Stručnjak za ustavno pravo Nedim Ademović: Malverzacije su se dešavale, ali to nije izgovor za ugađanje HDZ-u
Kako vidite trenutnu situaciju u BiH?
Otkako je došlo do invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, situacija se na međunarodnom planu promijenila. Demokratski svijet, posebno SAD i EU, shvatio je da je globalni poredak ugrožen, da međunarodno pravo ne igra više svoju odlučujuću i regulatornu ulogu, te da se razvoj i opstojnost demokratije u državama mora žustrije braniti. To je utjecalo i na zaokret dejtonske međunarodne i evropske zajednice naspram BiH. I bilateralni angažmani su pojačani. Posljedično, separatističke struje i etno-nacionalizam u BiH je odmah splasnuo, mada je situacija daleko od poželjne i prihvatljive.
Tu mislite i na angažman visokog predstavnika?
Da, naravno. Bez visokog predstavnika i sveukupne snage koja stoji iza njega, iskreno, mislim da bi integritet BiH bio ugrožen. Separatizam Milorada Dodika je toliko osnažio i dobio podršku populista, etno-nacionalista i klerofašista, uz, naravno, vrlo prisutnu rusku podršku, da sam pomislio u jednom momentu da će se RS odlučiti na deklaraciju o nezavisnosti. I etno-nacionalizam, kojeg HDZ propagira, uz pomoć svojih lobista, teško je uzdrmao kakvu-takvu funkcionalnost države, posebno FBiH. Stoga, angažman visokog predstavnika je bio više no potreban, mada me njegova intervencija stalno podsjeća na našu društvenu i državnu nekapacitiranost da opstojimo kao funkcionirajuće i samosvjesno društvo, te samostalna i suverena pravna i demokratska država.
Pratili ste razvoj situacije oko visokog predstavnika. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Godinama sam isticao da bh. društvo mora samo braniti Ustav BiH, principe suverenosti, demokratije i pravne države. No, danas smo svjesni da bh. društvo, kao protuteg državi, ne postoji. Građani su, kao baza demokratskog uređenja, zbrisani. Našim ljudima, koji žive u BiH nametnut je osjećaj da su oni, prije svega, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, a tek onda građani. Nezavisni mediji ne postoje. Nevladine organizacije ne igraju svoju ulogu. Vjerske zajednice i crkve ne ponašaju se sekularno. Nema sindikalizma. Akademska zajednica, kao i nezavisni intelektualci šute. Takvo devastirano društvo ne može nametnuti sisteme vrijednosti i političke odgovornosti javnih dužnosnika u državi. Naravno, govorim o kritičnoj masi koja je potrebna. Epilog je začarani krug u kojem nema napretka i snage da se društvo i država reformišu. Stoga, angažman visokog predstavnika je nužan da svojim reformskim zakonima uspostavi takav sistem koji će biti pametniji i snažniji od deficita političke odgovornosti. Mislim da je i međunarodna zajednica to konačno shvatila.
Kako cijenite poteze visokog predstavnika?
Vjerujem u gospodina Schmidta. Mislim da nas neće razočarati. Nakon što je došao, bio je samozatajan i povučen, ali je vjerovatno studirao situaciju. Mislim da gospodin Schmidt neće podržati ovu stabilokraciju koja se očigledno dobro etablirala u BiH, a to znači održavanje faktičkog mira uz privid demokratije i prešutnu saglasnost etno-nacionalne, partitokratske autokratije. Mislim da je shvatio da svako odbijanje reformi, posebno onih koje su etnički, vjerski i entitetski neutralne, kao tehnička poboljšanja Izbornog zakona BiH, čisti pokušaj etno-nacionalista da održe ovaj korumpirani sistem od kojeg oni jako dobro profitiraju.
Kad smo kod Izbornog zakona BiH, možete li nam objasniti kako Vi vidite najavu uvođenja cenzusa od tri posto za kantone u FBiH? To je izazvalo najviše reakcija.
Lično, mada ne znam šta se iza kulisa dešavalo i koliko su špekulacije u javnosti tačne, uvjeren sam da do toga neće doći. Naime, nakon višedecenijske borbe međunarodne zajednice, odluka Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, rezolucija Vijeća Evrope da se BiH koliko-toliko demokratizuje, takav potez bi bio apsolutni povratak u prošlost, suprotan evropskim i civilizacijskim vrijednostima. To je očigledno, tu nema puno prostora za raspravu.
Na šta tačno mislite?
Svi mi znamo da je bh. društvo i država, nakon rata, bila podijeljena etnonacionalističkim rješenjima, znači kombinacijama teritorijalnog legitimiteta i većinske etničke komponente. To je bila cijena mira. Međutim, nakon više od decenije, prvo Ustavni sud BiH, u svojoj poznatoj odluci o konstitutivnosti naroda U-5/98, a zatim i Evropski sud za ljudska prava kroz svoje odluke jasno su dali nalog da se vrše reforme u pravcu da svi građani i svi narodi u političkom smislu moraju biti ravnopravni, bez privilegija, bez obzira da li negdje u BiH predstavljaju formalnu ili faktičku manjinu. Cijeli Aneks VII uz dejtonski mirovni sporazum imao je za cilj socijalnu, ekonomsku i političku afirmaciju tih manjina. Uspostavljanje takve jednakosti ne znači negaciju postojanja kolektivnih prava, već negiranja da se ona crpe samo sa teritorije gdje određeni konstitutivni narod predstavlja formalnu ili faktičku većinu. A, ne zaboravimo da su takve cjeline, na žalost, nastale na krvi. Demokratska Evropa već odavno ne priznaje ideologiju "krvi i tla", što etno-nacionalisti zagovaraju. Taj cenzus od tri posto upravo bi otišao u tom pravcu, da se politički legitimitet Hrvata koncentriše na teritoriji par kantona. To bi bilo pogubno za Hrvate, prije svega, ali i ostale.
Možete li to pojasniti?
Ako se hrvatska komponenta Doma naroda Parlamenta FBiH crpi samo sa teritorije gdje su Hrvati većinski narod, šalje se poruka Hrvatima da u drugim kantonima nemaju mogućnost političke afirmacije. Ne zaboravimo, Dom naroda utječe na kompletan segment političkog života Federacije: donosi zakone i druge parlamentarne odluke, utvrđuje povrede vitalnog nacionalnog interesa, bira sudije Vijeća za njegovu zaštitu u Ustavnom sudu FBiH, utječe na izbor izvršne vlasti, predsjednika i potpredsjednika i šta još ne. Dovoljno Vam je reći da se Dom naroda u Ustavu FBIH spominje na stotine mjesta. Stoga, njihovo mjesto političkog života ograničava se na mali dio BiH. To je tragično, ali ne samo to. Svi zaboravljaju da se redukcijom legitimiteta delegata u Domu naroda u smislu da nemaju više građanski, već etnički legitimitet, dovodi posljedično u pitanje njihova nadležnost za mnoga, čisto građanska pitanja, za čije donošenje nije dovoljno imati etnički legitimitet. Stoga, takav potez bi zasigurno tražio cjelovitu reformu nadležnosti Doma naroda. Ova reforma bi, u tom slučaju, bila kad-tad na stolu. Hrvati bi bili višestruki gubitnici.
Pojedini stručnjaci smatraju da uvođenje cenzusa u Izborni zakon i nije nadležnost visokog predstavnika?
Slažem se. Visoki predstavnik bi trebao da interveniše samo tamo gdje postoji ugrožavanje provedbe civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. To jeste veoma široko polje djelovanja, jer, po meni, uključuje sve mjere potrebne za odbranu funkcionalne demokratije i pravne države. Ipak, odluke ne bi trebale zalaziti u sferu čiste političke diskrecije. Mislim da je trenutni način izbora Doma naroda u Ustavu FBiH upravo politička volja građana i naroda u Federaciji, koja nema veze sa Dejtonskim sporazumom ili Ustavom BiH, i da to ne bi smio visoki predstavnik supstituirati svojom političkom voljom.
Šta mislite o legitimnom predstavljanju Hrvata na kojem insistira HDZ?
To ne postoji nigdje danas u civilizovanom svijetu. HDZ želi da izborno-teritorijalnim inženjeringom podijeli birače po etničkim kriterijima, te da umjesto građanskog legitimiteta javna vlast crpi etnički legitimitet. To čak ni Tuđmanu i Miloševiću nije padalo na pamet. Svi ustavi na svijetu koji priznaju kolektivitete kao politički faktor predviđaju pravo zajednica da imaju svoje predstavnike u određenim tijelima, ali ne da ih biraju isključivo te zajednice. SAD su, na primjer, radi afirmacije političkih prava Afroamerikanaca pokušali tako nešto provesti u nekoliko saveznih država kako bi im dali veće šanse političke participacije. Vrhovni sud SAD je to zabranio kao nedemokratsko rješenje. Ne možete birače dijeliti po etničkim, vjerskim ili kakvim već kriterijima.
HDZ tvrdi da je izbor člana Predsjedništva BiH Željka Komšića namješten, a da se mnogi lažno predstavljaju kao Hrvati da bi došli do javne pozicije, pa su time zahtjevi te stranke opravdani?
Tu HDZ ima pravo, dešavale su se malverzacije. Bošnjački političari imaju i moralnu i pravnu obavezu da se ne dešavaju zloupotrebe, a međunarodna zajednica treba provesti mjere sprječavanja manipulacije biračkim tijelom, ali spriječiti manipulacije ili zloupotrebe ne znači da je opravdano uvoditi etničko legitimno predstavljanje.
Šta je sa odlukom "Ljubić" Ustavnog suda BiH?
Odluka "Ljubić" je formalnopravno provedena. Ne može me niko ubijediti u suprotno. Ustavni sud BiH je nakon odluke dao nalog Parlamentarnoj skupštini BiH da izmijeni odredbu Izbornog zakona koja daje pravo svakom konstitutivnom narodu da ima jedno mjesto iz svakog kantona ako takav delegat postoji. To državni parlamentarac nije promijenio u datom roku, pa je sud sam tu odredbu stavio van snage. Time je odluka izvršena. Ako je istinska volja Ustavnog suda BiH bila da se izbrisana rečenica mora zamijeniti novom normom, morao je ostaviti otvoren nalog državnom zakonodavcu, a ne sam staviti ovu odredbu van snage, čime je zatvorio slučaj. Osim toga, zbrku stvara činjenica da u Ustavu FBiH postoji ta ista rečenica: 'U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu'. Ustav FBIH u tom dijelu nije bio predmet odluke "Ljubić". Zašto ne znamo. Međutim, Izborni zakon ne može mijenjati Ustav FBiH jer je Ustav FBiH nadređen u smislu hijerarhije normi. Shodno tome, dok je ova rečenica iz Ustava FBiH na snazi, a koja očigledno politički afirmiše faktičke manjinske zajednice, ona i dalje mora biti kriterij za izbore Doma naroda. To je prepoznao CIK BiH i sasvim pravilno postupio za zadnjim izborima 2018. godine. Shodno tome, ne znam šta bi visoki predstavnik trebao tu da radi, osim da uvede mjere koje će spriječiti etničke manipulacije i etnički izborni inženjering.
Na kakve mjere mislite?
Osjećaj etničke pripadnosti je subjektivna stvar, a ne objektivni kriterij. Međutim, manipulaciju možete spriječiti. Ima dobrih rješenja u praksi. Na primjer, u Južnom Tirolu, bila je uvedena mjera zabrane mijenjanja pripadnosti jezičkoj, talijanskoj ili njemačkoj zajednici, na period od deset godina. Kada se izjasnite da pripadate jednoj od te dvije zajednice, to opredjeljenje vas veže deset godina. To bi se moglo i kod nas uvesti. Ima i drugih primjera, prema tome, može se kad se hoće.
Kako komentarišete izjavu advokata Luke Mišetića u smislu mogućnosti da Hrvatska i Srbija raskinu Dejton jer ga BiH navodno krši?
Nemam potrebe da komentarišem, jer je izjava dosta neozbiljna i zvuči populistički. To je izjava koja želi da poveća šanse inkorporacije "legitimnog predstavljanja" u naš pravni sistem. Kao što sam objasnio, ta tema ne tiče se civilnih aspekata dejtonskog mirovnog sporazuma, samim tim, ne postoji bilo kakav osnov da se o tome raspravlja. Osim toga, u vanjskopolitičkom smislu, takva izjava u ovoj konstelaciji zaista je laička. Prije bi se trebalo raspravljati da li Srbija i Hrvatska poštuju dejtonski mirovni sporazum, drže li se dogovorenih principa ili se miješaju u unutrašnje prilike naše države i zagađuju međuljudske odnose.
Kako vidite izlaz iz ove situacije u BiH?
Izbori se moraju provesti. Prilikom izbora, svi, a posebno Bošnjaci moraju obratiti posebnu pažnju da spriječe nelegitimna miješanja i utjecaje na istinsku građansku volju. Visoki predstavnik bi morao da nastavi sa uvođenjem mjera koje će ojačati demokratske procese i pravnu državu. Nakon izbora mora se stvoriti jedan širi demokratski front da se provedu odluke Evropskog suda za ljudska prava i da se građanski način funkcionisanja države akomodira sa konsocijativnim segmentima, a sve uz poštivanje funkcionalnosti države. Svi zajedno moramo se fokusirati i uložiti mnogo veću energiju na izgradnju pluralnog, sekularnog društva, okrenutog ka zapadnim vrijednostima, te na tom putu posebno voditi računa o manjinama, svim, ne samo etničkim. To je zadatak svih nas. I, ne zaboravimo, državne pravosudne institucije moraju okončati slučaj pokušaja secesije RS. Puno je posla, puno je tema i ne možemo ih gurati pod tepih ako želimo da ostvarimo napredak.
