Baltičke države između zabrinutosti i nade uslijed grupiranja ruske vojske na ukrajinskog granici
Tri predsjednika koja su se sastala u Kijevu početkom božićne sedmice su na vrlo različite načine pogođena istim problemom: Ukrajina pod vodstvom Volodimira Zelenskog suočava se s masovnim grupiranjem ruskih trupa na svojoj granici. Poljska je pak domaćin američke baze sa protivvazdušnim raketama, koje bi države NATO-a trebalo da štite od ruskih prijetnji. Stoga bi tamošnji predsjednik Andrzej Duda, u slučaju zaoštravanja situacije, morao strahovati da bi se Poljska bukvalno mogla naći na vatrenoj liniji.
Litvanski predsjednik Gitanas Nauseda donio je u Kijev drugu perspektivu: nakon decenija sovjetske vladavine, njegova zemlja je, kao i Poljska, postala članica EU-a i NATO-a. Litvanija je 1990. godine postala prva zemlja koja se oslobodila vladavine Moskve; prije nego što je uspostavljena definitivna nezavisnost te zemlje, sovjetski tenkovi su 1991. još jednom protutnjali kroz glavni grad Vilnius. Trojica predsjednika su u svojoj zajedničkoj izjavi pozvala na "oštrije sankcije protiv Rusije zbog njene trajne agresije protiv Ukrajine".
Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je još jednom zatražio od NATO-a da nijednu istočnoevropsku državu ne prihvata više kao saveznika, zahtijevao je "dugoročne, pravne sigurnosne garancije" i zaprijetio: "U slučaju nastavka agresivnog kursa naših zapadnih kolega, odgovorićemo adekvatnim vojno-tehničkim mjerama, oštrom reakcijom na neprijateljske korake." Za zabrinutost se pobrinuo i propagandni video u kome se prikazuje kako ruska bespilotna borbena letjelica izvodi manevar iznad Krima, piše Deutsche Welle.
Iako ulazak Ukrajine u NATO trenutno ne dolazi u obzir - pogled bivše sovjetske republike ka Zapadu zabrinjava Kremlj; također i zbog toga što bi krstarećim raketama iz Ukrajine trebalo samo nekoliko minuta do Moskve.
"Najopasnija situacija od 2014."
"Po mom mišljenju, ovo je najopasnija situacija od 2014. godine", kaže litvanski politikolog Tomas Janeliūnas, profesor na Institutu za međunarodne odnose Univerziteta u Vilniusu. Tada je Rusija anektirala ukrajinsko poluostrvo Krim.
"Postoje mnoge indicije da Rusija ne smanjuje pripravnost svoje vojske - naprotiv: postoje naznake da se, ne samo vojska, već i sanitetsko osoblje, inžinjeri i propagandni stručnjaci grupiraju na ukrajinskoj granici", rekao je Janeliūnas u razgovoru za DW. U ovako napetoj situaciji, kako ističe, rizik da greške dovedu do neplaniranih sukoba je vrlo visok - dakle, da situacija može eskalirati i bez donošenja političke odluke o tome.
Neposredno nakon aneksije Krima, vladala je velika zabrinutost da bi još jedan napad ruske vojske mogao pogoditi baltičke zemlje: tri baltičke države Litvanija, Letonija i Estonija jedine su članice NATO-a koje su svojevremeno pripadale Sovjetskom Savezu, a nakon njegovog raspada, one su konsekventno poboljšavale povezanost sa Zapadom. Sa baltičkim državama, Moskva je izgubila geopolitičku tampon zonu - i direktnu vezu sa zapadnom Kalinjingradskom oblašću, koja od tada do danas predstavlja eksklavu. Pri tome, etnički Rusi i dalje čine veliki dio tamošnjeg stanovništva, posebno u Latviji i Estoniji.
Istočno krilo NATO-a u baltičkim državama
Te 2014. se na Baltiku bukvalno mogla osjetiti napetost - drugačije nego danas, kaže politikolog Janeliūnas: "Rekao bih da je društvo sada mnogo mirnije. Prisustvo NATO trupa na Baltiku je važan izvor tog samopouzdanja." Usljed aneksije Krima, NATO je "povećao prisustvo" u baltičkim državama i poslao borbene jedinice od po 1.000 vojnika, koje se smjenjuju svakih šest mjeseci, u svaku od ove tri zemlje, kao i u Poljsku. U litvanskoj Rukli polovina tog kontingenta dolazi iz redova Bundeswehra. Međutim, u poređenju sa Borbenom grupom, Rusija je "okupila deset puta više vojnika" u Kalinjingradu, upozorio je nedavno litvanski ministar odbrane Arvidas Anusauskas.
Za Tomasa Janeliūnasa, međutim, veličina trupa nije odlučujuća: "Sama činjenica da zemlje NATO-a šalju trupe u baltičke države potvrđuje da će NATO u slučaju sukoba skoro automatski intervenirati", objašnjava litvanski politolog. "To je simbolična, ali vrlo važna garancija da član 5 ne stoji samo na papiru, već i da on funkcionira u stvarnosti." Ta klauzula garantira da će ostale članice NATO-a, u slučaju da jedan od partnera bude napadnut, priteći u pomoć.
Solidarnost sa Baltima
Tako se i nova njemačka savezna vlada potrudila da signalizira svoju podršku. Prva destinacija Christine Lambrecht, nove njemačke ministrice odbrane, bila je Rukla, gdje je potvrdila da Njemačka "čvrsto stoji na strani naših partnera i prijatelja". "Situacija u Ukrajini je vrlo ozbiljna i mogu razumjeti zabrinutost naših baltičkih saveznika i to što se osjećaju ugroženo", rekla je Lambrecht.
Ukoliko bi situacija eskalirala, NATO bi imao geografsku prednost: "Baltik bi bio prva linija fronta mogućeg sukoba između NATO-a i Rusije, a sve trupe koje su tamo stacionirane ne bi bile dovoljne da se suprotstave Rusiji", kaže Janeliūnas. "Ali već se dogodilo mnogo vojnih vježbi i postoje konkretni planovi o tome kako će se trupe premještati u to područje - i to ne samo na papiru, već je to isprobano i u stvarnosti."
Sve tri baltičke države su od 2014. povećale izdvajanja za vojsku i ona sada prelaze dva procenta, što je cilj NATO-a. Litvanija je ponovo uvela obavezu služenja vojnog roka, a u druge dvije države ona nikada nije ni bila ukidana.
Poziv na odlučne sankcije
Tako je za mnoge stanovnike Baltika briga zbog moguće ruske invazije tek jedna od mnogih tema: kao i u brojnim drugim evropskim zemljama, napeta je situacija zbog širenja korona-virusa. Litvanija se pak nalazi i u do sada neviđenom trgovinskom sukobu sa Kinom, a odnos sa autoritarnim režimom u susjednoj Bjelorusiji dovodi do dodatnih napetosti.
Ipak, u Litvaniji se nadaju da priča o sankcijama neće ostati samo na izgovorenim prijetnjama, kaže Tomas Janeliūnas: "Rusija se neće dati ušutkati upozorenjima, samo oštro djelovanje može dovesti do pomaka", smatra Janeliūnas. "Naravno, to ne znači vojnu akciju, ali bi upotreba oštrih ekonomskih mjera poslala jak signal."
Na sastanku predsjednika u Kijevu Ukrajina, Poljska i Litvanija izjasnile su se za "preventivne" sankcije - u nadi da će Evropa tako biti "zaštićena od agresivne politike Rusije".