Za stravičnu eksploziju su krivili "Titove partizane": 116 plivača stradalo u nikada riješenom incidentu

Tragedija koja je usmrtila 116 ljudi, među kojima je najviše bilo žena i djece, ostavila je neizbrisiv trag u kolektivnom pamćenju Puljana. Tog kobnog dana, 28 podvodnih mina, koje su bile postavljene u vodama oko Pule tokom Drugog svjetskog rata, eksplodiralo je oko 14 sati.

Mine, koje su sadržavale 9 tona eksploziva, bile su ranije uklonjene od strane britanske mornarice, ali su ostavljene na plaži Vergarola. Većina žrtava su bili kupači koji su uživali u ljetnom danu i pratili godišnje veslačko takmičenje "Coppa Scarioni".

Uzrok eksplozije nikada nije službeno utvrđen, iako su britanske vojne vlasti odmah nakon incidenta pokrenule istragu. U to vrijeme, grad Pula bio je pod upravom savezničkih snaga, a tenzije između talijanskog i hrvatskog stanovništva bile su visoke. Iako su za eksploziju mnogi tada optuživali "Titove partizane", do danas ostaje neriješeno pitanje ko je zaista odgovoran za ovaj strašni događaj.

Eksplozija je ubrzala masovni egzodus Talijana iz Pule i Istre nakon Drugog svjetskog rata. Većina talijanskog stanovništva Pule evakuirana je u martu 1947. godine, pola godine prije nego što je Pula predata pod upravu jugoslavenskih vlasti. Radikalni talijanski krugovi tvrdili su, i do danas tvrde, da su eksploziju izazvali jugoslavenski agenti iz mržnje prema Talijanima. Međutim, za takve tvrdnje nikada nije bilo dokaza.

Godine 2008. u članku tršćanskog lista "Il Piccolo" prvi put je izneseno ime navodno odgovorne osobe za ovu tragediju. Prema tajnom dokumentu pod nazivom "Sabotage in Pola" iz decembra 1946. godine, Englezi su prenijeli informacije talijanske službe sigurnosti koja je za eksploziju sumnjičila Giuseppea Kovacicha, pripadnika Ozne. Međutim, ta tvrdnja ostaje sporna i ne dokazuje sa sigurnošću odgovornost Ozne.

Puljanin Benedetto Buich, svjedok tragedije, kasnije je izjavio da je na grobnici na pulskom gradskom groblju upisano ime čovjeka koji je navodno digao Vergarolu u zrak, pri čemu su stradali i članovi njegove porodice. Buich je također osporio službene brojke poginulih, tvrdeći da je stvarni broj žrtava bio 62, koliko je navedeno u tadašnjem listu "Arena di Pola".