Bauk desnice širi se Njemačkom: AfD je sve jači i prisutniji na sceni i to zabrinjava mnoge

Ovakvi rezultati sami po sebi ne bi bili zabrinjavajući da paralelno s procesima na lokalnom nivou AfD ne bilježi rast i na saveznom nivou. Nedavna istraživanja pokazala su kako AfD trenutno uživa podršku rekordnih 18 do 20 posto glasova čime se podrška izjednačava sa onom koju trenutno ima vladajući SPD.

Je li AfD spreman za velike stvari?

Koliko je zapravo politika AfD-a ozbiljna i da li ona može predstavljati opasnost za Njemačku u budućnosti za Klix.ba govorio je Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu koji se na početku razgovora osvrnuo na razvoj AfD-a kao stranke.

"Od kada je Alternativa za Njemačku (AfD) osnovana prije deset godina, najbolji izborni rezultat ove stranke na saveznom nivou bio je 2017. godine kada je po prvi put i ušla u Bundestag, osvojivši skoro 13 procenata glasova (ili 94 od 709 mjesta u Bundestagu). Na izborima prije dvije godine, 2021. godine, procenat glasova za AfD se smanjio na nekih 10 procenata (ili 83 od 736 mjesta u Bundestagu). Od tada se, međutim, podrška AfD-u udvostručila, na 21 procenat, i nikada ranije nije bila ovako visoka. Čak ni u vrijeme migrantske krize tokom 2016. godine, kada je išla na nekih petnaestak procenata", pojašnjava Ćerimagić.

Razloga za ovakav rezultat ima mnogo, ali Ćerimagić ističe jedan detalj kao izuzetno važan.

"Razloga za ovako značajan rast podrške, za koju bi sada možda mogli reći da je i stabilna, je sasvim sigurno više, međutim, činjenica je da u Njemačkoj vlada ogromno nezadovoljstvo radom trenutne vladajuće koalicije. Najnovije istraživanje javnog mijenja pokazalo je da čak 83 procenata Nijemaca vjeruje kako savezna vlada nije sposobna rješavati probleme. Među glasačima tri vladajuće stranke taj procenat se kreće između 69 (Zeleni) i 80 (Liberali). To je krajnje porazno i upozoravajuće za vladajuću koaliciju, ali i govori dosta o tome od kuda dolazi rast podrške AfD-u", pojasnio je.

Od početka svog djelovanja 2013. godine, Alternativa za Njemačku je svoj "bazen" glasača prije svega tražila na području istočnog dijela Njemačke. Ideje u kojima preovladava antimigrantski, ali i antibriselski narativ, u ovom dijelu Njemačke naišle su na znatno pogodnije tlo što su zvaničnici AfD-a vremenom naročito iskoristili.

Upravo rezultati na lokalnom nivou, mahom na istoku Njemačke, dokaz su kako je političko tlo za ovakvu vrstu ideje u ovom dijelu države itekako "plodno".

"Naredni izbori na saveznom nivou su tek za dvije godine, na jesen 2025. godine. Do tada se svašta može desiti, međutim, osnovno pitanje je da li AfD podršku od dvadesetak procenata može održati ili uvećati? Nedavno istraživanje javnog mijenja pokazalo je da nešto više od tri četvrtine Nijemaca AfD ne vide kao normalnu demokratsku stranku, a među onim koji glasaju za AfD, tek jedna trećina to radi jer je uvjerena u program i ideju stranke. Ukoliko je vjerovati ovom istraživanju, onda postoji prostor za skok AfD-a do nekih 25 procenata, ali i prostor za pad AfD-a na nekih sedam procenata", ističe Ćerimagić.

Međutim, govoreći o rastu AfD-a na njemačkoj političkoj sceni, često se govori upravo o tome koliko je stranka sposobna svoje ideje koje nailaze na odobravanje na nižim nivoima vlasti, spremna prilagoditi saveznom nivou gdje je ipak potrebno znatno više političkog balansiranja i mudrosti.

"Profil prosječnog AfD glasača da se sumirati pod: stanovnik istočne Njemačke, muškarac i ateista, koji zarađuje solidno ali ipak manje od prosječnog glasača drugih stranaka. Među njima, čak osam od deset ne vjeruje nijednoj političkoj stranci, a devet od deset je pesimistično o vlastitoj ekonomskoj situaciji. Najvažnija tema im je migracija, koju prati odnos prema klimatskim promjenama i ekonomiji. Djelovanje AfD-a na saveznom nivou ne pokazuje neko prilagođavanje bilo kakvom drugom do njihovom prosječnom glasaču. U tom smislu, radi se o reakcionarskoj stranci koja se hrani nezadovoljstvom, sa dosta slogana i poruka protivljenja, ali jako malo konkretnih ideja za javne politike", navodi analitičar u razgovoru.

Rukovodstvo stranke i ekstremističke frakcije

Iako se u javnosti često govori o brojnim političarima koji dolaze iz ove stranke, najveći fokus javnosti svakako je na onima koji predvode sve procese u ovoj desničarskoj stranci. Na čelnim pozicijama nalaze se Tino Chrupalla i Alice Weidel, političari koji svoju karijeru grade prvenstveno kroz savezni nivo, odnosno Bundestag.

Dvojac Chrupalla i Weidel upravo je i definiran kao glavna pokretačka snaga AfD-a te su nekoliko puta potvrdili kako stranka ima zacrtane najviše ciljeve u godinama koje dolaze.

"Zalažemo se za smanjenje nadležnosti Evropske unije. Ovako ne funkcioniše i postaje sve više napuhano. Samo je nacionalna država pravo plovilo za demokratiju jer samo u takvim uslovima se može voditi društvena debata", rekal je Alice Weidel krajem jula za Die Zeit.

Sličnog razmišljanja je i Chrupalla koji je rekao kako AfD mora iskoristiti aktuelnu podršku te ciljati na više nivoe vlasti. Također, Chrupalla, nekadašnji demokršćanin, iskoristio je priliku da kritikuje rukovodstvo CDU-a i njihov stav prema drugim desno orijentiranim strankama u državi.

"Odrasli smo. Stranka je u proteklih nekoliko mjeseci pokazala jedinstvo i slogu. Tako treba nastaviti. To pokazuje kako želimo da oblikujemo budućnost. Čak i Friedrich Merz (predsjednik CDU-a op.a.), sada bi više volio da bude stranački lider AfD-a. Mi smo originalni, dragi prijatelji i niko drugi", rekao je Chrupalla.

S obzirom na stavove, nešto "topliji" stav prema odnosima Evrope i Rusije, Weidel i Chrupalla često su mete analiza u njemačkim medijima. Međutim, ukoliko se analizira struktura AfD-a, može se primijetiti kako pored rukovodstva stranke dominantan narativ sve češće nameću i neki drugi zvaničnici, lokalni moćnici koji imaju znatno radikalnije stavove od vrha partije.

Jedan od takvih je i Björn Höcke, predsjednik AfD-a u Tiringiji čiji je govor prije nekoliko dana izazvao veliki šok u njemačkoj javnosti.

Naime, Höcke se prije nekoliko dana osvrnuo na obrazovni program u Njemačkoj te je rekao kako iz njega trebaju biti isključeni projekti inkluzije.

"Obrazovni sistem trebao biti oslobođen ideoloških projekata kao što su inkluzivno obrazovanje. Inkluzivno školovanje djece sa poteškoćama u razvoju ili 'gender mainstream pristup' su takvi projekti", rekao je Höcke, piše Frankfurter Rundschau.

Pored toga, Hocke je i ranije izazivao niz kontroverzi kao što je i ona koja se odnosi na optužbu za javnu upotrebu simbola i pozdrava nacističkih vojnika.

"Höcke je optužen da je završio govor u Merseburgu sa riječima 'Sve za Njemačku'", naveli su mediji.

Ovakvi i slični incidenti, koji se godinama unazad ponavljaju, te Höckeovi stavovi koje mnogi poistovjećuju sa istim onim rasističkim, fašističkim i nacističkim stavovima iz perioda Drugog svjetskog rata, razlog su zašto se na AfD i počelo gledati na stranku koja se vremenom dodatno radikalizirala i koja bi mogla postati veliki problem za njemačko društvo.

"Dugo se činilo kako AfD najviše energije troši sam na sebe, a mnogi su zagovarali kako je najefikasnija strategija protiv AfD-a pustiti ga da se razračuna sam sa sobom. Međutim, u međuvremenu je postalo jasno da su se umjereniji dijelovi AfD-a povukli u pozadinu i da je desnije krilo stvari preuzelo u svoje ruke. Jedan od njih je Maximilian Krah, glavni kandidat AfD-a za izbore za Evropski parlament u junu 2024. godine, i osoba koja će barem do tada biti lice stranke. U AfD-u su dakle uvjereni da je to ekstremnije krilo donijelo značajniji skok u podršci i očigledno je da se nadaju da će im oni donijeti dobre rezultate za europskim i regionalnim izborima. Istraživanja, međutim, sugerišu nešto drugačiju sliku na terenu", ističe Ćerimagić.

Govoreći o prikazu stranke u medijima, Ćerimagić pojašnjava kako su zvaničnici svjesni imidža partije.

"Kada je u pitanju medijska slika, AfD je svjestan iste i odgovor do sada je bio kombinacija direktne kritike medija i korištenja društvenih mreža. Taj pristup će se nastaviti, a postoje špekulacije i da bi AfD mogao pokrenuti svoju online TV stanicu", pojašnjava.

Zbog u najmanju ruku kontroverznih stavova i antiustavnog djelovanja kako mnogi opisuju aktivnosti AfD-a, u Njemačkoj se u posljednjih nekoliko sedmica sve češće govori i o potencijalnoj opciji zabrane rada AfD-u.

"Zabrana AfD-a kao stranke je jedna nova mogućnost o kojoj se razgovara kao direktnoj posljedici povećane radikalizacije AfD-a. Poznato je kako već duže vrijeme njemačka služba za unutrašnju sigurnost (Savezni ured za zaštitu ustava) nadzire lokalnu omladinsku organizaciju AfD-a i njene neke druge dijelove. Međutim, zabrana AfD-a se može desiti samo presudom Saveznog ustavnog suda, a uslovi da se to i dogodi su s razlogom postavljeni vrlo visoko. Mislim da ne možemo isključiti mogućnost da do toga i dođe do saveznih izbora 2025. godine, ali je trenutno takva vjerovatnoća vrlo mala", navodi Ćerimagić tokom razgovora.

Pakt sa đavolom i rađanje novih ekstrema

U međuvremenu, dok se i dalje raspravlja o tome u kojem pravcu će djelovati sam AfD i da li će država morati poduzeti određene mjere kako bi se spriječili određene ekstremističke aktivnosti stranke, u javnosti se sve češće raspravlja i o tome da li će u narednim godinama, uslijed aktuelne političke situacije, konzervativci "omekšati" svoj stav prema AfD-u.

Aktuelnu vlast u Njemačkoj čine SPD, FDP i Zeleni, a CDU i CSU čini se još uvijek ne uspijevaju pronaći, bar ukoliko se posmatraju ankete i javno djelovanje, pravi recept koji bi im pomogao da ugroze poziciju i položaj vladajućih stranaka.

Zbog toga, često se u javnosti govori o tome da bi konzervativci mogli razmisliti o "rušenju političkog zida" koji je izgrađen prema AfD-u.

"Sve njemačke stranke su isključile bilo kakvu koaliciju s AfD-om na evropskom, saveznom i regionalnom nivou. Obje narodnjačke stranke, CDU i CSU, o tome imaju rezolucije stranačke konvencije, koje su njihovi najviši stranački organi. Na lokalnom nivou ponegdje su postojali primjeri sporadične i labave saradnje, koja se nikako ne može opisati kao koalicija. Jedan takav slučaj nedavno je u Baden-Württembergu dospio pod udar javnosti i vodstva stranaka, a uključivao je glasanje Zelenih odbornika za prijedlog AfD-a vezan za finansiranje lokalnog teatra", objašnjava.

Pozicija CDU-a će biti naročito na ispitu u narednoj godini.

"Nakon što je također nedavno predsjednik CDU-a Friedrich Merz javno podržao takvu vrstu labave saradnje na lokalnom nivou, to je izazvalo žustre reakcije. On se brže-bolje povukao i naglasio da ne može biti ni takve saradnje. Ova pozicija će biti na snažnom testu već naredne godine, kada na red dolazi nekoliko regionalnih izbori na istoku zemlje. Ukoliko AfD potvrdi trenutni nivo podrške u tim regijama i osvoji značajan udio glasova, koalicije bez AfD-a će postati teža, a CDU će se naći u dilemi. Situaciju dodatno komplikuje i što se ova debata u CDU ne odnosi samo na saradnju sa AfD-om, već i sa ekstremnom ljevicom", poručuje Ćerimagić.

Pored situacije na krajnje desnom političkom spektru, u Njemačkoj se paralelno s tim posmatraju procesi i na prostoru radikalne ljevice gdje se nalazi stranka "Die Linke" koja se suočava sa nizom unutarstranačkih problema.

Ikona stranke, Sahra Wagenknecht, nedavno je proglašena "personom non grata" i to nakon što su se pojavile informacije o tome kako planira osnovati novu stranku.

Tokom razgovora sa Ćerimagićem, osvrnuli smo se i na to koliko bi nova stranka na lijevom političkom spektru eventualno mogla ugroziti i rezultat nekih drugih političkih opcija pa i samog AfD-a.

"U Njemačkoj je osnivanje uspješnih novih stranaka izuzetno zahtjevno. Moj utisak je da Sahra Wagenknecht zna to jako dobro. Njen pokušaj iz 2018. godine da osnuje koalicijski pokret lijevih stranaka pod nazivom 'Ustati' nije uspio. Međutim čini mi se i da je Wagenknecht svjesna da se u ovom trenutku radi o proživljavanju ideje ekstremne ljevice u Njemačkoj. Trenutno najvažnija ekstremno lijeva stranka, Die Linke, nalazi se pred velikim izazovima. Čelnici poslaničkih grupa nedavno su podnijeli ostavke, a vladajuća koalicija je usvojila reformu saveznog izbornog zakona koja nikako ne ide na ruku njihovom opstanku u Bundestagu nakon izbora 2025. godine", navodi analitičar.

Ističe i kako Wagenknecht njeguje određene politike koje privlače i desničarske glasače.

"Ukoliko bi došlo do osnivanja Wagenknechtove stranke, onda je glavno pitanje da li će do toga doći prije izbora za Europski parlament u junu 2024. godine? Ili će pustiti Die Linke da ostvari loše rezultate na evropskim izborima, i ode u istoriju, a onda na savezne izbore 2025. godine izađe kao jedina koliko-toliko vjerodostojna populistička lijeva stranka? Barem kada govorimo o socio-ekonomskim pitanjima jer je vezano za migracije Wagenknecht klasični desničarski populist", pojašnjava.

Tokom 2024. godine, Njemačku će obilježiti i nekoliko važnih regionalnih izbora uključujući one u Saksoniji, već ranije spomenutoj Tiringiji i Brandenburgu. Ono što je interesantno, tokom 2024. godine zakazani su i izbori za Evropski parlament koji će također ponuditi "sukob" ljevice i desnice.

Uzevši u obzir sve okolnosti, uloga AfD-a u cijeloj priči dodatno dobija na značaju.

"Izborni uspjeh AfD-a nije nevjerovatan u sadašnjoj situaciji, u kojoj vladajuća koalicija ne ostavlja dobar utisak. Na to će najviše uticati sposobnost vladajuće koalicije da se organizuje i iskomunicira svoje politike i poteze. Namjera njemačke vladajuće koalicije da europske izbore pretvori u razgovor o široj budućnosti EU, gdje svaka od stranaka želi da ima svoje jasne pozicije po pitanjima od internih reformi EU do politike proširenja, u ovom trenutku čini se kao veliki rizik, čiji rezultat je teško predvidjeti", objašnjava Ćerimagić.

Na kraju, kada se govori o Evropskom parlamentu, očekuje se kako će desničari biti znatno utjecajniji nego što je to slučaj do sada.

"Na EU nivou desničarska frakcija, po trenutnim projekcijama, i naročito u slučaju pridruživanja strane Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, mogla bi postati treća najsnažnija politička grupa, iza Evropske narodne partije (EPP) i Socijaldemokrata. U tom slučaju velika koalicija EPP-a, socijaldemokrata, liberala i zelenih mogla bi da kako-tako vlada i bez desničara, ali bi desničari bili mnogo uticajniji nego do sada", zaključio je u razgovoru za Klix.ba analitičar Adi Ćerimagić.