Afrički kontinent ponovo je bure baruta: Zapad, Rusija i Kina jednom iskrom mogu sve zapaliti
Osim domaćih problema veliku ulogu imaju i strane države. Bile to bivše kolonijalne sile, bilo novi igrači kao što su Kina i Turska koje imaju velike ekonomske interese. Osim toga kroz plaćenike Wagnera Rusija ostvaruje veliki utjecaj u nizu afričkih država.
Afriku je u 2023. godini osim već postojećih sukoba na kontinentu potreslo i započinjanje građanskog rata u Sudanu te vojni udari u Gabonu i Nigeru. Napeti su odnosi i između Konga i Ruande, koju Kongo optužuje za podršku pobunjeničkoj grupi M23.
Novi-stari problem koji potresa Afriku od početka ovog desetljeća su državni udari. Nakon što je početkom 2000-ih godina došlo do smanjivanja broja državnih udara, u posljednje tri godine državni udari su postali popularan način dolaska na vlast.
U 2020. dogodio se samo jedan državni udar (u Maliju). Zatim je 2021. pet zemalja doživjelo vojne intervencije (Čad, Mali, Gvineja, Sudan i Niger). U 2022. također je bilo pet pokušaja, od kojih su dva, oba u Burkini Faso, uspjela.
Nakon državnog udara u Nigeru, ECOWAS savez koji okuplja zapadnoafričke zemlje predvođene Nigerijom je bio na trenutak od vojne intervencije. Ipak, još uvijek do iste nije došlo, a čini se da se vode pregovori.
Afriku je posebno potresao građanski rat koji je započeo u Sudanu između vojske i paravojnih Snaga za brzu intervenciju.
Sudan
Sukob koji je započeo 15. aprila pokušajem Snaga za brzu reakciju da kojima komanduje kontraverzni i za brojne zločine optuženi Mohamed Hamdan Dagalo poznat kao Hemedti da preuzmu kontrolu nad Khartoumom u međuvremenu se pretvorio u rat iscrpljivanja u kojem vojska masovno koristi zračne napade često pogađajući i civilna područja.
Nekoliko mirovnih inicijativa koje su poduzimale SAD i Saudijska Arabija pokazale su se neuspješnim, a do sada je prema procjenama poginulo i do 10.000 osoba, 1,8 miliona je interno raseljeno dok je preko milion osoba postalo izbjeglicama u susjednim državama.
Stabilnost Sudana je ključna za regiju istočnu Afrike i veliko kretanje stanovništva koje je rat izazvao predstavljaju pravi izazov za susjedne države koje se i same nalaze u prilično haotičnom stanju.
Libija
Jedna od država sa kojima Sudan graniči, a koja i sama ima velike probleme je Libija. Nakon što je u pobuni 2011. godine svrgnut i ubijen Moamer Gadafi država gotovo da nije imala period duže stabilnosti niti je formirana stabilna vlast.
Trenutno je de facto podijeljena između Vlade Nacionalnog jedinstva koju (GNU) koja je formirana u martu 2021. sa sjedištem u Tripoliju, s Abdul Hamidom Dbeibehom kao međunarodno priznatim premijerom. Ovu vlada ima veliku podršku od Turske. Iako je smještena u Tripoliju, GNU ima probleme nad osiguravanjem stabilnosti grada. Tako je u augustu došlo do sukoba između rivalskih skupina koje su ostavile krvavi trag.
Ovo je bila jedina libijska vlada po prvi put u gotovo sedam godina, uspješno zamijenivši paralelne uprave koje su postojale od 2014.
No to je kratko trajalo i u martu 2022. zemlja je ponovno podijeljena kada je parlament sa sjedištem na istoku formirao suparničku Vladu nacionalne stabilnosti (GNS) pod vodstvom premijera Fathija Bashaghe. Na vladu sa sjedištem u Tobruku veliki utjecaj ima General Khalifa Haftar, koji ima snažne veze sa Rusijom i Egiptom.
Somalija
Somalija se obično uzima kao primjer propale države, sa centralnim vlastima koje nemaju kontrolu nad velikom teritorijom i moćnim ogrankom Al Kaide, Al Shabaabom kao velikim problemom.
Savezna vlada pokrenula je ofanzivu velikih razmjera protiv al-Shababa u regijama Mudug i Galgaduud u centralnim dijelovima zemlje. Milicije klanova također su pružile podršku snagama koje su, kako je vlada rekla, na putu da završe prvu fazu operacije.
Također, vlada je ponudila amnestiju militantima al-Shababa u toku ove vojne ofanzive, ovo je protumačeno kao način da se dio boraca ove grupe ukloni sa bojnog polja.
Ipak, ova teroristička grupa nije bezopasna. U maju su u njihovim napada ubijena 53 vojnika iz Ugande koji su bili članovi mirovnih snaga, a julu u samoubilačkom napadu na vojnu akademiju ubijeno je 30 somalijskih vojnika.
Kongo
Iz UN-a su upozorili kako u istočnom Kongu čak osam miliona ljudi ima hitnu potrebu za pomoći, a žene i djevojčice izložene su masovnom seksualnom nasilju. U čitavom Kongu čak 26 miliona ljudi gladuje i potrebna im je pomoć da bi se prehranili.
Sukob tinja već desetljećima u mineralima bogatom istočnom Kongu, gdje navodno postoji više od 130 naoružanih grupa koje se bore uglavnom za kontrolu zemlje i rudnika, iako neke grupe pokušavaju zaštititi svoje zajednice.
Borbe su se rasplamsale krajem 2021. kada se M23, pobunjenička grupa povezana sa susjednom Ruandom koja je uglavnom bila u stanju mirovanja gotovo jedno desetljeće, ponovno pojavila i počela osvajati teritorij. M23 postao je poznat 2012. kada su njegovi borci zauzeli Gomu, najveći grad u istočnom Kongu na granici s Ruandom.
Nedavno su napadi Savezničkih demokratskih snaga, za koje se vjeruje da imaju veze s ekstremističkom skupinom Islamska država, također porasli zajedno s nasiljem među zajednicama.
U otporu protiv M23, kongoanska vlada se u dobroj mjeri oslanjala na paravojne grupe kao što su Mai Mai i Demokratske snage za oslobođenje Ruande (FDLR), s Hutu većinom. Korištenje paravojnih formacija doprinosi pojavi nekontrolisanih zločina nad civilnim stanovništvom.
Etiopija
Nakon što je okončan sukob sa snagama regije Tigraj, Etiopiji nije trebalo dugo da upadne u drugi građanski sukob. U aprili ove godine počeo je sukob između etiopske vojske i snaga regiona Amhara koje podržava milicija Fano. Snage Amhare su u sukobu u Tigraju podržale etiopsku vojsku protiv pobunjenika.
Sukob je započeo nakon što je etiopska vojska upala u regiju Amhara kako bi razoružala specijalne jedinice Amhare i druge regionalne saveznike, što je rezultiralo otporom lokalnih oružanih snaga i nizom demonstracija u Gondaru, Kobou, Sekoti, Weldiji i drugim gradovima 9. aprila.
U augustu je vojska Etiopije uspjela da uspostavi kontrolu nad većinom gradova u Amhari i potisne Fano miliciju u manja mjesta. U toku operacija desili su se i zločini, a u samo jednom napadu dronom u gradu Finote Selam ubijeno je 26 mrtvih civila i 55 osoba ranjeno.
Velike sile i Afrika
Resursi afričkih država i globalno gledajući najmlađa populacija mogu biti veliki zalog za budućnost, ali da bi se prilika iskoristila neophodno je izgraditi nove odnose sa razvijenim državama bazirane na puno poštenijim principima nego do sada.
Francuska je početkom godine najavila odustajanje od politike Francaafrique. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je prilikom posjete Kongu pozvao a izgradnju novog balansiranog odnosa sa Afrikom i reduciranje francuskog vojnog prisustva u zapadnoj Africi.
"Cilj ove nove ere je rasporediti našu sigurnosnu prisutnost u pristupu temeljenom na partnerstvu", rekao je Macron početkom marta.
Ipak, pokazalo se da zapadne sile moraju biti puno opreznije u napuštanju Afrike jer države kao što su Rusija i Kina nemaju probleme kao što su pritisak javnosti i moralna ograničenja prilikom uspostavljanja utjecaja.
Rusija je posljednjih godina u nizu afričkih država svoj utjecaj projektovala kroz Wagner koji je optužen za brojne zločine na teritorijama kojima je djelovao, posebno u Centralnoafričkoj republici. Kina je sa druge strane u proteklom desetljeću izgradila veliki ekonomski uticaj u nizu država, koji se sada pretvara i u političku moć.
Ne treba zanemariti ni utjecaj Turske koja se, osim u sjevernoj Africi, posebno Libiji, pozicionirala i u Somaliji te započela proces popravljanja odnosa s Egiptom.
Budućnost Afrike nije samo u njenim rukama, a preklapanje interesa velikih sila bi ukoliko Afrikanci ne budu oprezni moglo dovesti do brojnih sukoba u budućnosti.
