučili, raskomadali, ubacili u industrijski mlin za meso i ponekad bacali u Dunav.
Priča je šokirala Srbe i to ne samo zbog krvavih slika. Vođa bande bio je krupni fudbalski huligan i trgovac kokainom po imenu Veljko Belivuk, zvani Nevolja, već poznata ličnost u Beogradu. Ranije je bio optužen za ubistvo i niz drugih teških zločina, ali nikada nije proveo mnogo vremena u zatvoru.
Pričalo se da je u dobrim odnosima sa srpskom policijom i obavještajnim službama. On i njegovi ljudi fotografisani su u društvu moćnih ljudi, među kojima je i predsjednikov sin Danilo Vučić.
Nakon konferencije za novinare, Belivuk je na sudskom ročištu iza zatvorenih vrata iznio svoju stranu priče. On je rekao da je njegova banda organizovana "za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića", navodi se u sudskim transkriptima.
On je opisao neke od zakulisnih poslova za koje je banda tvrdila da ih je radila za vladu, poput zastrašivanja političkih rivala i sprječavanja navijača da skandiraju protiv Vučića na fudbalskim utakmicama, što je vrijedna usluga u zemlji u kojoj stadion može napraviti ili slomiti predsjednika. Belivuk je upozorio da će, ukoliko Vučić "nastavi postupak protiv njega", imati još mnogo toga da kaže.
Vučić je ljutito osporio bilo kakvu povezanost sa ubicama. Ali činilo se da je slučaj Belivuk uzeo lično, ponekad sugerirajući da je to zavjera protiv njega. U jednom bizarnom televizijskom intervjuu nekoliko mjeseci nakon hapšenja tvrdio je da su Belivukovi ljudi od svojih žrtava pravili "ljudske ćevape" i slali ih Belivukovom šefu Radoju Zviceru. Gledajući u kameru i obraćajući se Zviceru, koji je još na slobodi, Vučić je postavio izazov.
"Pozivam ga da me ubije. Nemam problem sa tim, jer je bolje biti pretvoren u mljeveno meso nego pustiti da ova kopilad vlada Srbijom", rekao je.
Kako se suđenje približavalo, počele su da cure činjenice o dugogodišnjim vezama između bande i raznih članova Vučićeve administracije, za koje se čini da su je pratili, pomagali i štitili. Belivuk je s vremena na vrijeme izgledao kao predsjednikov mračni blizanac, čovjek koji utjelovljuje kriminalnu stranu države koja je u protekloj deceniji postajala sve više autokratska. Vučić, koji je predsjednik od 2017. godine i koji je vezan za vladajuću stranku u zemlji, dugo je govorio da želi da svoju zemlju, i dalje među najsiromašnijim u Evropi, vodi ka većem prosperitetu i članstvu u Evropskoj uniji. Istovremeno, on je uništio mnoge demokratske institucije u Srbiji, a čini se da bande u mafijaškom stilu često djeluju nekažnjeno.
Afera Belivuk, drugim riječima, nije samo priča o odrubljivanju glava i kokainu. List navodi da gangsterizam koji je cvjetao pod Vučićem, zajedno sa periodičnim prijetnjama Srbije da će "zaštititi" etničke Srbe u drugim dijelovima regiona, mogao bi na kraju da razotkrije rješenje kojim je uspostavljen mir na Balkanu 1995. godine. Evropljani su toga veoma svjesni, kao i Vladimir Putin, koji ima svježe razloge da ih podijeli. Kremlj ima dugu historiju podrške srpskim nacionalistima kao opkoljenim sunarodnicima Slovenima i motiv više nego ikada, zahvaljujući ratu u Ukrajini, da izazove probleme na Balkanu.
Ali rizici za Evropu su dublji od toga. Vučićev brend etničkog šovinizma i demagogije odjekuje onom njegovog saveznika Putina, a širenje neliberalne demokratije, koja već jača u dijelovima kontinenta, predstavlja jednaku, možda zlokobniju prijetnju. Slučaj Belivuk otvorio je prozor u sumornu moguću budućnost, u kojoj Vučić iznutra podriva evropski projekat, gradeći državu u kojoj je demokratija fasada, a kriminalne bande se koriste za širenje straha. To bi bilo dovoljno uznemirujuće samo po sebi. Također se dešava da je to ista taktika koju koriste ljudi koji su Balkan uveli u katastrofalan rat prije tri decenije.