Vijeće Evrope ima neobičan zahtjev za vlasti Hrvatske: Tiče se srpskog jezika
U preporukama za hitnu akciju, sadržanim u izvještaju o Hrvatskoj, Zagreb se također poziva da jača upotrebu srpskog jezika i njegovog pisma na nivou lokalnih ogranaka državnih organa, regionalnih i lokalnih vlasti i da proširi ravnopravnu i službenu upotrebu srpskog jezika na dodatne općine.
U ostalim preporukama hrvatskim vlastima vezano za srpski jezik navodi se i upotreba srpskog (ćiriličnog pisma) u javnim uslugama koje pružaju organi uprave, promovisanje i upotreba ili usvajanje naziva mjesta na srpskom (ćiriličnom pismu) i uvođenje emitovanja televizijskog programa na srpskom jeziku na redovnoj osnovi i dovoljno dugog trajanja.
U izvještaju koji je 27. maja objavio Komitet eksperata za Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, ocjenjuje se da se u Hrvatskoj manjinski jezici široko koriste u obrazovanju, ali su ograničeni u javnoj upravi i radiodifuziji.
Hrvatska je pohvaljena za kontinuiranu zaštitu i promociju jezika nacionalnih manjina i omogućavanje njihove upotrebe u oblastima kao što su obrazovanje, pravosudni organi , administracija, mediji ili kulturni život, ali se naglašava da je potrebno učiniti mnogo više da se proširi njihova upotreba.
Povelja, koja je u Hrvatskoj stupila na snagu 1998. godine, pokriva u različitom stepenu manjinske jezike uključujući češki, mađarski, italijanski, rusinski, srpski, slovački i ukrajinski, kao i bojaški rumunski, njemački, istrorumunski i slovenački.
Svi manjinski jezici, osim istrorumunskog, prisutni su u obrazovanju u skladu s jednim od tri primjenjiva modela: obrazovanje na manjinskom jeziku, dvojezično obrazovanje ili učenje manjinskog jezika zajedno sa povezanom historijom i kulturom, ocjenjuje se.
Situacija je međutim različita među manjinskim jezicima jer kod nekih još nema kontinuiteta između različitih nivoa obrazovanja, navodi se i dodaje da je većinu manjinskih jezika učenje jezika zajedno sa povezanom historijom i kulturom najrašireniji model i da je važno da se tom predmetu u praksi posveti dovoljan broj časova.
U izvještaju se ocjenjuje da su manjinski jezici samo ograničeno prisutni u upravi i da se u praksi, uz neke izuzetke italijanskog jezika, manjinski jezici ne koriste u dovoljnoj mjeri od strane tijela vlasti i u odnosima s njima, kao ni za oznake s nazivima mjesta.
U slučaju srpskog jezika, ćirilica se rijetko koristi u općinama i gradovima i na službenim natpisima.
Vlasti bi trebalo da osiguraju sprovođenje obaveza ratifikovanih Poveljom u svim područjima gdje su govornici manjinskih jezika tradicionalno prisutni u dovoljnom broju u svrhu obaveza koje je Hrvatska preuzela, bez obzira na pragove.
Nadalje, potrebno je preduzeti mjere kako bi se olakšala upotreba manjinskih jezika u praksi.
Kada je riječ o medijima nedostaju sadržaji na manjinskim jezicima i o manjinskim jezicima u programima javnog servisa. Navodi se također da su neki jezici jedva prisutni u elektronskim medijima i da su potrebne mjere za razvoj emitovanja na manjinskim jezicima s dovoljnim trajanjem, redovnošću i učestalošću.
Potrebne su odlučne mjere za jačanje svesti hrvatske javnosti i tolerancije prema manjinskim jezicima i kulturama koje oni predstavljaju, kao djelu kulturne baštine zemlje, zaključuje se.
Sedmi evaluacioni izvještaj Komiteta eksperata Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima zasnovan je na informacijama koje su dali vladini i nevladini izvori, uključujući i one dobijene tokom posjete Hrvatskoj u oktobru 2023.
Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima je konvencija Vijeća Evrope osmišljena da zaštiti i promoviše tradicionalne regionalne ili manjinske jezike država ugovornica i omogući govornicima ovih jezika da ih koriste u privatnom i javnom životu.
Njegovo sprovođenje nadgleda nezavisni Komitet eksperata. Stupila je na snagu 1. marta 1998. godine i sada je na snazi u 25 država.
