Reis Kavazović: Pamćenje genocida treba biti opomena da sjeme zla ne ponikne

"On je u tom pogledu sasvim jasan: Reci: ‘Istina je od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje!’ (El-Kehf, 29) Duhovno zastranjivanje jeste jedna velika ljudska nesreća, ali je teže moralno zastranjivanje, činjenje zla ljudima, njegovo negiranje, veličanje i naslađivanje njime. Prema tome, oni koji ne vjeruju u Boga, koji ‘prikrivaju istinu’, neminovno će se suočavati s nesrećama koje će ih pogađati, ili će se u blizini mjesta njihova događati (Er-Ra’d, 31). Uzvišeni je narode uništavao zbog zla kojeg su činili. S posljedicama nevjerovanja ljudi će se suočiti na drugom svijetu”, navodi Kavazović.

Ističe da nemuslimani, svi koji ne vjeruju u Kur’an kao Božiju objavu, mogu usvojiti mnoge ispravne obrasce postupanja i civilizacijski biti napredni i prosperitetni, zahvaljujući svojoj moralnoj ispravnosti. Muslimani su podstaknuti da s njima održavaju prijateljske veze i sarađuju u dobru, razmjenjuju iskustva i međusobno se potpomažu.

"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehane, 8) Oni, pak, koji će se suočiti s velikom Božijom kaznom još na ovom svijetu, pa možda i sa samom propašću, jesu nasilnici, koji čine nasilje i ne kaju se za to. Kur’an to ističe na jedan nedvosmislen način: A zar će biti odveden u propast iko drugi do narod nasilnički?! Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju. A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju. (El-En’am, 47-49.)”, navodi se.

Na ovom svijetu propast dolazi samo s nasiljem, odnosno: nema nasilja, a da za sobom neće povući djelimičnu, ili potpunu katastrofu za počinitelje.

"To je princip koji iznosi Kur’an, knjiga kojoj je neistina strana. On kaže: A koliko je bilo nasilničkih sela i gradova koje smo zbrisali i poslije kojih smo druge narode podigli! (El-Enbija’,11) Razlog uništenja je, dakle, bio taj što su činili nasilje, što otkrivaju njihove riječi: ‘Teško nama’ - oni bi govorili - ‘mi smo, zaista, nasilnici bili!’; I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim. (El-Enbija’, 14-15) Priznavali bi svoje zlodjelo kada bi već bilo kasno. Osim toga, ajet ukazuje na to da je ovaj princip stalno aktivan i da će uvijek biti na snazi. Jer je i Allah uvijek aktivan, uvijek djelatan. Kulle jevmin huve fi še’n! (Er-Rahman, 29)”, stoji u hutbi.

Kavazović potcrtava da političke i druge elite naroda čiji su neki pripadnici počinili užasni Genocid u Srebrenici ne osuđuju ovaj zločin i ne odriču se tih krvoloka. Naprotiv, oni ustrajavaju u njegovom poricanju, negiraju ga, i pored jasnih dokaza, i rade na njegovom zataškavanju i minimiziranju, slaveći počinitelje.

"Čini se da se svijest tog kolektiviteta sporo ili nikako ne mijenja, a to za posljedicu može imati moralnu katastrofu neslućenih razmjera. Pokajanje je dubok čin vjere u svim objavljenim religijama i dotiče samu suštinu vjerovanja. Bez pokajanja su zatvoreni putevi oprosta, putevi spasa, bez pokajanja nema zaštite od silovite Božije kazne. Mi vjerujemo, kada se učini nasilje samo jednoj osobi, ono se protegne i na druge, zahvati i njegove bližnje, prijatelje i poznanike. Kada se učini desetinama, stotinama i hiljadama ljudi, poprimi takve razmjere da se ni sagledati ne može. A između onoga kome je učinjeno nasilje i Boga nema nikakve perde: Bog reagira na njegov zov. Muhammed, a.s., rekao je: ‘Dovu onoga kome je učinjeno nasilje (ili nepravda) Allah uzdiže ponad oblaka i pred njom se otvaraju vrata nebesa. Gospodar tada rekne: ‘Tako mi dostojanstva Moga, pomoći ću te, makar i nakon nekog vremena!’“ (Tirmizi)”, navodi se.

Svima nama, čitavoj našoj Bosni i Hercegovini, učinjeno je nasilje, upozorava Kavazović. Mi, njeni sinovi i kćeri, obraćamo se Gospodaru u našim dovama. On će, ako Bog da, uslišati naš vapaj, našu dovu.

"Mi to svojim bićem i osjećamo. Bosna je puna i šehida, nevino stradalih ljudi od ruku zločinaca, a oni su, po slovu Kur’ana - vječno živi! Braćo i sestre, Naša je obaveza njegovati pamćenje na Genocid, sve dok postojimo. To treba da čine državne, kulturne i vjerske institucije. I obaveza je da ne šutimo na zlo koje nam se čini, već da radimo na njegovom otklanjanju. A Allah pruža svoju podršku onima koji se bore za Istinu!”, poruka je poglavara IZ-a.

Pozivao je sve da u nedjelju 11. jula "klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima kod Srebrenice".

“Za sve nas, a posebno za porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve ljude je ovo dan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni počiniti ljudi našeg vremena”, naglasio je Kavazović.

I ne samo da “uzme pouku nego da se, koliko još danas, oduzme mogućnost svakom zločincu da čini i veliča zlo, da ga opravdava, umanjuje i prikriva, posebno onima koji su najveće zlo već prije počinili”.

“Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje nosimo olakšaj nam. Dopusti da se Istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili. Gospodaru naš, ne dozvoli da na naša pleća padnu tereti koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost - udostoji nas Svojom milošću. Molimo Te, o, Gospodaru naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i zaštiti nas od patnje u vatri! Amin”, zaključuje se u hutbi.