Argentina bira predsjednika: Politika i građani između tantričkog seksa i hiperinflacije

Priliku da bira novog predsjednika danas će imati 45 miliona građana, a da je izborna utrka izuzetno tijesna dokaz su i dva kruga predsjedničkih izbora što znači da Argentinci na neki način predsjedničku kampanju "žive" već duži period.

Prvi krug izbora održan je 22. oktobra i na listi se našlo ukupno pet kandidata. Međutim, u drugom krugu izbora knjiga je spala na dva slova - aktuelnog ministra ekonomije Sergija Massu te kandidata desničarske političke koalicije Javiera Mileija.

U prvom krugu izbora Sergio Massa, koji se kandidovao ispred peronističke unije stranaka, osvojio je 36 posto glasova, dok je njegov protivkandidat Milei ostao na 30 posto glasova. Naravno, ukoliko se u obzir uzme činjenica da su tri kandidata okončali svoje političko putovanje već u prvom krugu, jasno je kako će drugi krug izbora donijeti veliku neizvjesnost.

Ipak, ono što je najvažnije za spomenuti kada je riječ o izborima u Argentini jeste sljedeće - ko su zapravo kandidati za predsjednika i oko kojih tema su se najviše lomila koplja tokom kampanje.

Glas razuma u vremenima inflacije

Već duži period, Argentina se nalazi u velikoj ekonomskoj krizi. Ukoliko se posmatra historijat države, problemi sa finansijama nisu nešto što je novo za vlasti u ovoj južnoameričkoj zemlji. Međutim, ovaj put, situacija je nešto ozbiljnija. U septembru 2023. godine, statistika je bila neumoljiva - inflacija se kretala oko 138 posto, neto devizne rezerve su bile u debelom minusu, štediše su počele odbacivati domaću valutu, a recesija se sve češće spominjala kao realno stanje.

JP Morgan je ranije procijenio kako bi Argentina mogla okončati godinu sa rekordnom inflacijom od čak 210 posto, a analitičari su pojasnili kako se država nalazi u izuzetno nezavidnoj situaciji.

"To je privreda koja je na intenzivnoj njezi. Glavni izazov je izvući Argenitnu iz stagnacije, ali da biste to učinili morate smanjiti inflaciju", naveli su analitičari.

U takvom okruženju, država se okrenula i predsjedničkoj kampanji gdje je upravo ekonomija bila jedan od ključnih izbornih programa i jednog i drugog kandidata. Ipak, njihov pristup ovom problemu bio je značajno drugačiji, baš kao što su i njihove političke ideologije.

Kandidat koji je osvojio najviše glasova, ukupno 36 posto, Sergio Massa, političar je za kojeg se može reći kako je gradio političku karijeru na uobičajen način u takvoj profesiji. Dijete italijanskih migranata u politici je još od kraja osamdesetih godina, a kroz karijeru je obnašao niz političkih funkcija.

Kada se govori o političkoj ideologiji, za Massu se ističe kako spada među sljedbenike peronizma, ideologije koja je zasnovana na političkom djelovanju bivšeg predsjednika Juana Dominga Perona, a koja je prije svega fokusirana na socijalnu pravdu, ekonomsku nezavisnost i politički suverenitet.

Ono što je interesantno, Massa je tokom karijere bio član kabineta u vladi Cristine Kirchner kao i zaposlenik u vladi njenog supruga Nestora Kirchnera koji je vladao Argentinom u periodu od 2003. do 2007. godine.

Međutim, vremenom, Massa se udaljio od politike bračnog para te je bio jedan od onih političara koji je pokušavao stvoriti potpuno novi sistem.

"Massa je bio šef kabineta Kirchner, ali se onda sukobio sa njom i odlučio je da osnuje svoju stranku. Kasnije se vratio politici 'peronizma' iako je izgubio brojne simpatizere", navodi se u analizi Reutersa.

Kada je riječ o politici koju Massa vodi, ono po čemu je najviše obilježen jeste mandat ministra ekonomije koji obnaša od 2021. godine. Ukoliko se uzme u obzir činjenica da je Argentina baš u tim godinama, a ispostavit će se sve do danas, doživjela skoro pa potpuni ekonomski kolaps, jasno je kako je Massina pozicija u svemu tome posebno značajna.

"U sedmicama prije glasanja, tokom ministarskog mandata, Massa je proširio socijalne beneficije za velike segmente društva te je smanjio porez na dohodak. Analitičari su upozorili da bi te mjere mogle ugroziti dogovor s MMF-om koji poziva na smanjenje države potrošnje u Argentini", piše Washington Post.

Ipak, potpuno je jasno kako će Massi, ukoliko postane predsjednik države, za izlazak iz krize biti potreban niz mjera.

Između ostalog, Massa je najavio povećanje izvoza čime bi se zatvorili deficiti i omogućilo državi da plaća dugove.

Prema onome što je najavio, Massa ističe četiri glavna stuba plana kada je riječ o razvoju ekonomije.

To je prije svega fiskalni bilans što namjerava postići ukidanjem subvencija. Također, najavio je intervencije Centralne banke kako bi se održala vrijednost argentinskog pezosa. Jedna od mjera koju je Massa najavio je i izmjena poreza na dohodak kojom namjerava uvesti mjeru da će porez plaćati samo onih koji zarađuju više od 1.770.000 pezosa.

Kada je riječ o vanjskoj politici, mnogi ističu da bi Massa mogao Argentinu znatno više okrenuti prema Kini.

"Kao ministar, Massa je osigurao 3,05 milijardi dolara kineskih investicija u željeznice, litijumske projekte i obnovljive izvore energije. Argentina je u septembru uplatila i 2,7 milijardi dolara duga MMF-u u kineskoj valuti što i nije naišlo na odobravanje centrale MMF-a", pojašnjava se.

Ipak, i pored svih nevolja koje je donio Argentini, brojni građani u ovoj državi Massu vide kao "glas razuma" i čovjeka koji predstavlja političara svjesnog situacije te koji će pokušati, uz što realnije mjere, vratiti Argentinu na pravi put.

Dame i gospodo, Javier Milei...

Za razliku od Sergija Masse koji je u politici već toliko dugo da je stekao i status političkog kameleona, njegov protivkandidat Javier Milei imao je nešto drugačiji put. Put u kojem je politika igrala najmanju ulogu.

Čupavi kandidat za predsjednika države, imao je poprilično zanimljivu životnu priču. Odrastao je u porodici gdje je za majku i oca tvrdio kako su ga zlostavljali. Tokom mladalačkih i buntovničkih dana, Javier Milei isprobao je gotovo sve. Okušao se u fudbalu, a jedno vrijeme bio je i član benda "Everest" koji je većinom svirao pjesme Rolling Stonesa.

Nakon neuspjeha u muzici i sportu, Milei se okrenuo ekonomiji te je više od 20 godina predavao predmete koji se odnose na makroekonomiju.

Ipak, ni to Mileiju nije bilo dovoljno te se vremenom sve više uključivao u medijski sektor pa je vremenom postao zvijezda brojnih tv emisija koje su između ostalog uključivale i političare.

Prije političke karijere, Milei se hvalio i činjenicom da je radio i kao instruktor tantričkog seksa, meditativnog oblika odnosa zasnovanog na istočnjačkoj filozofiji gdje je krajnji cilj zapravo uživanje.

"Još uvijek prakticiram tantrički seks. Ja sam učitelj. Koncept tantre je u velikoj mjeri na liniji liberalizma", rekao je Milei u jednoj od emisija.

Životni skokovi od muzike preko fudbala pa sve do ekonomije i tantričkog seksa, u Mileijevom slučaju značili su samo jedno - politička karijera također mora graničiti sa određenim nivoom ludila.

Iako je u politici relativno kratak period, Milei je već sada svojim radikalnim pristupom uspio privući brojne simpatizere. Naime, kada se govori o politici za koju se Milei zalaže, ovaj političar je često sebe opisivao kao anarho-kapitalistu i čovjeka koji namjerava gotovo u potpunosti izmijeniti sadašnji sistem vlasti u Argentini.

Jedan od motiva tokom izborne kampanje Javiera Mileia bila je i motorna pila koja je ujedno predstavljala i simboličnu poruku da namjerava rezati državnu potrošnju. Plan je, prema njegovom mišljenju, veoma jednostavan - ukinuti veliki broj ministarstava, "ugasiti" Centralnu banku, smanjiti javnu potrošnju te prodati državne kompanije.

"Kasta drhti od nas. Plan motorne pile ima za cilj zategnuti uzde trošenja koje koriste korumpirani političari", poručio je Milei.

Osim ovih mjera, Milei kao idealno rješenje za Argentinu vidi i ukidanje nacionalne valute i potpuno dolarizaciju države što je potez koji je šokirao brojne ekonomiste.

"Sama mogućnost da Milei bude predsjednik već uzrokuje ekonomske potrese. Argentinski pezos je pao u odnosu na dolar posljednjih sedmica - za nešto što stručnjaci djelimično krive za Mileijeve napade na valutu za koju kaže da vrijedi manje od 'izmeta'", analizira Guardian.

Jedan od onih koji je zasmeta Mileiu tokom bavljenja politikom je i papa Franjo.

"Nazvao ga je imbecilom i predstavnikom zla na Zemlji i to iz razloga jer brani društvenu pravdu. Također, rekao je kako je papa na strani zla jer brani poreze", navode argentinski mediji. U "naletu bijesa", na platformi X, odnosno nekadašnjem Twitteru, Milei je označio profil pape Franje te mu je napisao kako Isus nije platio poreze.

Uprkos politici koja se teško može opisati zdravorazumski, Milei očigledno ima određeni broj simpatizera koje su njegovi stavovi, koje mnogi porede sa Bolsonarom i Trumpom, privukli te koji izazivaju pažnju određenog dijela javnosti u Argentini.

U jeku velike ekonomske krize i perioda kada se u siromaštvu nalazi 40 posto populacije, Argentinci će se naći pred zanimljivim izborom - da li za predsjednika izabrati čovjeka koji je na neki način i krivac za aktuelno ekonomsko stanje ili vlast dati "Luđaku", kako ga je u jednoj od knjiga opisao pisac Juan Luis Gonzalez.

Uzevši u obzir aktuelnu situaciju, Argentinci koji god put da izaberu gotovo sigurno će pogriješiti. Međutim, u kontekstu Južne Amerike, sve ono što se na "prvu loptu" čini kao greška, čudnim spletom okolnosti može se pretvoriti u priliku. Jesu li Milei, odnosno Massa, jedna od tih prilika - pokazat će vrijeme.