AfD je doveo Njemačku pred prekretnicu: Da li će biti prekršen "Brandmauer" koji je spasio državu?
Njemačka je iz Drugog svjetskog rata izašla potpuno razrušena, a umjesto principa iz Prvog svjetskog rata, kada su nametnute brojne stvari koje su dovele do Hitlerovog uspona, zemlje pobjednice imale su drugačiju taktiku.
Kroz Marshallov plan su iz SAD-a u Njemačku došle milijarde dolara, ali je to došlo uz "cijenu" koju su svi akteri tada bili izrazito sretni da plate - saradnje s ekstremnim desničarima više ne smije biti.
Taj princip je naknadno dobio svoje ime: Brandmauer, odnosno "firewall", ili "brana" u nešto slobodnijem prijevodu na naš jezik.
Kako je Njemačka odbila pa prihvatila AfD?
Dok se CDU, SPD, Zeleni i druge veće stranke u Njemačkoj međusobno bore na svim frontovima, Brandmauer je bila njihova zajednička politika, pa je tako stranka Alternative fur Deutschland (AfD) ostala van vlasti bez obzira na značajnu popularnost u pojedinim dijelovima Njemačke, upravo zbog principa Brandmauer.
Pokušali su 2014. godine kroz pokret Pegida, koji je okupljao neonacističke i anti-islamističke organizacije u Njemačkoj, da dođu do političkog uspjeha, što su 2017. godine materijalizovali s 94 mjesta u Bundestagu.
Međutim, protesti Pegide su "izlapili", AfD je na izborima 2021. godine izgubio 11 zastupnika, a masovne migracije su od top teme 2015. godine "izgurani" na marginu.
Promjena stiže tokom 2023. godine, kada su "na naplatu" u cijelom svijetu došla dešavanja iz 2020. i 2021. godine, kada su svjetske vlade, od Njemačke do SAD-a, kroz razne programe subvencionirale ekonomije i pokušavale ih spasiti potpunog kraha.
To je dovelo do inflacije zbog koje su građani krivca tražili u nekoj osobi ili grupi, a što su vješto iskoristili desničari širom svijeta - uključujući i AfD.
Inflacija je krivica migranata, kažu iz AfD-a
Naravno, ljudima koji su nezadovoljni zbog cijena treba bilo koja osoba ili grupa ljudi na koju bi mogli pokazati prstom, a stranke poput AfD-a, koje grade svoju političku platformu na isključujućim i populističkim porukama, su to jedva dočekale.
Objašnjenja AfD-a da su migranti krivi za masovno povećanje cijena nemaju smisla, ali se u kriznim situacijama, kako oni pokušavaju predstaviti stanje u Njemačkoj, logika i smisao ne traže, već se identificira krivac.
Kao relativno marginalizovana grupa, migranti su savršena meta koja nema mogućnost za organizovani odgovor, a Nijemci bijesni na svoje vlasti jer smatraju da ih ne štite će se "zaletiti" da ih, bez ozbiljnije grižnje savjesti, za to osude.
Naravno, problem inflacije i povećanih cijena života je kompleksniji, ali se u bijesu ne traže pojašnjenja, već lagana rješenja, a to niko ne radi bolje od populista.
AfD "isturio" Alice Weidel kao nevještu krinku ksenofobične politike
AfD će često, u skladu sa svojim populističkim principima, istaći svoju ko-liderku Alice Weidel kao primjer da oni "nisu onakvi kakvim ih mediji predstavljaju", ali je to krinka za otvoreno ksenofobičnu politiku koju vodi stranka.
Tako je tokom razgovora s Elonom Muskom, milijarderom i bliskim saradnikom Donalda Trumpa, Weidel rekla da "oni ne mogu biti ksenofobni" jer je ona "lezbejka čija je zaručnica iz Šri Lanke."
Radi se o svojevrsnoj distrakciji i pozivanju na identitetsku politiku, koju AfD kritikuje "na svakom koraku", čime se ne negira otvoreno ksenofobna politika, saradnja visokorangiranih članova AfD-a s neonacističkim organizacijama i, generalno govoreći, poruke pune mržnje.
Drugim riječima, reći da AfD nije stranka koja politiku bazira na mržnji i netrpeljivosti jer je Weidel LGBT osoba čija životna partnerka dolazi iz druge države je voditi se logikom da osoba ne može biti rasista jer "ima prijatelje crnce."
Međutim, ovakva kvazi-logika, uz podršku najbogatijeg čovjeka na svijetu i osobe koja je vlasnik jedne od najvećih društvenih mreža na svijetu, funkcioniše u medijskom svijetu čiji konzumenti ne traže širi kontekst.
Hoće li CDU prekinuti 80-godišnji princip koji je izgradio Njemačku?
Vraćajući se na koncept "Brandmauer", može se reći da je on u opasnosti, a da je glavni akter Friedrich Merz, najvjerovatniji budući kancelar Njemačke i lider CDU-a.
U nadi da će "otkinuti" glasače AfD-a, Merz je predložio promjene u imigracionoj politici Njemačke koji u mnogočemu liči na prijedloge AfD-a, a njihovi zastupnici su za to obećali i podršku u Bundestagu.
Merz je rekao da će "prijedlog ići u proceduru bez obzira na to ko će ga podržati", što je izazvalo kritike aktuelnog kancelara Olafa Scholza, ali i njegove bivše stranačke šefice i kancelarke Njemačke Angele Merkel.
U kombinaciji s činjenicom da će AfD vjerovatno osvojiti više od 20 posto podrške na izborima 23. februara, ovo "koketiranje" Merza s AfD-ovskom politikom je, potpuno opravdano, pod pitanje stavio očuvanje principa "Brandmauer."
Merz i CDU bi sa AfD-om imali vjerovatno najkomotniju vlast, dok bi kombinacija s drugim strankama zahtijevala ozbiljne političke pregovore i uključivanje najmanje tri partije u koaliciju.
Tako bi se Merz mogao voditi logikom austrijskih konzervativaca, koji su zbog nedostatka dogovora s drugim strankama sklopili pakt s desničarima iz FPO-a, ali bi tim potezom prekršio princip koji je, između ostalog, održao Njemačku na vrhu Evropske unije.
Naravno, imajući u vidu popularnost AfD-a, održati "branu" protiv desničara je značajno teže, ali bi u isto vrijeme trebao biti poziv na otpor ovoj stranci.
Historijske paralele AfD-a s usponom nacizma tokom 1930-tih godina - izdvajanje jedne grupe kao glavnog krivca, jednostavna rješenja za komplikovane probleme - ne mogu se ignorisati, bez obzira na "ljepši omot" kojeg imaju moderni radikalni desničari.
