"Albanska sestra" i konzervativac u duši: Giorgia Meloni između demona prošlosti i sna o boljoj Italiji
Od oktobra 2022. godine Giorgia Meloni, ujedno i predsjednica stranke Braća Italije, upravlja kormilom italijanskog broda. U međuvremenu, brojne pesimistične najave koje se odnose na politički pravac kojim bi se Italija mogla kretati za vrijeme njenog mandata, za sada su ostale samo na nivou predviđanja, procjena i analiza, a politička realnost koju je Meloni ponudila Italiji, Evropi i svijetu znatno je drugačija nego što se očekivalo.
Međutim, najave i skepsa koja je i dalje prisutna u javnom prostoru definitivno nije bila bez pokrića. Prije dolaska na vlast, Meloni je u javnosti imala imidž ekstremne desničarke i političarke koja gaji anti-EU narativ, manje-više sličan onome koji je prisutan i u drugim desničarskim političkim opcijama širom Evrope, uključujući Poljsku, Mađarsku, Njemačku i Španiju.
Tradicionalne vrijednosti, nacionalizam, konzervativni stavovi, "država prije svega", bile su samo neke od ideja vodilja Giorgie Meloni u godinama prije dolaska na vlast.
Stranka Braća Italije koju Meloni predvodi, također nije bila izuzeta od negativnog imidža u italijanskoj javnosti. Zajedno sa Meloni, stranku su 2012. godine osnovali Ignazio Benito La Russa te Guido Crosetto, aktuelni ministar odbrane Italije.
U kontekstu cijele priče o stranci Braća Italije naročito je interesantna priča njenog osnivača La Russa o kojem su brojni italijanski mediji pisali kako gaji hobi sakupljanja fašističkih relikvija, uključujući fotografije, medalje i statue na kojima je prikazan italijanski fašistički lider Benito Mussolini.
"Postoji čak i komunistički simbol, ali smo ga stavili ispod Mussolinijevih nogu", rekao je La Russa u jednom od videosnimaka.
Pozadina formiranja stranke Braća Italije i fašistička ideologija koja se neminovno vezala za stranku, postala je breme koje je sa sobom morala ponijeti i tada mlada Meloni. Nije da za to i sama nije davala povoda. U brojnim obraćanjima na desničarskim skupovima, Meloni je godinama unazad ponavljala stavove koji se danas mogu ocijeniti potpuno desničarskim i u skladu sa politikom koju vodi dobar dio stranaka u EU.
"Želim reći da prirodnoj porodici, ne LGBT lobiju. Da seksualnom identitetu, ne rodnoj ideologiji. Ne islamističkom nasilju, da osiguranju granica. Ne masovnoj migraciji, ne velikim međunarodnim finansijerima, ne briselskim birokratama. Ja sam Giorgia, ja sam žena, ja sam majka, ja sam kršćanka", govorila je Meloni 2019. godine.
Opisujući njenu karijeru i politike koje preferira, mediji u Italiji su također iz arhiva izvukli njenu izjavu iz 1996. godine kada je kao mlada politička aktivistica i članica neofašističkog Italijanskog socijalnog pokreta (MSI) opisala Mussolinija kao dobrog političara.
"Mislim da je Mussolini bio dobar političar.Sve što je uradio, uradio je za Italiju", rekla je tada mlada Meloni.
Njena politička povezanost sa italijanskim desničarima, saradnja sa Silviom Berlusconijem i niz kontroverznih stavova, Meloni su definirali kao perjanicu italijanskog desničarskog pokreta. Pored stavova o Mussoliniju, ali i o tradicionalnim i drugim vrijednostima, Meloni je šokirala i objavom u augustu 2022. godine kada je na društvenim mrežama objavila videosnimak na kojem je prikazano kako migrant zlostavlja ženu u gradu Piacenza.
"Ne može se šutjeti pred ovom užasnom epizodom seksualnog nasilja nad Ukrajinkom koju je izvršio tražitelj azila. Podrška ovoj ženi, učinit ću sve što mogu da vratim sigurnost u naše gradove", napisala je Meloni iznad objavljenog videosnimka.
"Peglanje" imidža i vanjskopolitički ciljevi
Prateći cijeli kontekst političke karijere Giorgie Meloni, bilo je i za očekivati kako će njen dolazak na vlast izazvati veliku zabrinutost među svima onima koji njeguju nešto drugačije stavove.
Ukoliko se u obzir uzme i činjenica da je Meloni vladu formirala sa desničarskim strankama Forza Italia i Ligom Mattea Salvinija te tako kreirala prvu koaliciju krajnje desnice u Italiji još od Drugog svjetskog rata, bilo je i za očekivati da će se svaki potez Giorgie Meloni analizirati duplo više nego inače.
Ipak, italijanska premijerka je u skoro godinu mandata pokazala i drugu stranu koju karakterizira mnogo zreliji pristup kako prema unutrašnjem tako i na vanjskopolitičkom planu gdje se i dalje nije odustalo od desničarskog narativa, ali je ta energija znatno bolje kanalisana kada se govori o odnosima sa Briselom i glavnim evropskim saveznicima.
Prije svega, ono što se italijanskoj premijerki naročito spočitavalo na početku mandata jesu potencijalni dobri odnosi sa Rusijom i predsjednikom ove države Vladimirom Putinom. Međutim, od prvog dana svog mandata, Meloni je pokazala kako će Italija bez ikakvih kalkulacija stati uz Ukrajinu i njenog predsjednika Volodimira Zelenskog.
"Ne možemo dovoljno naglasiti da je Ukrajina žrtva brutalne i nepravedne agresije Ruske Federacije. Ponovili smo predsjedniku Zelenskom da ćemo nastaviti pružati sveobuhvatnu podršku Ukrajini dokle god to bude potrebno. Mi ćemo nastaviti da osiguravamo našu snažnu podršku za striktnu primjenu sankcija kao što obećavamo i našu podršku miru, sve dok je on pravedan", rekla je Meloni nakon susreta sa Zelenskim.
Kada se govori o odnosu Meloni prema "ukrajinskom pitanju" naročito je interesantno analizirati njen govor prije pet mjeseci u Parlamentu Italije kada je izuzetno emotivno govorila o dešavanjima u Ukrajini.
"Ako se zaustavimo (u pomaganju Ukrajini op.a.), mi dopuštamo. Stvari treba početi zvati pravim imenom. Ako se zaustavimo, mi dozvoljavamo invaziju na Ukrajinu. Nisam licemjerna toliko da trgujem sa riječju invazija za riječ mir. Vjerujem da ne smijemo dozvoliti invaziju na Ukrajinu, ali isto tako to ne znači da nećemo raditi na mirovnom planu ili rješenju sukoba. Mislite da stvarno neko voli rat? Da uživamo u ovakvom okruženju? Ne. Ipak, situacija je nešto više kompleksna nego što to propaganda opisuje. Mislite li da treba dati okupirane teritorije Moskvi ili ne? One teritorije na kojima je održan referendum? To su samo neke stvari koje bi voljela da čujem kada ozbiljno razgovaramo o miru. Sve ostalo je propaganda na štetu suverene nacije. To je neodgovorno", poručila je tada emotivna Meloni.
Ono što karakteriše vanjsku politiku Giorgie Meloni jeste i odnos prema Francuskoj, Briselu, ali i Zapadnom Balkanu, naročito Albaniji. Konkretno, kada se govori o odnosima s Francuskom, postalo je i više nego očigledno kako Meloni i prvi čovjek ove države Emmanuel Macron imaju poprilično buran odnos koji se prije svega veže za migrantsku krizu koju Italija, uz Grčku, najviše osjeti na svojoj koži.
Odnosi između zemalja su se naročito narušili kada je francuski ministar unutrašnjih poslova izjavio kako je Rim nesposoban za upravljanje migracijama.
"Meloni i njena vlada nisu bile zadovoljne. U novembru 2022. Francuska je bila ta koja je bila ogorčena italijanskom desničarskom koalicijom kada je odbila da primi spasilački brod Ocean Viking i njegovih 230 migranata spašenih na moru, koji su morali biti preusmjereni u francuski Toulon", navodi Politico.
Međutim, ono što treba reći kada se govori o odnosu Macrona i Meloni jeste i kontekst politike na nivou Evropske unije gdje se Macron već godinama nameće kao lider procesa na nivou EU. Ipak, od preuzimanja vlasti u Italiji, popularnost Meloni u evropskim političkim krugovima raste, što bi Macronu moglo stvoriti i velike glavobolje 2024. godine kada su zakazani izbori za Evropski parlament.
"Macron i njegovi saveznici boje se da bi uspjeh Giorgie Meloni mogao biti zarazan i dodatno oslabiti francusku vladu", rekao je Nicola Procaccini, europarlamentarac iz Melonijeve stranke Braća iz Italije.
Dok vodi tihi rat sa Macronom, Meloni na drugoj strani pokušava nametnuti Italiju kao predvodnicu upravljanja migracijama na prostoru Evropske unije. Potez koji je u tom smjeru napravila Meloni odnosi se i na sporazum sa Tunisom.
Upravo je premijerka Italije, zajedno sa predsjednicom Evropske komisije, bila posrednik u potpisivanju sporazuma o strateškom partnerstvu između EU i Tunisa, a koji se odnosi na pooštravanje graničnih kontrola i suzbijanje ilegalnih migracija.
Sporazum sa Tunisom, vladi Kaisa Saieda trebao bi obezbijediti nekoliko stotina miliona eura pomoći u kontroli migracija, ali i u reguliranju ekonomije koja se nalazi na granici ponora.
Ukoliko se posmatra politika Meloni u kontekstu migracija, također se može primijetiti promjena u odnosu na ranije stavove. Dok se prije ulaska u vlast zalagala za pomorsku blokadu i odbijanje migranata, Meloni je odlučila pitanje migracija pretvoriti u političku bitku u kojoj želi sebe istaknuti kao vođu procesa.
Dio takve politike je i odluka iz jula 2023. godine gdje je italijanska vlada saopćila kako će izdati 425.000 radnih dozvola za državljane van EU između 2023. i 2025. godine što je premijerka ocijenila kao još jedan način borbe protiv ilegalnih migracija.
Kada se govori o italijanskoj vanjskoj politici tokom mandata Meloni, vrijedi spomenuti i činjenicu kako je Italija dosta veću pažnju počela posvećivati Balkanu koji je Meloni ocijenila strateški izuzetno važnim za Italiju, ali i cijelu Evropsku uniju.
Da vlada Meloni ozbiljno shvata svoj zadatak na Balkanu dovoljno govori i činjenica kako je ministar vanjskih poslova Italije Antonio Tajani u Rimu organizovao sastanak sa šefovima diplomatija zemalja Zapadnog Balkana čime se željela poslati poruka kako Italija želi imati centralnu ulogu u odnosima EU sa zemljama regije.
Poseban odnos Meloni, kada se govori o Balkanu, ima sa Albanijom, tačnije sa premijerom ove zemlje Edijem Ramom. Tradicionalne dobre odnose između zemalja, Meloni i Rama žele unaprijediti i potenciranjem veće turističke razmjene, a samo tokom ovog ljeta lideri zemalja održali su nekoliko formalnih i neformalnih susreta na kojima se upravo potenciralo unapređenje turističke saradnje.
"Premijerka je otputovala u Albaniju gdje je imala i privatni sastanak sa Edijem Ramom. Meloni je u Albaniji provela dva do tri dana sa svojom porodicom. Meloni je prihvatila Ramin poziv da posjeti albansku obalu koju je tokom ljeta posjetilo oko 500.000 Italijana", piše Sky Italia.
Njenu politiku komentirao je i sam Rama koji ju je nazvao "albanskom sestrom".
"Uvijek sam imao odlične odnose sa svima. Giorgia nije za mene iznenađenje, ali jeste za euroatlantski blok. U svim međunarodnim okolnostima na nju se gleda sa opipljivim poštovanjem, ima harizmu i govori prave stvari. Visok sam 198 cm, ali kada ona progovori izgleda viša od mene. Divim joj se", rekao je Rama.
Politike kod kuće
Za razliku od vanjskopolitičkog imidža, vlada premijerke Meloni kod kuće kuburi sa brojnim problemima i izazovima koji se prije svega vežu za ekonomsko stanje države.
Odluka koja je izazvala najveće kontroverze odnosi se na uvođenje poreza od 40 posto na ekstraprofit banaka što je izazvalo velike turbulencije u bankarskom sektoru. Meloni je izjavila kako je odluka o uvođenju dodatnog poreza njena ideja.
"Učinila bih to ponovo. Zato što vjerujem da se prave stvari moraju tako učiniti. Ovo je odluka koju sam donijela na svoju ruku", rekla je Meloni.
Problem sa kojim se suočava Meloni na domaćem tlu odnosi se i na prognoze rasta BDP-a Italije. Evropska komisija je 11. septembra objavila izvještaj u kojem se smanjuju prognoze za rast BDP-a ove zemlje.
"Očekuje se kako će BDP porasti za 0,9 posto ove godine i 0,8 posto u 2024. godini. Vlada u Rimu predviđala je rast od 1 posto ove godine i 1,5 posto naredne godine", piše Reuters.
Odluka koja ne ide na ruku Meloni je i ona koja se tiče ulaganja njemačke Lufthanse u italijansku aviokompaniju ITA Airways. Iako je vlada odobrila ovaj projekat, Evropska komisija i dalje nije dala odobrenje što dodatno remeti planove Meloni.
"Ista Evropska komisija koja je godinama tražila od nas da pronađemo rješenje za problem ITA-e, a onda ga blokira kada dođemo do rješenja", poručila je.
Veliko pitanje koje Meloni treba rješavati na unutrašnjem planu odnosi se i na saradnju sa Kinom, odnosno Saudijskom Arabijom. Iako je Italija jedina članica G7 koja se može pohvaliti nizom sporazuma sa Kinom, čini se kako Meloni sve više razmatra izlazak države iz inicijative Pojas i put.
Uprkos potenciranju saradnje sa Pekingom, ukoliko se odluči za ovakvu odluku, Meloni će se najvjerovatnije naći na udaru Pekinga koji bi tako izgubio izuzetno važnog partnera u okviru inicijative koja je na snazi više od deceniju.
S druge strane, Italija se pokušava sve više otvoriti prema Saudijskoj Arabiji. Ekspanziju saudijske ekonomije prepoznala je i Meloni, a mediji u Italiji ističu kako se premijerka "udvara" državnim saudijskim fondovima kako bi Saudijska Arabija investirala novac u strateški fond Italije pod nazivom "Made in Italy", a kroz koji se planiraju višemilionska ulaganja u italijansku privredu.
Ono što najviše opterećava Meloni na unutrašnjem planu jesu odnosi među koalicionim partnerima. Kada se govori o odnosima sa političkim partnerima, najčešće rasprave odvijaju se na relaciji Meloni - Sallvini čija politika bi mogla predstavljati veliki uteg oko vrata premijerki.
Uprkos gotovo identičnim stavovima, politike Meloni i Salvinija značajno se razlikuju prije svega u pristupu. Dok je Meloni od dolaska na vlast svoje stavove značajno prilagodila realnoj situaciji, Salvini je i dalje ostao "tvrda struja" kojom dominiraju antievropski i kontroverzni narativi.
Sukobi na relaciji Meloni - Salvini gotovo su svakodnevni, a najčešće se odnose na pitanja migracija gdje Salvini i saradnici zamjeraju premijerki značajno odstupanje od stavova koji su je krasili uoči dolaska na vlast.
Pored svih problema, za Meloni je opterećenje i njeno političko naslijeđe i stavovi koji je i dalje prate na svakom koraku. Dok sa jedne strane Meloni sebe nastoji prikazati kao snažnu ženu i majku koja svoje dijete vodi i na sastanke sa najvažnijim svjetskim zvaničnicima, Italijani joj spočitavaju kako je do sada učinila malo toga kako bi zaštitila žene od nasilja, naročito na jugu države gdje su ovakvi slučajevi najčešće zastupljeni.
U "peglanju" imidža joj ne pomaže ni njen partner Giambruno koji je prije nekoliko dana izrekao stav koji je naišao na velike kritike javnosti.
"Ukoliko idete da plešete, imate pravo i da se napijete. Međutim, ako izbjegnete ispijanje alkohola i gubljenje svijesti, onda ćete vjerovatno izbjeći i upadanje u nevolje", rekao je Giambruno.
Tim povodom novinari su pitali Meloni da se osvrne na ovaj komentar te da odgovori da li dijeli mišljenje o ovoj temi.
"Mislim da je Andrea Giambruno brzopleto i asertivno rekao nešto drugačije od onoga što su mnogi protumačili. Nije rekao da ako neko hoda u mini suknji može biti silovan", rekla je Meloni.
Pred Italijom, kako na unutrašnjem tako i na vanjskom planu, i dalje je mnogo izazova. Ekonomija koju konstantno pogađaju problemi, politički sukobi i odluke koje zahtijevaju vrijeme kako bi se mogle ocijeniti - sve su to stvari sa kojma se vlada Giorgie Meloni suočava.
U svemu tome, premijerka Meloni se sa jedne strane suočava sa vlastitim demonima iz prošlosti, neofašističkom pozadinom organizacija u kojima je provela mladost, a sa druge strane i snom o boljoj Italiji koja će postati relevantan faktor u Evropi.
Prva premijerka u historiji zemlje osim što ima za cilj učiniti Italiju boljom, istovremeno želi sebe nametnuti kao vođu konzervativne struje u cijeloj EU, naročito u kontekstu izbora 2024. godine.
Za razliku od buntovnih Mađara i Poljaka, pristup Meloni prema Briselu znatno je zreliji, "evropskiji", ali opet dovoljno konzervativan kako bi se osjetila razlika između onoga što je Meloni ranije nazivala birokratkim Briselom i drugih centara moći na Starom kontinentu.
Da li će Meloni uspjeti u svojoj namjeri, pokazat će vrijeme, a prva prilika za to pružit će se već 2024. godine koja bi mogla biti presudna za dalju političku orijentaciju Evropske unije. Giorgia Meloni u tom odnosu snaga može imati izuzetno važnu ulogu.
