Vučiću poljuljan rejting, brojke pokazuju da gubi povjerenje građana: "Što jeftinije, na kraju sve skuplje"
Gotovo tri puta više (48 posto) je onih koji decidirano kažu kako joj ne vjeruju. Još je gora situacija kod lokalnih vlasti u koje vjeruje tek svaki deseti građanin (10 posto) a skoro pet puta više (48 procenata) je onih koji im ne vjeruju.
Posljedica je 14 žrtava urušene nadstrešnice na tek renoviranoj zgradi željezničke stanice, a iznad autobuskog stajališta koje tu, po novosadskim planskim dokumentima, nije trebalo da bude. I dok se traže krivci u rasponu od "zuba vremena" što je prilično cinično, jer se zbog toga i renoviralo, do projektanta, izvođača, čitave linije podizvođača, nadzora - u zraku vise sve brojnija pitanja, navodi Demostat.
"Iz onoga što smo do sada saznali nakon tragedije u Novom Sadu, je da postoje ogromne 'šupljine' i improvizacija u primjeni procedura, da se dozvole za početak radova izdaju kada je objekat već završen, da za upotrebne dozvole, na primjer glavnu željezničku staničnu zgradu u Beogradu, na 'Prokopu', nedostaju papiri, da se slično odsustvo dozvola, dnevnika radova ili izvještaja, vidi i kod većine drugih javnih objekata pri čemu sada više niko ne može da tvrdi kako i uredna dokumentacija odražava pravo stanje izvedenih radova. Jer, tek svaki sedmi građanin, prema rezultatima septembarskog Demostatovog istraživanja, vjeruje republičkom nivou institucija. Otvara se sve glasnije pitanje da li je sada potrebno da se izvrši vanredni inspekcijski nadzor svih novijih ali i ranije zidanih građevina, po pravilu neodržavanih onako kako struka nalaže. I da li država ima (stručan) kapacitet da to obavi. Pitanje je i da li će to ugroziti planirane investicije, poput EXPO-a, metroa a i predsjednik Aleksandar Vučić ozbiljno se zabrinuo da li će imati ko da potpiše te dozvole, projekte i radove, čime je i sam na neki način priznao da ili sumnja u integritet stručnjaka koji su angažovani ili u skraćene procedure koje prosto prizivaju propuste", navodi se u saopćenju.
Što brže i jeftinije, na kraju sve skuplje
To stanje nesigurnosti koje se ogolilo nakon nesreće u Novom Sadu ima svoje korijene, smatra Ivan Ignjatović, profesor Građevinskog fakulteta na predmetu Sanacija, rekonstrukcija i održavanje betonskih konstrukcija.
"U našoj struci već godinama su preko svake mjere i granice eksploatisana dva zahtjeva: brzina i ušteda. Sve izmjene zakona o planiranju i izgradnji unazad 10-15 godina principijelno su urađene da bi se ubrzalo izdavanja građevinske dozvole. To je sjajno za jednu atmosferu 'ajmo, radimo', ali postoji i izreka da što je brzo to je kuso. Ranije ste imali glavni projekat koji je sadržao i statitčki proračun i detalje armature, oplate, u čeličnim konstrukcijama detalje čelika. Sada postoji, baš tako se i zove, projekat za građevinsku dozvolu. On je na mnogo nižem nivou, ne sadrži ove detalje a samo on podliježe tehničkoj kontroli. Za objekte od velikog značaja gdje je nadležna Republička reviziona komisija, vrši se provjera na nivou idejnog projekta, ali projekat za izvođenje radova, kao i kod ostale gradnje, ne podliježe tehničkoj kontroli", ističe Ignjatović.
