Baronesa Helić uputila poruku Zapadu: Ne dozvolite da Rusija i Kina odnesu pobjedu na Balkanu
Čak i nakon Brexita postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i Evropska unija moraju hitno preusmjeriti svoje napore i sarađivati - Balkan.
Regija Jugoistočne Evrope služi kao mikrokosmos izazova s kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i saveznici sa Zapada suočavaju na globalnom nivou i kao važan test njihove sposobnosti da odgovore.
Na Balkanu vidimo kako će se sistemsko nadmetanje odvijati u cijelom svijetu: kako autoritarne ideje dobijaju uporište, a zatim se šire, kako Rusija i Kina imaju destabilizujući i korumptivni utjecaj, i kako se pomiču na granicama. Ono što se nekad činilo dalekim, postaje moguće, a onda i izgledno, a onda odjednom postaje jasno vidljivo. Zemlje koje bi trebale biti na putu prosperiteta, rizikuju da postanu stalna središta i izvoznici nestabilnosti.
U martu prošle godine, kad je u Beograd sletio avion s kineskim ljekarima i medicinskim potrepštinama, srpski predsjednik poljubio je kinesku zastavu. Vlast u Beogradu hvalila je kinesku vladu tokom cijele pandemije, a zauzvrat je dobila velike pošiljke kineskih vakcina i medicinske opreme. Također, ni Rusija nije zaostajala, sa Sputnjikom.
Tokom posljednje decenije Kina i Rusija sistematski šire i produbljuju svoj utjecaj na Balkanu. Kineskim investicijama finansiraju se tvornice koje onečišćuju okoliš i pruža lokalnim samoupravama tehnologiju videonadzora, dok Kina aktivno njeguje sljedeću generaciju novih lidera u regiji. Rusija je u međuvremenu godinama igrala destruktivnu ulogu, podržavajući dezinformacije, propagandu, nacionaliste i demagoge - podržavajući pokušaj državnog udara u Crnoj Gori i miješajući se u Sjevernu Makedoniju. Obje države pune džepove korumpiranih lokalnih političara i pogoršavaju život običnim građanima.
Trideset godina nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji, u kojoj sam rođena, zemlje Zapadnog Balkana trebale bi napredovati. Kao i njihovi istočni susjedi, trebali su se pridružiti NATO-u i EU, trebali su biti ravnopravni partneri u evropskoj porodici naroda. To je bio san moje generaciji, da na nas prestanu gledati kao na manje Evropljane, ogrezle u tzv. "drevnu etničku mržnju", i siromašne južne rođake nesposobne oponašati evropske vrijednosti. Umjesto toga, zamišljali smo da nam se pomaže u postizanju sigurnosti i prosperiteta, boljem životu kroz EU.
Umjesto toga, širom regije napredak stagnira, a nestabilnost raste. Utjecaj Rusije i Kine potiče ovaj proces, a EU i Zapad malo šta čine da ga spriječe.
Naprimjer, u Bosni i Hercegovini prijetnje secesijom i nasiljem sada su redovita obilježja politike. Rasprostranjeno je poricanje genocida, a strani političari, od crnogorskog premijera do ruskog ministra vanjskih poslova, otvoreno podrivaju bosanski suverenitet.
Rusija donira tenkove Srbiji, čiji se ekspanzionistički ciljevi u regiji otvoreno iskazuju, a istovremeno prijeti Bosni i Hercegovini, govoreći da će "morati reagovati" ako zemlja razmotri ulazak u NATO, drugim riječima, ako napravi korake koji će garantovat stabilnost i dugoročnu sigurnost.
Nedavni "non-paper" koji predlaže "mirnu" podjelu Bosne i Hercegovine, navodno napisan od Vlade Slovenije, koja je negirala umiješanost, ukorijenjen je u nacionalističkim idejama koje porijeklo vode iz najcrnjih dana 1990-ih, idejama koje su dovele do rata, etničkog čišćenja i genocida. (Odluka suda u utorak da potvrdi osuđujuću presudu za genocid ratnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića pravovremeno je podsjetila na užas tih dana.) To što se o tim idejama raspravlja u evropskim metropolama pokazuje koliko je malo toga naučeno iz nedavne prošlosti.
Nažalost, odgovor međunarodne zajednice bio je anemičan. Pristupanje EU i dalje se može smatrati dugoročnim protuotrovom za secesionizam, ali nema ozbiljnog napretka prema proširenju EU i ne postoji alternativni plan.
Čak i za pandemiju, nedostajao je naš kolektivni odgovor. Bilo bi lako pružiti pomoć ljudima i zemljama pred vratima EU, zemljama čija je budućnost usko isprepletena s budućnošću svih evropskih država. Bio bi to snažan podsjetnik na snagu EU i Ujedinjenog Kraljevstva kao partnera i prijatelja. Ipak, predugo je Rusiji i Kini bio otvoren put.
Ne mora biti tako. Uz koordiniranu viziju i djelovanje EU i njenih saveznika (Pozvala sam vladu Ujedinjenog Kraljevstva da bude snažan i pouzdan partner), možemo pomoći ljudima u regiji da vrate Balkan na pravi put. Evropske vrijednosti, demokratiju, ljudska prava i transparentnost moramo staviti ispred. Ne možemo pobijediti pod uvjetima naših protivnika.
Moramo se zalagati za reforme i za jače demokratske institucije. Moramo podržati civilno društvo i boriti se protiv korupcije. I prije svega, moramo se odlučno oduprijeti opasnim idejama, o promjenama granica, poricanju genocida i etničkom nacionalizmu, gdje god i kad god isplivaju na površinu. Moramo ponuditi opipljive koristi za napredak i značajne kazne za sve korake koji vode unatrag.
Konkretno, to znači podržati visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini zaduženog za nadzor nad provođenjem Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine, koji je zemlji donio mir, uključujući upotrebu takozvanih bonskih ovlasti uspostavljenih kako bi se osigurao napredak u regiji.
To također znači korištenje evropskih sankcija protiv onih koji žele potkopati mirovne sporazume i koji prijete secesijom.
To znači zadržavanje finansiranja, te politički, vojni i diplomatski angažman. To znači ozbiljno razmišljati o tome kako vratiti planove za pristupanje NATO-u i EU.
Mnogo je razloga za nadati se budućnosti Balkana. Ipak, učinkovita strategija za suzbijanje rastućeg ruskog i kineskog utjecaja, oživljavanja nacionalizma i sve većeg rizika od sukoba već je odavno trebala biti spremna. Historija pokazuje da će nas, ako ovo ne pokušamo sada našom odlukom, događaji natjerati da reagujemo i u budućnosti zahtijevati puno skuplje i složenije intervencije.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
