Zašto pobjeda Zorana Milanovića, iako ogromna, ne sugeriše "krah" HDZ-a

Izbor Primorca za kandidata može sugierisati više stvari, a jedna od njih je da, jednostavno, Milanović HDZ-u odgovara na mjestu predsjednika.

Prije svega, mjesto predsjednika Hrvatske je više ceremonijalno, nakon što su ustavne promjene s početka 2000-tih godina značajno umanjile njihove moći.

Prava moć je na mjestu premijera, koju kontroliše HDZ i, konkretno, njihov lider Andrej Plenković.

Plenković se čini "normalnijim" u poređenju s Milanovićem

Možda najvažniji razlog za ovakav HDZ-ov odnos prema predsjedničkim izborima je kontrast u politici Milanovića i Plenkovića, kao dvije glavne figure u hrvatskoj politici.

Plenković je već dugo vremena na samom vrhu hrvatske političke scene kao šef vlade, a jedan od razloga za to je način na kojeg Milanović vidi svoju ulogu kao predsjednika države.

Dok Plenković većinu svojih političkih ideja provodi "iza scena" i uz malo pompe, Milanović je ponovo oživio svoju političku karijeru na bombastičnim izjavama.

Milanoviću ovaj pristup donosi poene na domaćem frontu, što je rezultiralo u dvije pobjede na predsjedničkim izborima, ali su poruke koje se šalju u svijet potpuno drugačije i na kraju služe da dižu rejting Plenkovića kao političke figure na nivou većem od nacionalnog.

Drugim riječima, Plenković pored Milanovića u Evropskoj uniji, ali i šire, izgleda kao "normalan sagovornik" zbog svog diplomatskog, a ne populističkog, pristupa politici.

Time Plenković dolazi do značajnog ugleda u međunarodnoj areni, što može kasnije "mijenjati" za svoj interes, kroz neko značajno imenovanje na nivou EU u budućnosti.

Pobjeda Milanovića teško može značiti "krah HDZ-a"

U hrvatskim medijima je nakon pobjede Milanovića pokrenuta priča o "krahu HDZ-a", ali ovo je nerealan scenario.

HDZ je, što sugeriše i izbor Primorca, ovu utrku napustio i prije nego što je počela, što znači da nisu aktivirani svi resursi koje ova stranka ima na raspolaganju.

Plenković generalno nije pretjerano učestvovao u predizbornoj kampanji, dok je SDP, prepoznavajući potencijal kojeg ima Milanović kao populista, sve usmjerio da njihov predsjednik ostane na ovoj poziciji i sljedećih pet godina.

Kako bi to pojednostavili, možemo reći da su ovi izbori bili borba između Milanovića i Primorca, a ne HDZ-a i SDP-a. Kada su se ove dvije stranke sukobile, što je bilo prethodne godine, HDZ je odnio jasnu pobjedu i zbog toga je Plenković i dalje na mjestu premijera.

Šta se može očekivati od Milanovića u narednih pet godina?

Očekivanja od Milanovića su, manje-više, identična njegovom prvom mandatu na mjestu predsjednika Hrvatske.

Mogu se očekivati bombastične i ponekad sporne izjave, posebno prema Bosni i Hercegovini, bez nekih konkretnih rezultata, imajući u vidu ustavne (ne)moći pozicije koju obnaša.

Odnos između HDZ-a, kao najveće stranke u vlasti, i SDP-a, kao najveće opozicione partije, neće se značajno promijeniti.

HDZ će i dalje profitirati od Milanovićevih "istupa", koji će njihovog lidera Plenkovića podizati u očima Brisela i Washingtona, dok će SDP i dalje skretati "u desno", mada im to teško može pomoći da sruše HDZ s vlasti.

Što se tiče naše zemlje, možemo očekivati istu politiku iz Zagreba kao i dosada, s tim da, gledajući iz perspektive stranaka sa sjedištem u Sarajevu, Milanovićeva pobjeda može donekle biti i pozitivna, imajući u vidu da njegov angažman na međunarodnom nivou obično ne pomaže Hrvatskoj u ispunjavanju svojih vanjskopolitičkih ciljeva.

Jednostavnije rečeno, Milanović svojim istupima često "potkopava" puno efektivniji način lobiranja kojeg provodi Plenković, što BiH može iskoristiti da se odupre ovim pokušajima Zagreba da se miješa u unutrašnje stvari naše zemlje.